U nizu znanih nam sugrađana, koji „jedan po jedan odlaze na vječni počinak“ jedan bijaše poseban, poseban po svom cjelokupnom životnom putu. U početku je ostavio snažan pečat na niz generacija mladih, a u poznim godinama i na generacije umirovljenika.

Tko li sve nije prošao kroz ljetne radove Student servisa, odnosno Studenskog centra još od davne 1963. godine stječući dodatna, ponekad i nužna sredstva za studij, te radno iskustvo i odgovornost prema radu bilo to u Dubrovačkim hotelima, Atlasu, Poduzeću Luka, Dubrovačkim Ljetnim Igrama, na snimanju različitih filmskih produkcija i dr. Sve to je bilo pod budnim okom prof. i gospara Vlaha Pejdara jednog od osnivača, a potom dugogodišnjeg rukovodioca Student servisa i Studentskog centra, te uvaženog člana grupacije Studentskih centara RH.

U svojoj umirovljeničkoj dobi, sa uspjehom je odradio predsjednički mandat ostvarivši sufinanciranje prehrane umirovljenicima u restoranu hotela Gruž, kvotu gratis ulaznica za svaku predstavu Dubrovačkih ljetnih igara, sponzorirane izlete i boravke u toplicama.

U svojstvu turističkog vodiča znalački je predočavao vrijednosti naslijeđa i ukazivao na prednosti življenja na našem Dubrovačkom području. Bio je aktivan i uvažavan član Vijeća Prijatelja Dubrovačkih starina. Vječiti pozitivac, pun optimizma, razumijevanja i praštanja. Ni prije, a niti u poraću nije bio partijski niti stranački obojen. Uspješnu karijeru gradio je isključivo na odgovornosti spram preuzetim zadacima, na svom znanju i svojim sposobnostima. Neprihvatljiv mu je bio govor mržnje, mlaćenje prazne slame i često bavljenje temama iz prošlosti umjesto  onema spram budućnosti.

Posjedovao je enciklopedijsku memoriju, bio poželjan član svake od natjecateljskih grupa Kluba 65+. Na svojedobnom TV kvizu „Brojke i slova“ pod vodstvom Olivera Mlakara osvojio je prvu nagradu. Cijenio je doprinos Norveške tijekom rata i njenoj poslijeratnoj pomoći Hrvatskoj u što spada i obnovi kompletnog sela Dubravice u Dubrovačkom primorju. Bio je aktivni član Predsjedništva Hrvatsko-Norveškog Društva.

Volio je šalu i viceve. U početku njegove karijere nije bilo toliko lopovluka ni kriminala, ali je i tada među mladima bila krilaticaca, da se bez ViP-a ništa ne može: Dakle, ako si trebao posao obrati se Vlahu, a ako si trebao stipendiju onda se obrati njegovom suradniku Peru.

I na kraju još jednom Adio prijatelju, Adio gosparu Vlaho!

Prof. Petar Baničević

Prof. Petar Baničević