Sezona se bliži, a 'igrači' u turizmu pripremaju se za pronalazak radne snage, koja nerijetko dolazi iz drugih gradova i država, zbog čega im je potreban smještaj. Kako se u Dubrovniku svaka garaža pretvara u apartman za turiste, toliko je teško pronaći smještaj da bi svaki uspješan kraj potrage trebalo staviti na popis kao osmo svjetsko čudo. 

Keopsova piramida, Viseći vrtovi Babilona, Zeusov kip u Olimpiji, Artemidin hram, Mauzolej u Halikarnasu, Kolos s Rodosa i Svjetionik na Farosu u antičko doba. U modernom svijetu svjetska čuda su Kineski  zid, Koloseum u Rimu, Taj Mahal u Indiji, Machu Picchu, Kip Krista Iskupitelja u Brazilu, Petra, Chiche Itza i pronalazak pristojnog smještaja za najam u Dubrovniku.

Mukotrpan je to i dugotrajan posao, a kada i mislite da ste našli nešto pristojno za život, najmodavac vam opali šamar paprenom cijenom. Pa čak i derutne garaže, kokošinjci i šupe postižu zavidne cijene najma, kao i ova posljednja rupa s cijenom od 5,5 eura za noć, odnosno 1250 kuna u mjesecu za osobu. Prostor je to nakon kojega će se onaj konobar kojeg ste zaposlili za turističku sezonu, vjerojatno odati sitnom kriminalu kako bi si osigurao pristojan smještaj u zatvoru.

Posljednji u nizu bisera dubrovačog tržišta nekretnina i turizma naišao je na oštre kritike javnosti nakon objavljenih fotografija smještaja. U opisu je istaknuto kako se smještaj nalazi 'u centru grada', a buru su podignuli kreveti kojih je i po šest u jednoj sobi, ali i toalet u lošem stanju. 

"Zakonom vam treba zabraniti ovoliko kreveta u jednu sobu, ko stoku ljude nabijete... Tri kreveta u jednu sobu najviše i to je puno", jedan je komentar na oglas. Drugi pišu kako se nadaju da je oglas 'sprdačina'.

"Dragi Dubrovčani, ako vam trebaju radnici onda ih i cijenite", još je jedan komentar. 

Neki su se našalili kako prostor izgleda kao najstariji zatvor u BIH, KPZ Zenica. "Mislim da bi i oni jadnici u Zambiji radije ostali tamo", još je jedan od niza negativnih komentara. 

Kratkim googlanjem dolazi se do podatka kako je riječ o hostelu. Na službenim stranicama hostela sobe izgledaju puno normalnije nego što je to slučaj na fotografijama iz oglasa, što za sobom vuče pitanje koje ističu i komentatori - kada su nam 'radnici' postali izraz za neku nebitnu kategoriju društva i one koji su tu samo da generiraju profit, a njihovi uvjeti života postaju nebitni pa su im dovoljni i ovakvi derutni smještaji? Upravo derutni i neprikladni za život su nerijetko objekti koji se oglašavaju 'za radnike' - euri kapaju u novčanike, a 'radnici' iz ovakvog smještaja bježe i prije jutarnje kave. Zbog toga i postaju najpoželjnija skupina za brojne iznajmljivače - radnici, ljudi koje definiramo isključivo kao dostatne za rad, ali ne i za život pored rada.