OVO JE DOKAZ Još se prije 76 godina razmišljalo o kafanama na zidinama
U današnjem Gradoplovu nalaze se dvije zanimljive priče koje je iznjedrila sjednica Općinskoga vijeća grada Dubrovnika, na današnji dan, 11. studenoga 1940. godine, a koje govore o osvještenom i komercijalnom promišljanju dubrovačke arhivske i graditeljske baštine.
Želja ugostitelja da na zidinama mogu otvarati barove i kafanice bila je prisutna od trenutka prenošenja zidina u vlasništvo Općine. Tako se na sjednici općinskog vijeća, tog, 11. studenoga 1940. godine, čitala molba Karla Marinovića da mu se odobri gradnja bara na zidinama između vrata od Pila, te molba Boža Rašice za otvaranje kafane u postojećoj kućici na zidinama.
Donačelnik Marko Marojica, tada je istaknuo kako bi, gradnja jednog bara na zidinama i to baš na ulazu u Grad, sigurno loše djelovalo na građanstvo, koje u svojim zidinama gledaju starinu, spomenik i svetinju svoje slavne prošlosti. Vijeće je jednoglasno odbilo obje molbe.
Na istoj sjednici, gradski vijećnik dr. Frano Dabrović založio se za odobrenje većih sredstava Dubrovačkom arhivu i Gradskoj biblioteci, koje predstavljaju silno bogatstvo Dubrovnika, te je ukazao, upozorio i predložio da se od nadležnih državnih organa zatraži povrat u Dubrovački arhiv, iznimno vrijednog dijela arhivske građe, koja je oduzeta i pohranjena u Beogradskom arhivu, piše u Gradoplovu Radio Dubrovnika.
