Jedan od cabrio turističkih autobusa koji svakodnevno voze turiste po Dubrovniku odlučio je usred ture stati na benzinsku postaju i natočiti gorivo dok su turisti cijelo vrijeme sjedili u autobusu.

Ne ulazeći u to postoji li za ovakvu praksu izričita zabrana, pitanje je treba li se to uopće događati u gradu koji se voli predstavljati elitnom turističkom destinacijom i kolijevkom hrvatskog turizma. Jer teško je zamisliti da je turist koji je platio panoramski obilazak Dubrovnika očekivao kako će dio svog izleta provesti gledajući točenje dizela na benzinskoj postaji. Posebno je to poražavajuće kad se zna da je upravo Dubrovnik desetljećima bio primjer ozbiljnog turističkog poslovanja. Atlas, turistički gigant nastao u Dubrovniku još 1923. godine, bio je simbol organiziranog i profesionalnog turizma. Bijela flota autobusa, uredno uniformirani vozači i standard usluge bili su dio identiteta grada koji je znao što znači dojam gosta.

A danas smo očito došli do toga da se turiste tijekom vožnje vodi i na benzinsku postaju. Možda će netko reći kako je riječ o sitnici i svakodnevnoj operativi, ali upravo se na takvim sitnicama vidi razlika između ozbiljnog turizma i improvizacije. Jer Dubrovnik nije bilo koji grad. Dubrovnik je grad koji je desetljećima živio od dojma koji ostavlja na gosta. A scena u kojoj turisti sjede u cabrio autobusu dok vozač toči gorivo teško može biti razglednica kakvu želimo slati u svijet.