Uz poskupljenja hrane, goriva, režija i svega što je za život neophodno, najveća dubrovačka boljka sad 'boli' još više. A to su, naravno, cijene najma stanova. Moglo bi se kazati kako su preskupi kvadrati za kupnju ili najam najveći dubrovački problem, a njihova je cijena u posljednje vrijeme vrtoglavo narasla. Iz neformalnih razgovora stječe se dojam kako je malo onih podstanara kojima nije povišena cijena najma. Stanovi koji su prije iznajmljivani za četiri tisuće kuna mjesečno, sada se iznajmljuju za šest, a za stanove od 80 do 100 kvadrata, primjerice u Lapadu, traži se i do 10 tisuća kuna!

PRIJE ĆETE DOBITI NA LOTU NEGO NAĆI DRUGI PRISTOJAN STAN

 „Moj najmodavac je odlučio cijenu najamnine ovoga ljeta povećati za 800 kuna, uz objašnjenje kako je 'sve poskupjelo'. Iako to 'sve' nikako ne utječe na cijenu stana, s obzirom na to da u njega nije uloženo već desetljećima, bila je to odluka koju smo morali prihvatiti, jer izbora nema puno,“ govori nam jedna dubrovačka podstanarka.

Podsjeća kako je 'traženje drugog stana posao koji u Dubrovniku zahtjeva više sreće nego ogrebati srećku s milijunom'.

„Upravo to i jest razlog zašto se najmodavcima može. Ne treba upasti u zamku mržnje prema vlasnicima nekretnina jer cijene kvadrata u Dubrovniku su toliko visoke da su i visoke cijene najamnina opravdane,“ govori nam naša sugrađanka.

NEREALNE CIJENE ZA DUBROVAČKE RUPE

Ipak, ono na što upozorava i ono što osuđuje jest traženje nerealnih cijena najamnina za stanove koji nisu u najboljem stanju. Ili, kako kaže, za dubrovačke 'rupe'.

„Dubrovačke rupe su stanovi koji se iznajmljuju kroz cijelu godinu, a u 'uređenim zemljama' mogli bi biti samo šupe. To su stanovi koji prokišnjavaju, u koje vlasnik nije uložio niti jedne kune od kada su izgrađeni i uređeni u Titovo vrijeme, a najmoprimca koštaju malo manje od prosječne mjesečne rate stambenog kredita. Problem u Dubrovniku jest to što je dugoročno iznajmljivanje postalo rezervirano za one stanove i one vlasnike koji žele novac koji stiže, a da uložiti ne moraju ništa, kao ni imati druge troškove, nego i to pada na teret najmoprimaca,'' kaže nam ova podstanarka koja upozorava i kako se visoke najamnine mogu tražiti. No, to ne znači i kako će se one postići.

„U svojoj okolini imam najmodavaca i najmoprimaca, pa često čujem 'obje strane priče'. Najmodavac kojeg poznajem vlasnik je stana na širem području Dubrovnika, a za 40 kvadrata prostora koji nije opremljen za život želi pet tisuća kuna. Taj stan je već dugo prazan i to treba govoriti – nije sve što vidite na mrežama istina. Ako ste vidjeli sulude cijene iznajmljivanja, ne znači da su te cijene i postignute – većinom takvi stanovi zjape prazni, što na kraju daje nadu kako će sve dubrovačke rupe uskoro postati šupe, a ne stanovi,“ kaže podstanarka.

OPET JE DO 1. LIPNJA, A ONA NA ULICU  

Zanimljivo je i kako su brojni najmodavci, kad se pojavio koronavirus koji je stopirao turistička kretanja, a posljedično i brojne gospodarske aktivnosti u Dubrovniku koji o turizmu ovisi i od kojeg živi, odlučili spuštati cijene najamnina.

„Jesu li to radili jer su suosjećali s financijskom neizvjesnošću svojih podstanara ili su shvatili da punu cijenu najamnine u tom trenutku jednostavno neće imati od koga dobiti – u to ne bih ulazila. Ali činjenica jest da su cijene najma tada drastično pale. Sada doživljavamo pak vraćanje na onaj stari dubrovački problem – iznajmljujem do 1. lipnja, cijena suho zlato ili - može na cijelu godinu, ali stan je rupa,“ objašnjava naša sugrađanka.

I UZ STUDENTSKI DOM, POTRAŽNJA JE VELIKA

Gradnja i otvaranje Studentskog doma u Dubrovniku barem je studentima riješila problem. Naime, oni su za puno veće iznose unajmljivali stambene jedinice na dubrovačkom području koje su nerijetko morali napuštati odmah po Uskrsu, kad se u Dubrovniku obično krene ozbiljnije zahuktavati sezona. Njihove fakultetske obveze trajale bi u najboljem slučaju do kraja svibnja ili čak do kraja lipnja, pa bi se morali snalaziti za mjesec ili dva.

No, iako se govorilo kako bi stavljanje Studentskog doma u funkciju moglo dugoročno dovesti do pada cijene najamnine, to se nije dogodilo.

„S obzirom na povratak turizma na razdoblje prije korona krize, ponovno nema puno slobodnih stanova za najam tijekom cijele godine, a evidentno je i kako rastu cijene stanova. Studenti koji studiraju u Dubrovniku, bez obzira na svoj status, uglavnom ne koriste usluge privatnog smještaja, točnije njih 290. No, veliki je broj radnika koji dolaze u Dubrovnik i za koje poslodavci unajmljuju smještaj i plaćaju ga, što sasvim sigurno doprinosi porastu cijene,“ objašnjava Marko Potrebica, ravnatelj Studentskog centra Dubrovnik. Napominje kako rješavanje pitanja studentskog smještaja nije moglo utjecati na efekt ukupne potražnje jer je ona i dalje visoka, a dok je takva situacija, cijena najamnine će i dalje biti skupa. Ili još skuplja.

Stoga Potrebica rješenje vidi u gradnji novih stambenih jedinica po prihvatljivim uvjetima za dubrovačke obitelji, i to ne na užem dijeli grada nego na Osojniku ili Pobrežju, što su nove zone za širenje grada.

„Uz pomoć Grada treba osmisliti modele po kojima će se građani koji ne spadaju u kategoriju socijalnih slučajeva moći kreditno zadužiti i po normalnoj cijeni kupiti vlastitu nekretninu. A to nije više četiri tisuće eura za 'kvadrat' i više,“ smatra Potrebica.

GRAD SUBVENCIONIRA DIO CIJENE PODSTANARSTVA…

U demokratskim društvima slobodno je tržište jedno od preduvjeta, stoga vlasti ne mogu i ne smiju utjecati na tržišne cijene. Njih određuju ponuda i potražnja. Grad Dubrovnik stoga nema mehanizme kojima bi mogao izravno utjecati na cijene stanova za kupnju i najam, ali pruža pomoć, pa i u vidu subvencioniranja cijene najma stana.

„Grad Dubrovnik kontinuirano provodi mjere subvencioniranog stanovanja, a ističu se dva programa. Prvi je namijenjen mladima do 35 godina, dok se drugi odnosi na subvencioniranje troškova stanovanja ostalim socijalnim kategorijama. Potonji program koristi oko 230 građana/obitelji te se za provođenje istog programa godišnje izdvaja do 3 milijuna kuna. Mjesečni iznos subvencije kreće se od 500 kuna za samca do 1.500 kuna za četveročlanu obitelj. Mjere se provode u sklopu Socijalnog programa Grada Dubrovnika.

… A DUGOROČNO RJEŠENJE LEŽI U 'DUBROVAČKOJ STANOGRADNJI'

I dok je subvencija za najam stana više 'spas u zadnji čas', dugoročno bi se problem trebao ublažiti gradnjom novih stanova koji bi bili cjenovno prihvatljivi mogućnostima dubrovačkih obitelji jer četiri, pet ili šest tisuća eura po 'kvadratu' za najveći dio njih predstavljaju nedostižnost. Vrijedi podsjetiti kako je Grad Dubrovnik prva jedinica lokalne samouprave koja je razvila vlastiti model stambenog zbrinjavanja za svoje građane, pod zajedničkim nazivom 'Dubrovačka stanogradnja'. Namijenjen je mladima koji nisu kreditno sposobni kupovati skupe stanove koji se nude na dubrovačkom tržištu nekretnina.

Iz Grada Dubrovnika podsjećaju kako je dodjela 43 nova stana po modelu 'Dubrovačke stanogradnje' u tijeku.

„Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković 30. lipnja 2022. uručio je ključeve stanova sedamnaestoro naših sugrađana koji su putem Javnog poziva za davanje u najam stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika ostvarili to pravo. Temeljem Odluke o povratu dokumentacije zaprimljene na temelju provedenog Javnog poziva od 5. veljače 2022. godine Grad Dubrovnik je omogućio povrat dokumentacije svim podnositeljima zahtjeva koji nisu ostvarili pravo po prethodno provedenom Javnom pozivu, a s obzirom na činjenicu kako je ista iziskivala financijski trošak podnositeljima zahtjeva. Grad Dubrovnik objavio je novi javni poziv za prikupljanje zahtjeva za dodjelu 26 stambenih jedinica koji će biti otvoren za podnošenje zahtjeva 45 dana, odnosno do 2. studenog,“ podsjećaju iz Grada Dubrovnika.

POS SOLITUDO I POBREŽJE KAO BUDUĆNOST

Uz Mokošicu, u planu je i gradnja novih 50 stanova u Solitudu u tri zgrade po istom modelu, a iz Grada Dubrovnika su odgovorili u kojoj je fazi taj projekt.

„Ishođenje građevinske dozvole je u tijeku, a nakon što se ishodi građevinska dozvola za infrastrukturu. Izrađena je projektna dokumentacija višestambenih građevina S1, S2 i S3, te glavni projekt  za koji su ishođene potvrde i podnesen zahtjev za građevinske dozvole za navedene građevine. Zgrade S1 i S2 identične su tlocrtom i imaju po 17 stanova, dok S3 ima 16 stanova. Svaka zgrada ima podzemnu garažu. Riječ je o visokim građevinama s ravnim krovom etažnosti Po+P+3. U podrumskim etažama nalaze se garaže, a građevine su predviđene kao terasaste,“ odgovorili su iz Grada, napomenuvši kako se vrijedno radi i na infrastrukturi u Solitudu.

Nova stambena zona Pobrežje također se vidi kao rješenje najvećeg dubrovačkog problema gdje bi se trebale graditi stambene jedinice namijenjene dubrovačkim obiteljima po prihvatljivoj cijeni.

„Razvijajući vlastite modele za pomoć mladim obiteljima za osiguravanje stambenog prostora i s ciljem proširenja zone stanovanja na prigradska područja, Grad Dubrovnik je u srpnju 2018. godine na lokaciji k.o. Petrovo selo osigurao vlasništvo nad zemljištem površine 75906 kvadratnih metara, a sve u svrhu realizacije dugoročnog plana poticajne stanogradnje na navedenom području. Osnovni preduvjet razvoju novih urbanih zona i zona stanovanja na širem području Pobrežja je izgradnja ceste Most dr. Franja Tuđmana – Osojnik. Ta cesta kao i širenja cestovnih koridora kroz Gornja sela omogućit će razvoj i revitalizaciju ovog prigradskog područja,“ odgovorili su iz Grada Dubrovnika.

No, Dubrovčani će se očito do realizacije projekata trebati strpjeti, a svaki dan bez vlastitog doma je kao godina. I dotad vjerojatno ovisiti o dobroj volji vlastitih najmodavaca jer, čini se, i dubrovački stanovi se rade od ruske nafte i ukrajinskog žita. A kako u tržišnoj utakmici koju čini ponuda i potražnja svi za sebe pokušavaju izboriti najviše, što je i prirodno, tko bi ih na kraju i krivio. Barem onaj dio najmodavaca koji ne nude šupe i rupe kao domove obiteljima u Dubrovniku i za njih mjesečno traže prosječnu hrvatsku plaću. Koja je valjda jedino što ne raste i ne prati porast cijene svega.