Tako je usput  zatreslo i župana Žinića, koji osim što je jedan od aktera poslijeratne prevarantske obnove, ogoljene do zadnje cigle u ovom potresu, ne lezi vraže, mora i objašnjavati kako i zašto godinama džabe stanuje u kući koja nije njegova, ali je jako dobro i stabilno sagrađena.  Kakva su to vremena došla da branitelj, uz to i župan, mora objašnjavati zašto ima više nekretnina, uz stan u Zagrebu, na koji isto nema pravo, ali ga ne želi vratiti jer je uvjeren da ga je zaslužio boreći se za Domovinu. Onima koji imaju sreće i  smrzavaju se u dodijeljenim kamp  kućicama ili građevinskim kontejnerima poručio je nek'  ne pretjeruju s grijanjem jer je struja skupa. Sve to događa se nekoliko mjeseci prije lokalnih izbora što Plenkiju otežava ionako kompliciranu situaciju. Nastavi li se ova situacija neće ni trebati u Banovini ili nek' oprosti Dube, na Baniji, ni obnavljati porušeno jer će otići i oni koji još zasad uporno vjeruju i žele ostati svoji na svome. Gotovo osam tisuća malih obrtnika koji su imali od jednog do deset zaposlenika ne radi i zatvoreno je. Ozbiljne industrije nije ni bilo i očajni ljudi odlaze trbuhom za kruhom. Djeca nemaju škole, a po selima i zaseocima ni struje, a kamoli interneta za on line nastavu. U Saboru se svađaju oko donošenja zakona o obnovi Banovine  i ako je suditi po zagrebačkim iskustvima proći će još mjeseci dok se zakon donese. Komu? Možda za neke nove Žiniće i društvo.

Zakon o obnovi Zagreba donesen je gotovo šest mjeseci nakon razornog Zagrebačkog potresa, prije nešto više od četiri mjeseca, ali od obnove nema ništa. Neku večer sam prošetala pustom Ilicom od Britanca do Trga Bana i sve iznad osvijetljenih izloga je u mraku. Napušten centar grada s opasno popucalim i nagnutim zgradama s bijelim ceduljama na kojima piše: „Oprez, pada s krova!“Tu i tamo poneko svjetlo na prozoru zgrade s crvenom ili narančastom naljepnicom govori samo o tome, kako je očajan netko odlučio ostati u svom razrušenom stanu u nadi da neće više jako tresti, jer nema gdje i boji se ako ode, nikad više milo moje.  Na primjeru Zagreba pokazalo se kako nesretnik za obnovu svog objekta mora hodočastiti minimalno trima institucijama. Gradu, ministarstvu i fondu, i pritom priložiti  90 ispunjenih obrazaca. Za ispunjavanje svih tih obrazaca Pravni fakultet oformio je grupu za pomoć, sad isto čini i grad Zagreb . Možda bi EU trebala uskočiti i oformiti povjerenstvo za pomoć u ispunjavanju obrazaca i ishođenju papira i dozvola, kako bi sve to stradali građani Zagreba nekako prikupili u sljedećih godinu ili dvije.  Istovremeno ministar Horvat vratolomno objašnjava novinarima kako se radi o otprilike istom angažmanu kakav trebate uložiti kako bi priložili  potrebnu dokumentaciju za izvaditi, primjerice, osobnu iskaznicu(?!). U kojem to svijetu žive naši ministri?  

Možda je, budimo dobrohotni i nadajmo se,   donošenje zakona za Banovinu, ujedno i prilika za popravni  Vladi ne bi li  izmjenama zakona dodatno debirokratizirati procedure, sada kad se već u praksi vidi koje su od tih obaveza potpuno izvan pameti, ponavljaju se, ili uopće nemaju nikakve veze sa zahtjevima koje građani podnose. O tome ne treba elaborirati, dovoljan je putokaz  postupak obnove u Zagrebu, koji praktički još nije ni počeo, osim kod objekata koje sami uređuju građani iz vlastitih sredstava. Jednako kao što je dovoljno  pogledati stavku troškova Fonda za obnovu, koju vodi Vanđelić i u kojoj je do sad jedini trošak nekoliko dosadašnjih, ne malih plaća, šefa tog istog Fonda za obnovu. Drugih troškova nema, što je logično jer nema ni obnove. Osim toga, zar ne bi bilo logično donijeti jedan kvalitetan zakon o obnovi nakon potresa koji se ne odnosi samo na Zagreb, samo na Banovinu, nego jedan zakon koji pokriva posljedice potresa u cijeloj Hrvatskoj. Jedino Istra i Slavonija nisu trusne zone. U svim ostalim dijelovima zemlje potres je ne samo moguć, nego i vrlo vjerojatan. Kao što kažu stručnjaci, nije pitanje hoće li se u Gradu dogoditi potres, nego je samo pitanje, kad će se dogoditi. 

Za to vrijeme u Americi priseže novi predsjednik. Notorni Trump odlazi uz nezapamćen kaos, kaos za koji smo vjerovali da je moguć samo u umba –lumba zemljama ili u Srbiji.  Američki kongres divljački je napadnut od strane Trumpovih sljedbenika i potican upravo od tog američkog predsjednika. Je li ta storija završena dolaskom novog predsjednika, nije baš izgledno jer sve podjele kojih je previše bilo i dosad još su više produbljene nakon četiri Trumpove godine.  Kako god, Joža Manolić oduševljen je novim američkim predsjednikom jer tvrdi kako je krajnje vrijeme da mlađi preuzmu odgovornost, i za Ameriku, i svijet. Valjda Joža zna. Eto vas.