NA DANAŠNJI DAN 1991. Pucnjava iz smjera Žarkovice, napad na Staru i Novu Mokošicu, nestalo kruha, danima bez struje i vode
Današnji dan 1991. bio je iznimno težak za sve Dubrovčane i Dubrovkinje, kao i za sve one koji su se tada našli na ovom području.
U Gradoplovu HRT-a opisana su sva događanja.
Na današnji dan, u nedjelju 3. studenog 1991. godine oko 9:30 započela je pucnjava iz teškog mitraljeza iz smjera Žarkovice. Jedna je žena ranjena na Stradunu.
Za područje povijesne jezgre grada uzbuna je data u 11. 30 sati, a u 15 sati i za područje Gruža i Lapada.
Minobacačkom napadu izloženi su bile i Stara i Nova Mokošica. Kako je zbog ratnog stanja na užem dubrovačkom području bila ugrožena sigurnost prometa na cestama, Policijska uprava Dubrovnik donijela je NAREDBU, kojom je stupivši na snagu na današnji dan u 13 sati bio ZABRANJEN PROMET svih vozila na motorni pogon na po dručju grada Dubrovnika od Mokošice do Dupca*, osim onih koja služe za organiziranje najnužnijih službi i aktivnosti.
Osim toga, u prizemlju zgrade Matice hrvatske na Stradunu, otvoren je ured konvoja »Libertas«, koji je vodio Slobodan Lang.
Stradanja Dubrovnika pratilo je petnaest novinarskih ekipa (BBC, ITN, »Daily Telegraph«, Reuter, France Press, Sky News itd.).
Prvi put od početka opsade i napada na Dubrovnik nije bilo kruha. Prethodnoga dana jedna granata pogodila je postrojenja pekare „Orlando“. Zbog toga je nastao teži kvar koji je nakon više sati mukotrpna rada ipak uspješno otklonjen.
Proizvodne linije krenule su s radom i radile neprekidno 31 sat. Već u nedjelju oko 15 sati krenuo je prvi kruh.
Nakon 31. listopada, dana osnutka HRM (Hrvatske ratne mornarice) u Dubrovniku i samog početak djelovanja dubrovačkog Mješovitog odreda Mornaričko desantnog pješaštva (MO MPD) pri Hrvatskoj ratnoj mornarici, 1. studenoga, kada je na sastanku u hotelu Lero jednoglasno je za prvog zapovjednika Mornaričkog odreda Dubrovnik izabran Želimir Čizmić, za prvog Načelnik Stožera Odreda imenovan Edi Bulić, a Odjel Veze i radarskog odjeljenja preuzeo Vlaho Lonza, te odjel O.P.I. (Obavještajno-propagandno-informativni ili Obavještajno-promidžbeno-izvještajni odjel) zajedno preuzeli Željko Filičić i Goran Štampalija, već prvih dana utemeljenja, na današnji dan, 3. studenoga 1991. godine, Odredu pristupaju mnogi dragovoljci, među njima i znane postrojbe Pilari i Župljani, a 4. studenog održan je sastanak sa zapovjednicima ONB-ea.
Tada je dogovorena suradnja koja je potrajala sve do svibnja 1992. Već 3. studenog pri odredu HRM-a djeluje i prva postrojba Vojne policije, sa prvim zapovjednikom, Sinišom Tkalecom. Prvi vodovi HRM-a po zapovjedi Zapovjednika obrane Grada utvrđuju položaje crtom obale Uvale Lapad, Luke Gruž, obalom Gorice, Boninova, Danača, Pila, gradskih zidina i otoka Lokruma.
Od osnivanja do ukidanja Odreda redovito u sastavu HRM-a Dubrovnik bilo je između 450 i 750 pripadnika diljem Županije, ukupno je kroz nju prošlo više od 1200 pripadnika, a njih četrnaest poginulo je u obrani Hrvatske.
Na današnji dan, 3. studenog 1991. godine, Krizni štab Općine Dubrovnik (KŠOD) prosvjedovao je kod neprijateljskog zapovjedništva zbog upotrebe bojnih otrova »tipa fozgen difozgen ispuštenih s podmornice s pozicije Grebena ispred Lapada u 21:35 i 22:00, čije djelovanje se osjetilo na širem području grada, a posebno u stambenom području Lapada«.
Liječnik Jure Burić sastavio je apel (preveden na engleski). U njemu konstatira da je stanovništvo 34 dana bez vode, električne energije, plina, nafte, prometnih komunikacija i opskrbe hranom, lijekovima i sanitetskim materijalom. Da ima oko 25 000 progananika i izbjeglica. Da je Dubrovnik u povijesti visoko civiliziran grad — na kraju XX. st. usred Europe odsječen i izoliran, bez glavnih uvjeta za život. Upozorio je da su ljudi već mjesec dana u improviziranim skloništima, neprikladnima za dug boravak, da su djeca, trudnice, starci, kronični bolesnici i hendikepirane osobe u veoma tešku položaju.
Iako je zdravstveno stanje stanovništva — zahvaljujući trudu zdravstvenih radnika, humanitarnih organizacija i dragovoljaca te hrvatske i međunarodne pomoći — zadovoljavajuće, mogla bi uskoro zaprijetiti zdravstvena katastrofa. Nabrojio je da ima 60 000 stanovnika, da je 15 000 prognanika i izbjeglica u Dubrovniku i 10 000 izvan općine, da ima 390 ranjenih, da je poginulih 50 (30 civila, 5 djece), a da je do drugih mrtvih nemoguć pristup. Traži se intervencija radi prekida agresije na Dubrovnik i Hrvatsku, povlačenje okupacijske vojske i povratak izbjeglica svojim kućama te osiguranje opskrbe vodom, plinom, naftom, električnom energijom, hranom, odjećom, lijekovima, sanitetskim materijalom i medicinskom opremom, a i osiguranje prometnih komunikacija.
