Stare poslovne veze, porast gospodarske snage i pomorsko-trgovačka ekspanzija Dubrovnika u to vrijeme olakšavale su to doseljavanje u Dubrovnik. To se događa istovremeno s jakim priljevom Židova na područje turske države na balkanskom poluotoku. Dio Židova se na tursko područje useljava i preko Dubrovnika.

Nagli priljev većeg broja stranaca koji pokazuju namjeru da se i stalno nastane naveo je dubrovačku vladu da već 1498. raspravlja »o novim Židovima, Maranima i kršćanima«, ali uvijek uz odgodu donošenja nekog zaključka!

Najvažnija odluka dubrovačke vlade, ona kojom je dozvoljeno Židovima stanovanje unutar gradskih zi­dina Dubrovnika, donesena je 40 godine kasnije, na današnji dan, 13. kolovoza 1538. godine. To je potvrdila i vladina odluka 22. travnja 1540. godine,kojom se određuje i kompleks kuća u kojima mogu stanovati dubrovački Židovi.

Uz takvo određivanje zametka dubrovačkoga Geta, naređeno je Židovima da na odjeći nose i neki poseban znak kojim će se »razlikovati od kršćana«. Ističe se želja dubrovačke vlade da grupira sve »Židove« u pogledu njihova stanovanja; predviđa se u tu svrhu »5 ili 6 kuća, ili više ako bude potrebno«. Konačno, 1546. g. propisane su i definitivne odredbe o Getu (»da svi stanuju na jednom odvojenom mjestu, specijalno za njih određenom«).

Određuje im se »Lojarska ulica« u kojoj postoje 4 državne kuće, dakle, položaj u središtu grada, uz glavnu ulicu. Ulicu je trebalo zatvoriti zidom s gornje i donje strane, i vratima s donje (južne) strane sa izlazom na glavnu dubrovačku ulicu (»Placu«). Vrata su se imala noću zatvarati, a stanovnik Geta koji bi se nakon zatvaranja zatekao izvan Geta kažnjavao bi se po nahođenju dubrovačke vlasti. U to vrijeme ustalila se u Dubrovniku i židovska općina - zajednica, na čelu s osobom koju tadašnje dubrovačke vlasti nazivaju 'konzulom Židova', stoji u Gradoplovu Radio Dubrovnika.

Židovska općina u Dubrovniku jedna je od najstarijih židovskih zajednica na Mediteranu.