Moravec je zatražila isplatu 360.638,62 kuna uz troškove postupka koji iznose nešto više od 36 tisuća kuna. U svojoj tužbi navodi kako je rješenjem Grada iz 2008. godine imenovana ravnateljicom Doma Marina Držića no kako je presudom Upravnog suda RH iz 2011. godine ta odluka poništena jer nije sadržavala obrazloženje zbog čega je 2009. godine Grad stavio cjelokupni natječajni postupak izvan snage te naložio raspisivanje novog natječaja. Podsjetimo, privremenom ravnateljicom tada je imenovana Vesna Delić Gozze. U tom smislu je naknada štete u postupku predstavljala razliku ostvarene plaće i one koju bi primala kao ravnateljica Doma Marina Držića od rujna 2009. do studenog 2012. godine.

Iz Grada su tvrdili kako u upravnom postupku nije doneseno pravomoćno rješenje o izboru Moravec za ravnateljicu ustanove te stoga ona ni ne može tražiti razliku u plaći. Također, tvrde kako su rješenja Grada poništavana, ali kako se izbor ravnatelja određuje rješenjem u upravnom postupku prema slobodnoj ocjeni koja se obrazlaže u rješenju. 

Prema presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Moravec je u  natječajima za spomenuto radno mjesto bila samo kandidatkinja i nikada nije pravomoćno imenovana ravnateljicom niti je obavljala te poslove. Također, navodi se kako nije izgubila prava koja je dotad imala s obzirom na to kako je svo vrijeme bila u radnom odnosu i primala plaću. 

U presudi se navodi kako je točno kako je Grad imenovao Moravec za ravnateljicu DMD-a, ali navedeno rješenje nikada nije postalo pravomoćno i izvršno, a Moravec nikada nije obavljala poslove ravnatelja ustanove. 

Vrijedi podsjetiti kako je riječ  prvostupanjskoj presudi te kako na istu postoji mogućnost žalbe.