Nasmijan i vedrog duha, kako ga opisuju, Pavo Ivanković, u Libertas je stigao prije nešto više od sedam mjeseci.

O njegovom iskustvu tijekom samog procesa osposobljavanja, ali i zgodama i nezgodama na radnom mjestu vozača pročitajte u nastavku u blic intervjuu koji u cijelosti prenosimo s društvenih mreža javnog gradskog prijevoznika Libertas:

Kako si saznao za naš program osposobljavanja / prekvalifikacije i što te navelo da se prijaviš?

Za program sam saznao sasvim slučajno, na društvenoj mreži, jedan dubrovački portal objavio je oglas u kojem tražite vozača te financirate izobrazbu za D kategoriju koju ja nisam tada imao i to me oduševilo. Za mene, to je bila dobra prilika da napravim zaokret u karijeri i shvatio sam da je vrijeme za promjenu i nove izazove.

Kako je izgledao sam proces osposobljavanja / prekvalifikacije?

Sam proces izgledao je jednostavnije nego što sam prvotno zamišljao. Od trenutka prijave trebalo mi je šest mjeseci da položim sve potrebno za radno mjesto vozača i dobijem svoju D kategoriju. Tijekom procesa, veliku podršku sam imao od kolega u smislu savjeta, sugestija i njihovih iskustava.

Tijekom procesa izobrazbe bio si zaposlen u poduzeću, u tehničkoj službi. Kakva su iskustva?

Tako je, zaposlen sam bio tehničkoj službi jer sam po zanimanju autoelektričar. Tada nisam ni bio svjestan koliko će mi to iskustvo pomoći na sadašnjem radnom mjestu vozača jer sam upoznao sve radne procese, ali i kolege.

Za volan si sjeo 1.listopada. Kakav je bio prvi radni dan?

Prvog radnog dana raspoređen sam na liniju 3. Osjećao sam se pomalo napeto i stresno, ali u istom trenutku jako uzbudljivo te ponosno jer sam postigao cilj koji sam zacrtao.

Postoje li nekakve zgode i nezgode koje si doživio u ovih mjesec i pol otkad voziš gradskim i prigradskim ulicama?

Najzanimljiviji komentar kojeg ću se uvijek sjećati dobio sam prvi radni dan. Jedan stariji gospar mi je prišao i rekao da imam mekano stopalo te da nije osjetio kako kočim prilikom zaustavljanja autobusa što me jako razveselilo budući sam još uvijek nov za volanom.

Najveća “nezgoda“ koja mi se često događa jest kada ne mogu s sigurnošću pristati na autobusnu stanicu od parkiranih dostavnih, taxi i osobnih vozila. Tada pristupam vrlo ozbiljno te se trudim izvući najbolje iz takve situacije pazeći prvenstveno na sigurnost putnika.

Ponosan si otac petero djece. Kako uspiješ uskladiti poslovne i privatne obveze?

Moram priznati, sustav u Libertas-u je dosta sređeniji te mi je puno lakše balansirati između privatnih i poslovnih obveza. Imam više vremena za obitelj, prijatelje i aktivnosti koje me čine sretnim.

I za kraj, kakav je sveukupni dojam na cijeli proces izobrazbe i naše poduzeće?

Mislim da je iz mojih prethodnih odgovara sve i više nego jasno, hahaha.

Poručujem svima koji se predomišljaju da se prijave i postanu dio jednog od najvećih kolektiva u Gradu jer neće pogriješiti.