Porezne izmjene su izazvale buru među obrtnicima i iznajmljivačima. Spominje se i mogućnost prosvjeda, pa smo razgovarali s nekoliko dubrovačkih samozaposlenih poduzetnika, odnosno obrtnika.
Vlada je predstavila porezne izmjene nazvane 'antiinflacijski paket mjera', koje će stupiti na snagu 2027. godine, a velikom broju samozaposlenih rastu razni nameti, uz objašnjenje kako je to potrebno da bi se zaustavio državni deficit i inflacija spustila na 2 posto. U tom 'antiinflacijskom paketu' više je različitih mjera, među kojima se najveća rasprava razvila o većem oporezivanju paušalnih obrtnika i malih iznajmljivača. Kako je kazao ministar financija Tomislav Ćorić, broj paušalnih obrta raste velikom brzinom uz opasku kako veliki broj njih zapravo kroz obrt prikriva nesamostalni rad. Zato će od iduće godine veliki broj obrtnika plaćati veći porez. Najviše će to osjetiti oni u najvišem poreznom razredu, koji godišnje kroz obrt 'provuku' 50 do 60 tisuća eura; za njih će porezna davanja rasti čak 82 posto. Umjesto dosadašnjih 4571 eura godišnje, iduće će godine plaćati 8324 eura poreza. Oni u jednom poreznom razredu ispod, koji prihoduju od 40 do 50 tisuća eura, plaćat će 49 posto više poreza, razred ispod toga 24 posto više, a još jedan razred niže dobit će 7 posto više poreza. Ipak, najveći broj obrtnika u Hrvatskoj je u najnižem poreznom razredu, prihoduju godišnje do 20 tisuća eura i za njih se ništa ne mijenja što se tiče poreza.
Porezne izmjene tiču se i malih iznajmljivača kojima se podiže donja granica paušala, i to po stupnju razvijenosti destinacije. Vlasnici apartmana će tako u najrazvijenijim područjima plaćati minimalno 150 eura paušala, umjesto dosadašnjih 100, dok će oni u drugoj kategoriji razvijenosti plaćati najmanje 100 eura, umjesto dosadašnjih 70. Kod treće i četvrte kategorije manje razvijenih destinacija, ništa se ne mijenja.
Nisu samo turistički djelatnici na udaru novih nameta, tu su i oni koji rade s najranjivijim skupinama društva. Ana Radišić je edukacijska rehabilitatorica s višegodišnjim radnim iskustvom u struci, a već sedam godina je samozaposlena u privatnoj praksi cognitA. Ona pruža podršku obiteljima djece s neurorazvojnim rizicima i odstupanjima, provodi razvojnu procjenu i edukacijsko-rehabilitacijske tretmane te savjetovanje u području razvoja i odgoja djece s teškoćama u razvoju.
'Socijalno poduzetništvo ne može u isti koš s turizmom'
Na izlazak iz sustava i rad u privatnom sektoru, odvažila se nakon višegodišnje frustracije tromošću sustava i stručnom motiviranošću da se djeci s razvojnim izazovima i njihovim obiteljima pruži podrška u najbitnijem trenutku – u prve tri godine djetetova života. Optimalan oblik za pokretanje vlastite privatne prakse bio je upravo obrt po paušalnom načinu oporezivanja.
„Moja djelatnost spada u socijalno poduzetništvo i prema tome se ne možemo stavljati u isti koš s djelatnostima u turizmu, ugostiteljstvu i slično, koje su po ovim najavama upravo Vladi na nišanu“, upozorava Radišić i dodaje kako je paušalni način oporezivanja u obrtima kakav je u startu zamišljen, i do sada se uspješno provodio, uvelike očistio 'crno tržište' u socijalnim djelatnostima, jer je osoba za relativno niske doprinose i poreze mogla otvoriti obrt, a ne strahovati hoće li je netko prozvati ili kazniti radi održavanja lekcija ili nekog oblika poučavanja u kućnim uvjetima, patronaže u domu korisnika ili nekom izdvojenom prostoru.
„To je, po mom mišljenju, bila korist i za državu jer omogućava porezno, a i stručno kontroliranje takvih djelatnosti. Naravno, tko hoće nađe 'rupu u zakonu' i način kako manipulirati, ali nije u redu da većina nas koji pošteno odradimo svoj posao, budemo 'kažnjeni' zbog takvih manipulatora. Vjerujem da država može iznaći i druge načine rješavanja tog problema“, smatra i dodaje kako je, po njenom iskustvu, dosadašnji način paušalnog oporezivanja sukladno poreznim razredima bio korektan, jer onaj tko bi zaradio više, platio bi i više poreza i doprinosa.
'Kad su klijenti obitelji djece s teškoćama, teško je dizati cijene'
„Recimo, ja sam sama u svom obrtu i trenutačno mi takav način optimalno odgovara jer uz već značajna davanja za najmove, opremanje, nabavku radnih materijala i komunalije, podizanje oporezivanja odrazilo bi se uvelike i na cijenu usluge. A kad su klijenti obitelji djece s teškoćama svi smo slabog srca i u velikim kalkulacijama za podizanje cijena. Ali, kad si stisnut uza zid preostaje ti ili ključ u bravu ili podizati cijene“, iskrena je.
U njenoj djelatnosti, ključ u bravu je i dodatni gubitak, jer je riječ o deficitarnom zanimanju, a sustavi zdravstva, obrazovanja i socijale su već preopterećeni, pa su potrebe za stručnom podrškom obiteljima djece s teškoćama u razvoju sve veće.
„Zatvaranjem ovakvih obrta obitelji bi ostale bez potrebne podrške, a povećanje cijena usluga bio bi dodatni udar na ekonomski status obitelji“, upozorava Radišić.
Kao članica Povjerenstva za privatnu praksu Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora, u kontaktu je s s kolegama obrtnicima.
„Imamo dosta kolega koji su uz redovan ugovor o radu pri nekom sustavu, vidjevši potrebu za dodatnim stručnim radom, a i potrebom za dodatnom zaradom, pokrenuli vlastiti obrt po paušalnom načinu oporezivanja. To je doprinijelo boljoj dostupnosti usluga, vidljivosti struke, ali i smanjenju crnog tržišta. Podizanjem doprinosa, većina će pribjeći zatvaranju obrta, povratku na 'crno tržište' ili u potpunosti prestanku rada, što je onda veliki gubitak za krajnje korisnike, obitelji djece s teškoćama u razvoju“, govori.
Radišić smatra kako bi država trebala individualizirano pristupiti pojedinim djelatnostima.
„Deficitarnim djelatnostima, kojima i inače kroz razne subvencije i poticaje daje podršku, pa tako i ovim socijalnim, obrazovnim i zdravstvenim djelatnostima, trebala bi smanjiti poreze i doprinose, ili barem ostaviti kao do sada. Nisam ekonomski stručnjak, ali mislim da bi se političari i Vlada morali pri donošenju ovakvih mjera sjetiti i osnovnog načela socijalne pravednosti, da se razvijenost zajednice ne mjeri samo gospodarskim uspjehom, već konkretnim mjerama, inkluzijom i zaštitom onih koji su najranjiviji“, poručuje.
Obrtnici u tzv. socijalnom poduzetništvu upravo o njima prvenstveno misle, o obiteljima i djeci.
„Svi kažemo djeca su naša budućnost, ali kako se zapravo ponašamo prema toj našoj budućnosti!? Turisti će doći i poći, neki će ostaviti više, a neki manje novca, ali dubrovačke familije žive ovdje 365 dana. Žalimo se kako mladi odlaze, nemamo dovoljno radne snage, Hrvatska se iseljava... A što je s našim obiteljima? Posebice našom djecom? Treba im osigurati osnovne uvjete za život da bi tu ostali, a kako ako nemaju pedijatra, odgajatelja, edukatora, učitelja...“, zaključuje Ana Radišić.
