NEVJEROJATNE BROJKE Ova dubrovačka neprofitna udruga bogatija je od Županije i svih njenih općina!
Ipak, i tu je 'pala' već jedna kaznena prijava zbog milijun i pol kuna naplaćenih, a neodrađenih radova u projektu rasvjete zidina. Što se tiče ove neprofitne civilne udruge na djelu je nevjerojatna igra brojeva, što je vidljivo iz analize Dubrovačkog dnevnika, koja zapravo mnogo govori.
Veći proračun ima DPDS nego župan Dobroslavić
Ako se njihov financijski plan za ovu godinu ostvari, to Društvo će po broju prodanih ulaznica ostvariti proračun Dubrovačko – neretvanske županije i bit će moćniji od župana – fikusa Nikole Dobroslavića.
Spomenuti Dobroslavić, kada svim korisnicima županijskog proračun dodijeli novac, jedva mu ostane dvadesetak milijuna kuna koje on osobno određuje gdje će se potrošiti. Društvo o kojem mi danas pišemo, iz 2014. godine prenijelo je 32 milijuna kuna iz tekuće godine u narednu, a lani dva milijuna više, odnosno 34 milijuna koje nemaju gdje potrošiti, pa ni na baštinu.
DPDS je izdašniji i od srednjih hrvatskih gradova pa je tako 'jači' i od Omiša, Trogira, Solina, Vodica i Makarske.
Na temelju ugovora s Gradom Dubrovnikom ovo Društvo pokušalo se uknjižiti na dubrovačke zidine, a od 2009. godine u ratu su s Gradom Dubrovnikom, a posebno s gradonačelnikom Androm Vlahušićem koji često kaže kako su kumovali i njegovoj kaznenoj prijavi, odnosno šest mjeseci uvjetne kazne pravomoćne presude Vrhovnog suda koji je smanjio prvostupanjsku od godine dana.
Vlahušić često u javnom govoru tvrdi kako je osuđen jer je Gradu donio 50 posto prihoda od zidina te kako je presuda temeljena na lažnom svjedočenju.
Javnim novcem do vlastitih nekretnina
Grad Dubrovnik do dolaska Andra Vlahušića na funkciju gradonačelnika prije točno sedam godina nije imao nikakve stalne i regulirane prihode od Društva prijatelja, a to Društvo je novcem od prihoda gradskih zidina kupovalo nekretnine i knjižilo ih kao vlasništvo Udruge.
Osim toga, godinama je to Društvo ulagalo u Stonske zidine te Sokol kulu u Konavlima. Gradsko vijeće Grada Dubrovnika o navedenim potezima Malog i Velikog Vijeća Društva prijatelja dubrovačke starine nikada nije raspravljalo.
UNESCO ih kritizirao
To društvo, kako izvješće organizacije UNESCO govori, nije obveznik javne nabave, UNESCO-ovi inspektori su sa zabrinutošću konstatirali kako je DPDS koristio intenzivno cement umjesto vapnene žbuke, suprotno pravilima struke.
Uglavnom, uz brojne druge kritike od inspektora te svjetske organizacije, sami inspektori dobili su i kritike predsjednika Društva prijatelja Denisa Orlića, koji je nonšalantno obezvrijedio nalaz poručivši kako je između ostalih, zidine obišla i stručnjakinja za astrološku arheologiju (!).
Loša politika s cijenom ulaznica
Nakon što je punih sedam godina Gradonačelnik inzistirao na uvođenju ekonomske cijene karte za zidine Društvo prijatelja dubrovačke starine počelo se ponašati u skladu s uvjetima na tržištu.
Prvi pomak u odnosima Grada i DPDS-a dogodio se u lipnju 2015. godine kada je od Malog vijeća DPDS-a stigao prijedlog o usklađivanju cijena ulaznica za zidine s tržišnima.
Od travnja 2016. pojedinačna i grupna cijena ulaznica na gradske zidine iznosi 120, umjesto dotadašnjih 100 kuna. U travnju ove godine Malo vijeće Društva prijatelja dubrovačke starine ponovno Gradonačelniku upućuje prijedlog o povećanju cijena pojedinačne ulaznice za odrasle s dosadašnjih 120 na 150 kuna s početkom primjene u 2017. godini. S obzirom da je očekivani posjet u 2016. godini prelazi milijun posjetitelja, a uvažavajući nove cijene ulaznica ukupni ekonomski potencijal penje se do 150 milijuna kuna godišnje.
Bez večernjeg obilaska
Međutim, Društvo prijatelja sustavno odbija prihvatiti prijedlog gradonačelnika, ali i dijela turističkih djelatnika, za uvođenjem večernjeg obilaska zidina i to samo sigurnim dijelom od Bokara do Minčete, kule Sv. Luke i Sv. Ivana. Dok je obilazak zidina unutar redovnog radnog vremena namijenjen prvenstveno izletnicima, smještajni gosti, a njih je na području od Cavtata do Slanog prošle godine bilo 1.2 milijuna, nažalost često zbog gužvi i velikih vrućina izbjegavaju posjet glavnoj gradskoj znamenitosti, a ovakvom poslovnom politikom DPDS-a im tu mogućnost uskraćuje.
Uz relativno zanemariva ulaganja; nabavkom kvalitetne rasvjete, video nadzora i termalnih kamera te raspoređivanjem dovoljnog broja djelatnika Crvenog križa osposobljenih za moguće intervencije, otvara se mogućnost rasta godišnjeg prihoda za 20 posto, ali što je jednako važno povećanja razine zadovoljstva gostiju te novih zapošljavanja mladih ljudi kroz Crveni križ, ali i Društvo.
S proračunom iz 2014. godine od 100 milijuna kuna DPDS prestiže jednu od najbogatijih hrvatskih općina, Općinu Konavle, koja ima 77,83 milijuna kuna. Proračun DPDS-a znakovito je veći od godišnjih sredstava koja su na raspolaganju Općini Župa dubrovačka, sa 62,74 milijuna kuna. Proračun ove neprofitne udruge je u visini gotovo tri proračuna Grada Korčule i četiri proračuna Grada Metkovića.
Iz Grada konstantno upozoravaju kako je nužno što prije definirati novi sporazum koji će donijeti maksimalnu korist za spomeničku baštinu i kulturu te zadovoljiti zakonsku regulativu.
Uvođenjem večernjeg obilaska kojeg Vlahušić protežira više od šest godina i promjenom modela upravljanja zidinama, bez posebnih troškova, prihod gradskog proračuna povećao bi se za minimalno 50 milijuna kuna godišnje.
Još i kaznena prijava
Pravi primjer netransparentnog ponašanja izvođača koji su obavljali radove za DPDS je kaznena prijava krajem travnja, kada su Policijski službenici Službe kriminalističke policije PU dubrovačko - neretvanske županije dovršili kriminalističko istraživanje nad 40-godišnjakom osumnjičenim za kazneno djela prijevare u gospodarskom poslovanju i krivotvorenje službene ili poslovne isprave i 67-godišnjakom osumnjičenim za kazneno djelo zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju.
Tu je bila riječ o projektu rasvjetljavanja dubrovačkih zidina gdje su se potrošili milijuni kuna, projekt rasvjete nikad nije došao do kraja, a rasvjeta na zidinama je još uvijek u katastrofalnom stanju.
Njima se DPDS ne može pohvaliti, ali zato proračunom može. Može se pohvaliti mnogim općinama i gradovima u Hrvatskoj, koji sa znatno manjim iznosima moraju djelovati javno, transparentno i u interesu javnosti, podložno brojnim zakonima koji reguliraju kako se, u interesu javnosti, troši svaka lipa. A o višku od tridesetak milijuna kuna javnog novca od mogu samo sanjati.
