„Nakon što ovaj tjedan završava ugovor s Revelinom obratio sam se Gradskom vijeću i Državnom odvjetništvu vezano za situaciju oko samog Revelina. Gradsko vijeće je odbilo odgovornost, a DORH je dopisom rekao da oni ne daju prijedloge prije, ni poslije natječaja, nego se bave zakonitosti procesa te su naglasili kako se mora poštovati Zakon o zakupu poslovnog prostora“, kazao je Vlahušić te dodao kako su konzultirani i najbolji odvjetnici u državi kao i profesori s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

„Oni su rekli kako bi sve osim ponuditi postojećem zakupcu bilo neusklađeno sa zakonom. Započeli smo i završili pregovore, ugovor će biti potpisan ovaj tjedan. Ukupan iznos ovisi o broju kvadrata zakupa, ali godišnje će Grad uprihodovati oko četiri milijuna kuna“, kazao je gradonačelnik Vlahušić.

Detalji ugovora

„Prije je neto prihod od revelina bio oko 200 tisuća kuna. Po ugovoru koji istječe smo imali oko milijun i 500 tisuća kuna. Novi zakup ide na četiri milijuna kuna, a Grad ima pravo koristiti prostor Revelina bez plaćanja ikakve naknade. Mjesečno će zakupac plaćati između 280-300 tisuća kuna, što je više nego što plaća Gradska kavana. Izmjerit će se svaki kvadratni centimetar, što će biti najskuplji najam u Gradu Dubrovniku. Ako Gradskoj kavani i Revelinu koji plaćaju oko osam milijuna kuna dodamo najma javnih površina od 13 milijuna kuna, to govori kako Grad Dubrovnik upravlja imovinom. Revelin i zimski festival osiguravaju kontinuitet zabave u Gradu“, smatra Vlahušić.

Iza ove odluke stoje ljudi koji su eksperti na ovom polju, ne pravnika Grada Dubrovnika. Odgovornost je moja, dobio sam mišljenje i donio odluku. Povjerenstvo na temelju vještaka, cijena, napravili analizu i ponudili je zakupcima. U najmu će biti više od 1300 kvadrata,“, pojasnio je Vlahušić.

Grad ne sudjeluje u troškovima Revelina, i zakupac je dužan svaki mjesec plaćati dogovoreni iznos. Nema više karata, samo najam.“ zaključio je Vlahušić.

Također Grad Dubrovnik u svoje korištenje dobiva taracu Revelina, a i podnajam Revelina ne smije biti skuplji od cijena koje su dogovorene u ugovoru. Grad dobiva neograničenu količinu prostora za korištenje, a nema dijela obaveza koje je imao tijekom zadnjeg ugovora.