Već godinama znanstvena zajednica spori o povezanosti  plime i oseke te snažnih potresa. Svi smo više puta čuli konstatacije, posebno starijih ljudi kako se uz velike plime i oseke znaju dogoditi i potresi, ali to uglavnom tako ne bude, a konsenzusa znanstvene zajednice oko povezanosti ovih pojava još uvijek nema. 

JAPANCI POVEZALI MJESEČEVE MIJENE I POTRESE

Tako je, recimo, jedno japansko istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Nature Geoscience polučilo rezultate kako se snažni potresi zaista mogu povezati s Mjesečevim mijenama što utječe i na izmjenu plime i oseke u seizmički aktivnim područjima. Fokusiravši se na dvotjedno razdoblje u kojemu su rekonstruirali amplitude plime i oseke, japanski su znanstvenici ustanovili da se snažni, odnosno razorni potresi često događaju u vrijeme punoga Mjeseca ili u vrijeme mlađaka, dakle, u vrijeme lunarnih faza kada su plima i oseka najizraženije. U navedenom razdoblju mjesečnoga lunarnog ciklusa, Sunce, Mjesec i Zemlja su poravnani, a gravitacijska sila Mjeseca na Zemlju je najintenzivnija. Ona je odgovorna za plimu i oseku, a što je snažnija, veća je i njihova amplituda. Japaski su znanstvenici dugo pretpostavljali da bi spomenuto poravnanje hipotetski moglo utjecati na pojavu potresa, što su potkrijepili statističkim podacima. Uz to su zamijetili da su snažni potresi puno brojniji kada su amplitude plime i oseke veće. Po njima su se neki od najrazornijih potresa na Zemlji u posljednjih 20 godina dogodili upravo u vrijeme kada je zabilježena plima, što znači da je Mjesec bio uštap ili je bio mlađak.

Kao primjer su naveli nekoliko razornih potresa: onaj iz prosinca 2004. na Sumatri, iza kojega je uslijedio tsunami, magnitude 9,3 u kojemu je smrtno stradalo 220.000 ljudi, potom potres u veljači 2010. u Čileu magnitude 8,8 u kojemu su život izgubile 523 osobe te potres koji je u ožujku 2011. pogodio Japan, magnitude 9,0, s 19.000 žrtava, koji je opustošio istočni dio obale te zemlje. Devet od 12 snažnih potresa iz razdoblja koje su proučavali, a svi su bili magnitude 8,2 i više, dogodilo se upravo u vrijeme punoga Mjeseca ili mlađaka. 

No, drugo istraživanje što su ga proveli američki znanstvenici pokazalo je da nema povezanosti između mjesečevih mijena i manjih potresa.

PREDVIĐANJE POTRESA NIJE MOGUĆE 

Predviđanje potresa bio je jedan od glavnih ciljeva seizmologije od njenih početaka i san većine seizmologa. Istina je, zabilježene su razne pojave koje se dogode prije potresa. Međutim, kako navode iz Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu, ne dogode se sve pojave prije svih potresa nego se u različitim seizmički aktivnim područjima javljaju različite prethodne pojave. A onda se i ne dogode uvijek, nego postoje potresi bez ikakvih „najava“. Također, različite pojave ne opažaju se samo prije potresa nego i potpuno nevezano uz potrese, zbog čega mogu dovesti do lažnih upozorenja. Kroz desetljeća je veliki napor i novac uložen u predviđanje potresa, ali uspješno predviđanje potresa još uvijek nije moguće.

VAŽNO JE UČVRSTITI I GRADITI OTPORNE KUĆE

Što se tiče seizmičke aktivnosti na području Dubrovnika, istraživanja pokazuju kako je ono iznimno seizmološki aktivno, istaknuto je to na prošlogodišnjem znanstveno-stručnom skupu Seizmička i klimatska ugroženost dubrovačkog područja.
"Upravo je zbog toga ovo područje ugroženo i znamo da možemo očekivati vrlo snažne potrese. Nažalost, potrese ne možemo predvidjeti i spriječiti, ali se možemo pripremiti na njih na način da poslušamo seizmologe i ponašamo se shodno rezultatima njihovih istraživanja. Važno je da učvrstimo i gradimo kuće koje su seizmološki otporne, da se naprave građevinski zahvati kojima se mogu učvrstiti spomenici kulturne baštine i da što više smanjimo materijalne štete i zaštitimo ljudske živote", istaknula je tada Ivana Herceg Bulić.

Tako je jedini zaključak da zaključka nema, današnja oseka kojoj svjedočimo može značiti svašta, ali i ništa. Zbog toga, valja razmišljati unaprijed, graditi po postulatima struke i nadati se kako će jednom kad 'lupne', posljedice biti što manje.