Godinama se građani ogorčeno žale i ispovijedaju medijima da ne mogu slobodno ući na gradske plaže koje su im donedavno bile dostupne ili da ih tjeraju na iznajmljivanje ležaljki te na svojim besplatnim ručnicima mogu zauzeti tek poziciju u četvrtom, petom redu do mora jer na boljim pozicijama, na famoznim ležaljkama, odmaraju se oni koji su bili spremni izdvojiti nekoliko desetaka kuna po danu.

Dubrovčani i njihovi gosti koji ne odsjedaju u brojnim hotelima jedva da se gdje mogu slobodno okupati jer je većina plaža u podnožju nekog od hotela i rezervirane su samo za njihove goste. Ako mislite da su more i plaže nešto što nam svima pripada, u krivu ste. Barem donekle. 

Naime problem je složen, a nadležne institucije godinama ne mogu iznjedriti suvisao Zakon o pomorskom dobru. Ovaj aktualni, kada je u pitanju korištenje plaža, potpuno je kontradiktoran. 

Zakon o pomorskom dobru, a u tu kategoriju spadaju plaže, definira da 'opća upotreba pomorskog dobra podrazumijeva da se njime svatko ima pravo služiti'. Dakle pomorsko dobro treba svima biti dostupno. 'Istovremeno Zakon propisuje da se na osnovi koncesije dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno može isključiti iz opće upotrebe i dati na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta', upozorava kap. Branko Kundih, dipl.iur. koji godinama uređuje specijalizirani portal pomorskodobro.com na kojem niz stručnjaka progovara o ovoj temi.

Naplata ulaska na plažu se uopće ne spominje u Zakonu, no spominje se u Uredbi o postupku davanja koncesije nad pomorskim dobrom. 

Više čitajte na T-portalu.