"A mi se ponadali kako će izgradnja novih prometnica konačno „izliječiti tu našu rak-ranu", navodi Jerinić te opisuje apsurd koji se tada dogodio. Naime, Libertasova šestica došla je na Pile, iskrcala putnike i umjesto da ukrca one koji su u velikom broju čekali, prazna je pošla u garažu.

"Pitam se zato da li u „Libertasu“ (uvažavajući sve brojne teškoće s kojima se ovaj kolektiv susreće) znaju da je najskuplje voziti prazno vozilo", dodao je Jerinić naglasivši kako ne može shvatiti "stravičnu gužvu" na prometnicama.

"Više od jednog sata, ili preciznije, sat i pol voziš se od autobusnog kolodvora do Ploča? To se shvatiti ne može, to prije što je turista u Dubrovniku ove godine manje nego u isto vrijeme prethodne i onih drugih prošlih godina", zapisao je, a osvrnuo se i na ostale turističke pojave u Gradu.

"Kako shvatiti sve one presretače na Stradunu, Prijekome i drugim mjestima koji primitivno i pod svaku cijenu žele ljude odvesti u dvore svojih gazda?! Takvo nešto, vele mi dobro upućeni, možete vidjeti i doživjeti samo u Maroku". Kad ćemo jednom shvatiti da u Dubrovniku ne može svatko biti ugostiteljski i turistički radnik i da bi bilo puno bolje neke lokale trajno zatvoriti, a njihove vlasnike uputiti na drugu stranu – što dalje od turizma i ugostiteljstva, to bolje?!", naveo je Jerinić u Slobodnoj Dalmaciji 1989. godine.

Ovakva kritika turizmu u Dubrovniku unatrag trideset godina posebno je zanimljiva jer ukazuje kako se stanje nije značajno promijenilo iako ljudi danas percipiraju da trenutni problemi postoje samo u novije vrijeme. Tako su mnogi skloni romantizirati prošla vremena te predstavljati idiličnu sliku nekog savršenog stanja u gradu. Gužve, problemi u prometu, ilegalni iznajmljivači i ostale pojave s kojima se danas Dubrovnik susreće nisu tu od jučer kao problem bivše ili sadašnje gradske uprave. Dapače, te su pojave svakodnevica u bilo kojem turističkom gradu samo je izazov svakodnevno se suočavati i koordinirati takvo stanje. Na građanima je da budu strpljivi i tolerantni budući da žive od turizma.

Zanimljiv je zaključak Mata Jerinića koji navodi Cavtat kao mjesto gdje Dubrovčani mogu naučiti o turizmu.

"Prije smo govorili kako jugoslavenski turistički i ugositeljski radnici ne moraju ići u inozemstvo nego u Dubrovniku učiti kako se u toj oblasti radi. Promijeniše se vremena pa bi sad mnoge ugositeljske radnike iz Dubrovnika trebalo učiti tom poslu. Srećom, ne moraju daleko. Dovoljno je da odu naprimjer u Cavtat jer će tamo puno, puno naučiti, posebno kad je riječ o privatnom sektoru, cijenama, podvorbi i svemu ostalom".