U školi se trenutno nude zanimanja: automehaničar, cvjećar, elektroinstalater, elektromehaničar, pomoćni cvjećar, vodoinstalater, arhitektonski tehničar, geodetski tehničar, frizer i kozmetičar.

„Ukupno je upisano 96 učenika u devet smjerova, odnosno pet razrednih odjela jer imamo neke odjele zajedno. Jedino su ostala slobodna mjesta u razrednom odjelu za pomoćne cvjećare, koji je namijenjen djeci s teškoćama, no ti se upisi provode naknadno, u posebnom postupku preko Županijskog ureda“, rekao je Mandić.

Promjena u percepciji

Posljednjih nekoliko godina, a osobito od pandemije, vidljiv je zaokret u percepciji obrtničkih škola. Više ne vrijedi da se za ta zanimanja odlučuju samo učenici slabijeg uspjeha.

„Zadnje tri do četiri godine primjećujemo znatan porast interesa za obrtnička zanimanja. Učenici sve češće biraju ta zanimanja kao prvi prioritet. To više nisu alternative za one s lošijim ocjenama, dapače, ima slučajeva gdje se učenici s nižim uspjehom nisu uspjeli upisati jer je konkurencija bila velika“, pojašnjava ravnatelj i savjetuje osmašima da 'zagriju stolicu' ako im je Obrtnička prioritet za upis.

Jedna od ključnih prednosti škole je snažna povezanost s lokalnim obrtima i poduzećima. Praktična nastava nije dodatak nego sastavni i najvažniji dio obrazovanja.

„Upućeni smo jedni na druge. Poslodavci su svjesni da su to njihovi budući radnici i zato se odgovorno uključuju. U mnogim slučajevima praksa učenicima otvara vrata za zapošljavanje odmah nakon škole“, kaže Mandić.

Suradnja se osobito razvija u sektorima elektroinstalacija i strojarstva, a škola blisko surađuje i s Obrtničkom komorom.

Turizam odvlači dio radne snage

Unatoč velikom interesu, ne završavaju svi učenici u struci. Dio njih odlučuje se za poslove u turizmu.

„Naša sreća ili prokletstvo, kako se gleda, je turizam koji nam uzima dio radnika. Nažalost, otprilike pola učenika odlazi u druge sektore, a to je najčešće turizam, dok ih pola ostaje u struci“, kaže ravnatelj.

Učenici četverogodišnjih tehničkih smjerova, poput arhitektonskog ili geodetskog tehničara, u pravilu nastavljaju obrazovanje na fakultetima.

„Polažu državnu maturu i upisuju studije, kao i gimnazijalci. Kod trogodišnjih zanimanja to je rjeđe jer je njihovo obrazovanje više orijentirano tržištu rada“, objašnjava.

„Od ovoga se može jako dobro živjeti“

Ravnatelj Mandić smatra kako se konačno mijenja percepcija društva o obrtničkim poslovima.

„Godinama je vladao trend da svi žele biti menadžeri ili manekenke, ali od toga se ne živi uvijek. Mladi su konačno shvatili da se od zanata može jako dobro zarađivati. Poslovi su sve manje fizički teški zahvaljujući tehnologiji, a ako ste vješti, financijski jako dobro prođete. Nije rijetkost da su upravo naši majstori koji predaju frizerima ili kozmetičarkama, a imaju svoje salone, ti koji pred školom parkiraju najskuplje automobile“, govori kroz osmijeh, dodajući kako se u tome može ipak uočiti pokazatelj financijske uspješnosti.

Škola od ove godine kreće s modularnom nastavom, koja će modernizirati pristup učenju i omogućiti fleksibilniji sustav obrazovanja. Zbog toga za ovu godinu nema novih programa, ali već se razmišlja o uvođenju sadržaja vezanih uz obnovljive izvore energije.

„Imamo svoju solarnu elektranu i planiramo razvijati programe povezane sa solarnom energijom. Možda kroz doškolovanje, možda kroz novi program, ali jasno je da je to smjer u kojem želimo ići“, zaključuje ravnatelj Mandić.

Možda ćemo uskoro zaboraviti onu staru izreku da je lakše naći kirurga nego dobrog meštra. Ako se ovakav trend nastavi, čini se da ćemo imati i frizera i električara i vodoinstalatera, i to na brzinu i bez čekanja! A tko zna, možda će se i menadžeri i manekeni uskoro prekvalificirati za keramičare!