Dubrovačke pilotine od 1947. godine do danas tema su ovog broja feljtona rubrike Priče o moru i brodovima. Riječ je o pomorskoj temi koju ne možete pročitati niti u jednoj publikaciji ili na internetu i za koju sam udružio osobno znanje i znanje prijatelja Dinka Šuperka  koji je plovio 41 godinu na više pilotskih brodica i brodova. Obradit ćemo sedam pilotina i tri pomoćne pilotine (Andolšek, Orsan, Artina II). U pisanju ću uglavnom izostaviti točan naziv za brod i brodicu te ću ih sve nazvati pilotine. Također ću izostavit riječi peljar i pisat ću  po naški o pilotima, baš kao što  i cijeli svijet u međunarodnoj komunikaciji upotrebljava riječ pilot.

Poduzeće  imena LUKA I JAVNA SKLADIŠTA DUBROVNIK osnovano je 4. listopada 1947.,  a ime mijenja 18. siječnja 1952. u PODUZEĆE LUKA I SKLADIŠTA, a od 22. siječnja 1962. mijenja ime u LUKA DUBROVNIK. Ta poduzeća su bila vlasnici današnjih pilotina, a piloti su bili njihovi zaposlenici. Prve pilotine iza Drugog svjetskog rata su uglavnom bile male brodice u najmu Plovputa iz Splita, za one koji ne znaju to je ustanova za održavanje pomorskih plovnih puteva, a ostale ću detaljno opisati.

'PLAT'

Prva pilotina od koje imam fotografiju je bila u najmu Plovputa imena  Plat, duljine 15,58 m., širine 4,18 m. Građena je od drva u brodogradilištu Ivan Cetinić u Korčuli 1957. Njezin kapetan je bio Bartul Kordić te je kao pilotina počela voziti od 1958. godine.  Na fotografiji koju prilažem pilotina Plat se vidi pred brodom Empress of Canada koji se usidrio pored Lokruma dana 18. ožujka 1962. 

Brod je doplovio sa 660 putnika na kružnom putovanju iz New Yorka pristajući u 31 luku uključujući Dubrovnik i natrag do New Yorka, a putovanje je trajalo ukupno 61 dan. Danas bivša pilotina Plat i dalje plovi u vlasništvu Mate Lozića te je upisana u lučkoj kapetaniji Split i prevozi do 46 putnika na jednodnevnim izletima.

Pilotina s početka šezdesetih

Drugu pilotinu 1960-te kupuje PODUZEĆE LUKA I SKLADIŠTA, kasnije imenom LUKA DUBROVNIK,  negdje u rezalištu brodova kao polovni lajbot od aluminija. Pilotina je bila duljine 7 metara, a meni nije poznato njezino ime ili registarska oznaka. Imala je švedski dizelski motor Penta od 12 konjskih snaga a, voditelj je bio Ivo Kotlić iz Uskoplja u Konavlima. 

Danas je ta mala pilotina postojeća te je vezana u Gružu na Batali  u vlasništvu Borisa Olivari. Prilažem današnju sliku bivše pilotine s registarskom oznakom DB 114  koja danas služi za osobne potrebe.

DR.A. Škatarić

Treća pilotina je izgrađena 1953. godine kao mala  barkasa kojih ima nekoliko na našoj obali tj. bile su vidljive u svakom većem portu. Naša je bila u vlasništvu Doma narodnog zdravlja iz Dubrovnika i zvala se DR. A. Škatarić, a služila je za prijevoz liječnika i pacijenta s Elafita i otoka Mljeta. Godine 1963. Luka Dubrovnik je uzima u najam te prilažem fotografiju s plavim trupom i oznakom P na provi pred grčkim kruzerom Fiesta dana 6. kolovoza 1966. 

Na toj fotografiji sam dodao i fotografiju gdje se vidi kao pilotina bijelog trupa, a poviše je fotografija  s oznakom Crvenog križa dok je plovilo za Dom narodnog zdravlja Dubrovnik. Pilotina je bila duga 12, 7 metara, imala je motor Albin od 100 konjskih snaga, 6 cilindara – redni. Zapovjednik pilotine je bio Niko Guljelmović iz Oboda kod Cavtata- Konavle. Brod je rashodovan 1974. godine.

Pomoćna pilotina, mali guc

Četvrta pomoćna pilotina je bila mali guc od 7,5 metara, motor imena Universal od 10 konjskih snaga- dvotaktni. Bio je u vlasništvu Ernesta Andolšeka, a on je ujedno prevozio i kao barkariol preko Gruža tj. od hotela Lapad - Gruž kod mandrača - hotel Lapad. Prilažem jednu sliku iz tog vremena, a danas taj drveni guc ne postoji.

'Gruž'

Petu pilotinu Luka Dubrovnik kupuje 1971. godine kao polovni brod drvene gradnje od ondašnjeg SUP-a izgrađenog 1963., duljine 13,2 metra, pod oznakom LP - 11. Luka Dubrovnik ga upisuje u upisnik brodova pod imenom Gruž. Pilotina je imala motor Gray - Marine, dizel turbo od 220 konjskih snaga. Ukrcan zapovjednik je bio Ivo Botica i motorist Pero Farčić. 

'DAKSA'

Šestu pilotinu Luka Dubrovnik gradi u Sumartinu na otoku Braču i 1978. godine joj daje ime Daksa. Bila je drvene gradnje, duljine 12,5 metara, imala je motor Famos od 160 konjskih snaga. Godine 1997. pilotska služba se odvaja od LUKE DUBROVNIK te se osniva DUBROVAČKI PELJAR d.o.o.  Pilotina Daksa je bila u službi do 2000. godine kad je prodaju u Makarsku gdje i danas plovi kao mala koća imena Vogica, registarske oznake 40 MA. 

Tu bih napisao jednu malu opasku jer mi nije jasno zašto je Luka Dubrovnik dala ime brodu Daksa kada je nepisano pravilo da se nikada ne stavlja ime broda koji je potonuo s ljudskim žrtvama, a to je bio parobrod Daksa u vlasništvu  Dubrovačke parobrodarske plovidbe A.D. koji je potonuo 1930. godine odnijevši sa sobom 38 članova posade. Eto, naša Daksa je sretna te i danas plovi pod imenom Vogica.

'Garofalin'

Sedmu pilotinu 1999. godine je kupio DUBROVAČKI PELJAR d.o.o. u Anconi, i to kao gliser imena Milkomas V, kojega su preimenovali u Garofalin, nosio je registarsku oznaku 11 DB. Gliser je građen 1979.  od stakloplastike, duljine je 9,70 m, ima dva motora Volvo Penta, svaki po 240 konjskih snaga. I danas je u plovidbi.

'Grebeni'

Osmu pilotinu 2003. godine kupio je DUBROVAČKI PELJAR d.o.o. u Glasgowu pod imenom Pilot Boat 1 Glasgow te su ga preimenovali u Grebeni, nosi registarsku oznaku 17 DB. Građen je 1978. od stakloplastike, duljina 10 metara, ima dva motora Sabre – Perkins, svaki po 135 konjskih snaga. Godine 2005 je napravljena rekonstrukcija u Mokošici. I dalje je u plovidbi.

'Orsan'

Devetu pomoćnu pilotinu ću opisati po sjećanju jer  sam i ja plovio na njoj 5 godina i 6 mjeseci, od 1984. godine.  PODUZEĆE LUKA I SKLADIŠTA, od 1962. imenom LUKA DUBROVNIK je u Korčuli 1958. izgradilo drveni brodić duljine 10,85 metara koji je doveden u Gruž bez ugrađenog motora. Vjerojatno im je bila namjera da od njega naprave pilotinu, ali taj brodić poklanjaju Jedriličarskom klubu Orsan koji joj ugrađuje jedan talijanski motor Ansaldo, a kasnije dobiva novi motor Torpedo - 4 cilindra jačine 44 konjske snage. Brodić se zvao Orsan, ali svi su ga zvali Đegez po nadimku njegovog prvog voditelja Iva Šoletića rođenog u Kalmoti – Gornje Čelo. 

Brodić je služio klubu za organiziranje regata, a povremeno je prevozio putnike na izletima od Cavtata do Pomene na otoku Mljetu nastojeći novčano potpomoći  rad kluba. Imao je dozvolu za prijevoz 50 osoba. Tako u ovom tekstu brodić uvrštavam kao pilotinu koja je povremeno bila pomoćna pilotina, i to uglavnom za sidrište pored Lokruma i dvije godine po dva mjeseca 1985. i 1986.u luci Gruž.  Orsan je kao pomoćna pilotina vozio još od početka 60-tih godina sve do 1988. kada ga zamjenjuje brodić Artina II u vlasništvu Žarka Knega. Prilažem fotografiju pilotine Orsan gdje se na fotografiji vidi pored grčkog kruzera Achilleus u drugoj polovini 70-tih godina.

Vozio i goste s kruzera 

 Orsan je svih tih godina obavljao i prijevoz putnika s kruzera  u porat i natrag na brod. Takve usluge prijevoza putnika s kruzera i natrag na kruzer se moglo obavljati jer su kruzeri bili manjeg kapaciteta putnika i to oko 300 do 700 putnika. Nakon Domovinskog rata Jedriličarsko društvo Orsan zbog velikih troškova održavanja prodaje brodić  meni nepoznatom vlasniku u mjesto Broce kod Stona koji ga  plastificira i koristi u ribarske svrhe. Brodić se ponovo prodaje Jadranku Gamulinu te Emilu Mladiniću koji mu vraća namjenu prijevoza turista i mijenja mu ime u Jure. Brodić Jure kupuje Edo Bajramović i na kraju pred nekih 5, 6 godina brodić Jure biva prodan negdje oko Makarske te i danas plovi.

'Artina II'

Deseta pomoćna pilotina je drvena brodica dužine 9,95. metara koju je izgradio Ante Biliš u svome malome škveru Vrbica pored Dubrovnika 1986. godine. Vlasnik brodice je Žarko Knego, ugrađuje motor Perkins, 6 cilindara od 105 konjskih snaga i daje joj ime Artina II. Pilotina je vozila od 1988. i povremeno je prevozila putnike s manjih kruzera i natrag (kao i brodić Orsan) do nabavke dviju brzih pilotina Garofalin i Grebeni koji danas jedini  prevoze pilota na brod i natrag. U prilogu je slika Artine II koja na vrhu  kabine ima oznaku PILOT.

To je svih 10 dubrovačkih pilotina, od kojih su tri bile pomoćne, a ovom prilikom vrijedi spomenuti i sve njihove kapetane / voditelje: Bartul Kordić, Niko Guljelmović, Ivo Kotlić, Luko Kobilić, Božo Farčić, Nedjeljko Prkaćin, Dinko Šuperak, Maro Knežević, Đivo Krile, Ernesto Andolšek za pomoćnu pilotinu, Ivo Šoletić za pomoćnu pilotinu Orsan, Ivo Batričević za pomoćnu pilotinu Orsan i Žarko Knego za pomoćnu pilotinu Artina II.

Pilotine su po danu prepoznatljive, vidimo im oznaku P i viju zastavu međunarodnog signalnog kodeksa H, a po noći  na vrhu jarbola, ili blizu njega, dva kružna svjetla (vidljivost 360 stupnjeva)

postavljena u vertikali jedno povrh drugog, od kojih je gornje bijelo, a donje crveno. Osim ova dva jarbolna svjetla pilotina kad plovi mora još isticati bočna i krmeno svjetlo. Što se tiče ukrcaja pilota na brod za grušku luku ili sidrište Daksa, svaki brod preko 500 bruto tona i jahta preko 1000 bruto tona su obavezni uzimati pilota, i to na mjestu koje je vidljivo na pomorskoj karti i

označeno sa slovom P, a ono se nalazi unutar sjecišta trokuta od svjetionika Grebeni, svjetionika Bezdanj na Kalamoti i  svjetionika Bat kod Zatona.     

Piloti

Naravno da je danas tema pilotine u Dubrovniku, ali moram spomenuti i pilote koji pilotine prevoze na brod i natrag.  Pilot ili  'peljar' mora imati sve potrebne svjedodžbe te nakon položenog ispita za pilota mora imati 50 lučkih pilotaža za naše područje uz nadzor aktivnog pilota. Imamo dvije vrste pilotaža, a one su lučke i obalne. Obalna pilotaža se obavlja rijetko te se sjećam da je kap. Ivo Krile kao pilot vodio jahtu libijskog poglavara  Muammara al- Gaddafi  iz Dubrovnika u brodogradilište Viktor Lenac u Martinšćici. Također je kap. Ivo Kalinić svaki petak u večernjim satima plovio kao pilot na La Belle de l'Adriatique iz Gruža do Pomene na otoku Mljetu. Možda je još bila koja obalna pilotaža, ali meni nije poznato, a sve ostale pilotaže su u nas bile lučke. Nabrojat ću i sve pilote od 1947. godine do danas: Bruer, Augustin, Brilli, Cvjetko Kaluz, Ivo Müller, Tomo Nezmeškal, Mirko Abjanić, Ivo Krile, Petar Domaćin, Hrvoje Obradović, Božo Brajović, Mato Krile i Igor Domaćin i povremeno po potrebi Ivo Kalinić.