ODBROJAVAMO DANE DO POVRATKA 'Tišina zgrade u koju uđeš bez žamora djece, podsjeća na tišinu hodnika bolnice'

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Dd, Ivona Butjer, Tea Stjepović
Profesorica u Gimnaziji Dubrovnik Nikica Anića objavila je emotivno i ohrabrujuće pismo djeci koja pohađaju nastavu online putem. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti.

Draga djeco!

I tako već 4. mjesec otvaramo prozorčiće na ekranu i pokušavamo kroz njih ući u svijet škole. Postoji onaj izraz koji se koristi za prisustvo na takvoj nastavi, a to je „u pozivu sam“. Pozivamo jedni druge, čekajući da se prozorčić otvori, poziv uspostavi, a mi smo dvije strane u tom pozivu, koji se odjednom prepriječio između nas. Ako nestane struje, ako pukne veza, nestaje i taj poziv i ostaje nam muk.

U ta tri mjeseca mnogi su napunili 18 godina, postali punoljetni, ne sjećam se da smo otpjevali Happy birthday, da smo upalili i puhali svjećice. U ta 3 mjeseca neki su pustili kosu , neki ošišali šiške, neki promijenili boju kose, a neki još narasli. Nismo to ni primijetili. Ne sjećam se niti jednog vica, niti jednog trka mi u susret uz povik:“Razrednice, razrednice, evo nas, dobri smo.“

Od djece su postali djevojke i mladići. „Razrednice, zar zaista nećemo na ekskurziju?" A ja ne znam….A htjela bih da osjete to uzbuđenje, zajedničko planiranje, da imaju albume slika za uspomenu. Jer život je niska uspomena.

Postoji nešto u ovom pozivu, kad vam roditelji predaju svoje najdragocjenije, svoju djecu da ih pratite dok rastu i sazrijevaju, i uvodite u svijet koji obrazovni sustav nosi. Kad ih učite kako funkcionirati u zajednici u turbulentno teenagersko vrijeme. Poštuj drugog, uvažavaj različitog, budi jedinka, a opet dio tima. I kako da ih sve to naučim u virtualnom svijetu u kojem mi mahnu s prozorčića u osami svojih soba?!

Započinjemo još jedan kvartal, a znam da smo umorni od otuđenosti, od neizvjesnosti, od odsustva svih onih susreta i situacija koje stvarna škola nosi. Tišina zgrade u koju uđeš bez žamora djece podsjeća na onu tišinu hodnika bolnice. I kao da odrastate u jednoj velikoj bolnici koja se širi van zidova školske zgrade.

I zato odbrojavam dane do povratka u školu, zajedno s vama, i učim najveću životnu lekciju kako se prilagoditi trenutku, a ne izgubiti sve one vrijednosti koje nas čine dobrim i sretnim ljudima. Budite mi vedri, razvijajte svoje interese i opstanite.

Šaljem Vam zagrljaj

Vaša razrednica

Popularni Članci