NAJPOPULARNIJI DUBROVAČKI BRK: Za čime žali Milo Hrnić?
Poznati dubrovački glazbenik i vlasnik najpopularnijih brkova na krajnjem jugu, Milo Hrnić, nakon reklame za jednu financijsku instituciju dao je intervju Jutarnjem listu.
Kako zamišljate savršen trenutak sreće?
- Romantično zaljubljen i ispunjen uspjehom koji je rezultat svog rada.
Čega se najviše bojite?
- Samoće i bolesti
Kada biste mogli promijeniti samo jednu stvar na sebi, što bi to bilo?
- Ne bih ništa mijenjao.
Koji je najsramotniji trenutak koji pamtite u svom životu?
- Bio sam svjedok kada su mom danas već pokojnom prijatelju koji je bolovao od raka, ljudi iz sigurnosne službe jedne zračne luke oduzeli lijekove koji su mu trebali i bacili ih u smeće. Doista ružno i sramotno ponašanje.
Koju osobinu najviše volite kod sebe?
- Praštanje.
Koja vas osobina najviše može zadiviti kod nekog drugog?
- Odanost najvišim vrijednostima.
Koju osobinu najviše mrzite kod sebe?
- Totalnu otvorenost.
Koja vas osobina najviše može odbiti kod nekog drugog?
- Prepotencija i neskromnost.
U kojoj situaciji ćete lagati?
- Samo kada bi laž spriječila neko veliko zlo opasno po život najdražih.
Što vas može povrijediti?
- Okrutno smišljene laži.
Što vas može izbaciti iz takta?
- Glupost, neznanje i tvrdoglavost.
Za čime najviše žalite?
- Što nisam više radio na usavršavanju svojih sposobnosti u glazbi, puno sam potrošio vremena na timski rad, dakle radio sam s glazbenicima koji su me pratili na svim koncertima i festivalima.
Tko je najveća ljubav vašeg života?
- Moja supruga Dubravka.
Što smatrate svojim najvećim dostignućem?
- U profesiji trostrukom pobjedom na Splitskom festivalu, a u životu to što sam vjerno ostao posvećen obitelji i dragim prijateljima.
Koji biste talent voljeli imati?
- Za komediju do ludila sa smijehom do kraja života. Smatram da je to jedan od naj boljih talenata koji možete imati.
Prepričajte jedan trenutak života u kojem ste bili najsretniji?
- Kad sam kao pomorac u Indijskom oceanu doživio strašno nevrijeme, nakon prestanka oluje javljeno je o velikom broju ribara koji su doživjeli brodolom. U traženju uspjeli smo spasiti oko dvadeset Indijaca koji su bili vezani za neki plutajući predmet. Proveli su skoro 24 sata u moru i izgledali su očajno. Bili su potpuno iscrpljeni i na rubu života. Cijela posada našega broda je uložila sve napore da jednog po jednog izvučemo na brod. Ponos i sreću koje sam osjetio tada još žive u meni i sada. Neopisiv je to osjećaj pomoći nekome spasiti život. Za to što smo učinili bili smo proglašeni počasnim građanima luke Bombay.
Više možete pročitati ovdje.