OBRADOVIĆ: Mediji ne mogu djelovati na fanatike, ali mogu spriječiti nastajanje njihovih sljedbenika
Pročelnik Odjela za komunikologiju na Sveučilištu u Dubrovniku doc. dr. sc. Đorđe Obradović za Dubrovački dnevnik je prokomentirao napad na redakciju Charlie Hebdoa u kojoj je poginulo 12 ljudi, od čega 10 novinara i dva policajca.
Napad su izvršili islamski fundamentalisti zbog provokativnih karikatura povezanih s religijskim motivima, a prilikom napada teroristi su, prema određenim iskazima, uzviknuli : 'Osvetili smo proroka'.
Obradović smatra kako teroristički napadi na medije uvijek uključuju i sijanje straha na globalnoj razini.
'Svaki teroristički napad ima za cilj širenje straha u određenoj skupini i(li) određenom društvu, a teroristički napad na medije uvijek uključuje i sijanje panike i straha i na globalnoj razini s ciljem sprječavanja negativnog izvještavanja o terorističkoj skupini koja je napad izvela ili o ideji za koju se ona zalaže, a posredno djeluje i na ugrožavanje slobode govora u svijetu i lokalnim zajednicama,' izjavio je.
Međutim, veliku ulogu nakon samog napada imaju i mediji koji svojim izvještavanjem mogu utjecati na javno mnijenje. Obradović naglašava kako je, prilikom izvještavanja, važno paziti da se ne propagiraju ideje i poruke koje teroristi prenose, a na testu novinari 'padaju' najčešće zbog senzacionalizma.
'Osnovno na što mediji moraju paziti prigodom izvještavanja o terorizmu je davanje što manje "kisika publiciteta" teroristima, dakle što je moguće manje propagiranja njihovih ideja i prenošenja njihovih poruka. Nažalost, mnogi mediji to čine zbog senzacionalizma i pridobivanja publike, u konačnici zbog financijskih dobitaka nauštrb morala, što teroriste potiče na nova teroristička djela kako bi opet svoje poruke proširili medijima i dobili što više publiciteta. Pravilno bi bilo izvještavati o konkretnom zbivanju, bez davanja publiciteta terorističkim idejama. Posebno treba izbjegavati opisivanje njihovih postupaka kao hrabrih, smionih i slično jer to teroriste i njihove sljedbenike kod njih samih pretvara u junake i mučenike, premda su njihova djela kukavička jer u pravilu napadaju i ubijaju nedužne i one koji se ne mogu braniti,' tvrdi Obradović.
Nakon samog napada, u medijima, ali i komentarima na sveprisutnim društvenim mrežama pojavile su se dvojaka mišljenja. Tako dio javnosti smatra kako religija ne smije biti predmetom satiričnih objava, dok neki smatraju kako one nisu izlazile iz okvira medijske slobode i kako nije prijeđena granica između nepoštovanja i slobode izražavanja.
'Karikature koje je objavljivao Charlie Hebdo najčešće su bile provokativne, ne samo kad je riječ o Islamu nego i o drugim religijama ili tematskim područjima, ali ta provokativnost nije izlazila iz okvira dostignute razine slobode mišljenja i govora u Francuskoj i Zapadnoj Europi ne samo danas, nego i proteklih desetljeća. No, pojavom novih medija koji su uvijek glokalni (dostupni i na globalnoj i na lokalnoj razini), mediji više nego ikad moraju paziti na razlike među kulturama i poštovati ljudska prava drugih, a ona prestaju čim počnu ugrožavati druge. Na konkretnom primjeru, to znači da je etično i u skladu s novinarskim pravilima kritizirati i osuđivati zločine koji se čine navodno u ime Islama ili bilo koje religije, zloporabu vjerskih, nacionalnih i domoljubnih osjećaja za širenje mržnje, ali nije etično i nije u skladu s pravilima novinarske struke izrugivati se pojedinim religijama ili pojedinim skupinama u cjelini, od obrazovnih, radnih, rodnih, seksualnih manjina do religijskih, političkih ili svjetonazorskih skupina koje mogu biti male ili vrlo velike pa i globalne. Svatko je uvijek u nečemu u manjini i uloga medija je vrlo važna u zaštiti manjinskih prava,' kazao je Obradović.
Po pitanju medijskog djelovanja na javno mnijenje, Obradović tvrdi kako ni mediji, ni društva ne mogu djelovati na fanatike, ali je važno da djeluju na ljude koji zbog neznanja ili zbog manipulacije njihovim osjećajima, mogu postati sljedbenicima fanatika.