S druge strane, tko bi se u svojim dvadesetima, dakle dok vlastite intelektualne i socijalne potencije nije ostvario, a gornjom mlati neka druga, želio priključiti politici? Kako da pritom ne smetaju inicijative koje ulaze u politiku bez programa, da ne kažemo uz pomanjkanje pameti, jedino s uzvicima kako njima treba dati šansu jer su eto mladi? Ukratko, je li biti mlad i ući u politiku prednost ili je tek jeftin način samopromocije?

Ovaj "pitalica uvod" tu je tek da otvori ovlaš pojedina pitanja koja se tiču ove teme. Konkretnije odgovore smo odlučili potražiti kod nekadašnjeg predsjednika Mladeži HDZ-a Dubrovnik Pera Milkovića, sveučilišnog profesora prof.dr. Đorđa Obradovića i psihologinje Bistre Đukić.

MILKOVIĆ: KAD JE STRANKA VELIKA SVEGA SE NAGLEDATE

- Kako bi nešto postigao, moraš biti društveno aktivan. Bilo to  kroz udruge, stranku i slično. Kad si društveno aktivan, onda imaš širok krug  poznanstava uz koja možeš pomoći svojoj sredini i šire. To je slučaj kad se korisno priključiti politici - govori Pero Milković.

On je 2003. ušao u HDZ pomažući stranci.

- Mi smo ruralni dio Grada Dubrovnika. Gornja sela su bila poprilično zapuštena, puno toga je trebalo obnoviti. Tako sam se s istomišljenicima priključio ideji, i vrlo brzo su se počeli obnavljati mjesni domovi, igrališta, vrtić, radili smo na dovođenju vode,  uključivalo je to radove na cesti, sve do sitnih komunalnih stvari poput košnje, rasvjete...  Ako netko želi pomoći svojoj sredini, puno je  to bolje iz pozicije društvene aktivnosti, kao  član neke društvene organizacije, bila to udruga ili stranka. Bolje je to nego da se sjedi i čeka da netko drugi napravi - kaže Milković, 

On je 2007. postao predsjednik Mjesnog odbora Mravinjac, 2008. članovi tadašnjeg stranačkog Temeljnog ogranka Dubrovačko primorje izabrali su ga za tajnika, a predsjednik je postao 2014. godine. Predsjednik Mladeži postao je 2014. godine te je na čelu bio do 2018. godine. Također, obnašao je i ulogu gradskog vijećnika Grada Dubrovnika.

Pitamo ga s čim se sve susretao u politici.

- HDZ je najveća stranka u Hrvatskoj i u Dubrovniku. Kad je stranka velika, onda kroz nju prođe mnoštvo ljudi i svega se nagledate. Od poštenih dobrih ljudi do svega lošega. Svaka osoba koja pristupi nekoj stranci mora imati neku ambiciju, jer ta ambicija gura osobu naprijed da ostvari cilj i misiju. Osobno, ambicije dijelim na dvije vrste ambicija. Prva je ona normalna i realna, a to je društveno djelovati, pomagati zajednici i raditi na dobrobit građana i time gradiš i sebe te ideš naprijed. Druga je nenormalna i nerealna, a to su oni koje građani nazivaju uhljebima, koji gledaju isključivo sebe i politički trguju da bi što vise doprinijeli svom privatnom i osobnom interesu, sve ostalo im je nebitno - objašnjava.

-  Kad netko uđe u stranku nitko ne može znati zašto je ušao. Ako je ušao da bude u stranci, i ništa drugo ne radi, onda po mojoj procjeni nešto nije tu u redu. Ponavljam, ambicija neka mora postojati, bilo kroz rad na dobrobit građana ili rad isključivo na sebi. Normalno, i mi imamo članova koji nisu došli tu iz poštenih pobuda, koji su došli samo da bi napredovali na osobnom planu. Takve bih osobno u Mladeži i u ogranku držao po strani, a uključivao bi ih u što više volonterskih, humanitarnih i društvenih akcija, nakon nekog vremena ili bi se promijenili ili promijenili stranku - precizirao je.

NARAVNO DA JE DOBIVANJE POSLA UZ ČLANSKU ISKAZNICU VELIKI PROBLEM

Dodaje da tu ipak ima još nešto.

- Ne mislim da je loše ući u stanku da bi se napredovalo. Evo imamo osobe koje bi recimo htjeli politički razvijati, koji žele raditi u Bruxellesu, naravno da će to lakše ostvariti kroz rad neke stranke. Naposljetku je li bolje da u EU sjedi naš građanin  iz Hrvatske, nebitno koje stranke i zastupa interese naše domovine? -  upitao je.

Na opasku kako je normalno ući u stranku kako bi se napredovalo u političkom smislu ili radi dobrobiti društva, ali ne ako se osoba učlani u stranku da bi dobila posao Milković kaže kako to nije tako jednostavno.

- Znam, to je ono dobivanje posla uz člansku iskaznicu. To jest najveći društveni problem. Ne samo u nas nego i šire. No, nemam tu što puno reći nego da je to osobna stvar je li se netko želi učlaniti u neku političku stranku radi posla, li prilikom zapošljavanja  mora proći natječaj, imati  tražene uvjete i biti najbolji kandidat. Bez obzira koje je političke opcije ili je nestranačka osoba, pravila se moraju znati. Opet, u politici ima svega, bilo je i bit će svega, ali treba raditi na tome da se društvo bolje izgradi i promijeni, gdje neće biti takvih slučajeva - objasnio je Milković.

Milković je svoje teze potkrijepio i jednim primjerom

-  Evo, bio sam predsjednik Upravnog vijeća FA Linđo. Prilikom preuzimanja  funkcije predsjednika, u FA Linđo bilo je niz problema i trebalo je naći novu osobu koja će biti ravnatelj ustanove. Sadašnji gradonačelnik Mato Franković tada je imao samo jednu misao vodilju, a ta je da se dovede najbolja opcija. Bez obzira na stranačke opredijeljenosti ili neopredijeljenosti.  Stranka nije bila važna, nama je trebala osoba iz folklora, predložili smo Vlaha Kljunka, a Gradsko vijeće prijedlog je usvojilo. On se pokazao kao pun pogodak. A ujedno je osoba koja nije u stranci. Život je puno lakši kad biraš jednostavno, zna to i gradonačelnik Mato Franković. On uzima najbolje, nažalost može se dogoditi i da se kroz najbolje provuku loši - pojasnio je Pero Milković.

DOBRO JE DA MLADI ULAZE U POLITIKU

- U svakom slučaju, posao političara je težak i nezahvalan. Naravno ako ćeš raditi pošteno i časno na dobrobit građana i javnog dobra. Možeš napraviti stotine dobrih stvari, a jednu lošu će kritizirati i zaboraviti sve dobro što si napravio. A tko puno radi, veća je vjerojatnost da će pogriješiti - kaže.

- Što se tiče ove teme, dobro je da mladi ulaze u politiku, dobro je da se uključuju, da žele bolje zajednici i društvu, a ne samo da gledaju svoj interes. I puno bolje bi bilo kad bi i ljudi izlazili na izbore i birali za njih najbolju opciju, evo ja čak mislim da bi zakon trebao propisati da glasanje bude obavezno. A ne da se ostaje doma, a onda im sutra ništa ne valja, pa su poslije oporbe najveći kritičari. Društvo se jedino može promijeniti nabolje ako svi skupa djelujemo društveno aktivno, samo tako možemo naprijed - objasnio je Pero Milković.

OBRADOVIĆ: DUBROVAČKA REPUBLIKA DAVNO JE TO PREZRELA

Profesor dr.sc. Đorđe Obradović dugi niz godina radi s mladima kao predavač na Odjelu za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovnika, a i kao dugogodišnji novinar sigurno da je imao priliku analizirati kako sve veći broj mladih ljudi ulazi u politiku.

-  Politika bi, u širem smislu, trebala biti rad za opće dobro. Tek onda slijede njezina obilježja kao umijeća upravljanja državom i njezinim sastavnicama, političkim sustavom i njegovim sastavnicama. Shodno tome, dobro je što se u politiku uključuju mladi kojima je cilj djelovanje za opće dobro. Prema mojim saznanjima njih nema previše i bilo bi bolje da više visokomoralnih mladih ljudi ulazi u politiku s ciljem poboljšanja društva od najniže do najviše razine - rekao je on.

Govorimo mu da očito nema druge opcije za osobni probitak nego ući u politiku.

- Naravno da je toga bilo i bit će, ne samo kod nas nego svugdje po svijetu. Pojedinci ulaze u politiku kako bi prečicom ostvarili vlastite ciljeve i kako bi prvenstveno povećali vlastitu imovinu, umjesto promicanja javnog interesa. No, to nije moralno i to je još davno prezrela Dubrovačka Republika pa postoje osnove na kojima se može graditi novog političara usmjerenog boljitku društva. Važno je da sustav počne funkcionirati tako da političari ne mogu ni tražiti, a još manje dobivati provizije od sklopljenih poslova javnim novcem. Vrlo je važno iskorijeniti korupciju i to utjecajem na mlade ljude od početka školovanja zato što u koruptivnim radnjama ne sudjeluju samo oni koji primaju novac za pogodovanje, nego i oni koji taj novac daju. - izjavio je on.

Pitamo ga i je li to idealistički način razmišljanja.

- Jest, dijelom je idealističko razmišljanje. I previše optimistično. Ali upravo zato što radim s mladim ljudima i vidim njihove sposobnosti i mogućnosti, optimist sam. Volio bih da se promjene brže odvijaju, ali društvo je previše složeno da bi se nešto prelomilo i promijenilo preko noći. Žao mi je kad mladi ne izlaze na izbore, nego se na društvenim mrežama žale da se ništa ne može promijeniti. Moglo bi kad bi ih se više odlučilo izboriti za pravedno društvo - precizirao je.

ĐUKIĆ: STRANKE NASLJEDNICE SU PREUZELE PRINCIP PARTIJE

Popričali smo i sa psihologinjom  Bistrom Đukić. Ona kaže da kao "psihoterapeut nije imala nikakvog iskustva u radu s aktivnim političarima, tako da je njeno razmišljanje samo teoretiziranje".

- Također, malo je istraživanja provedenih na tu temu iz razumljivih razloga. Uglavnom su rađena na zapadu, a situacija je drukčija na istoku, u postkomunističkim zemljama. Naše dvije najveće stranke su nasljednici prijeratne Partije i u njima su stvari od početka postavljene u istom duhu. Kao što mi stariji pamtimo, u bivšoj državi je članstvo u Partiji bilo uvjet napredovanja u svim područjima. Taj princip su preuzele i stranke nasljednice, naše dvije najveće stranke - govori Bistra Đukić.

- Prema istraživanjima, potreban je veći stupanj narcizma da bi se čovjek uključio u politiku.  Ja vjerujem da je u slučaju Partije potreban i veći stupanj sado-mazohizma. Jer, za gutanje gomila gluposti, klimanje glavom, bivanje potrčkom na početku karijere u Partiji, nemoguće bi bilo izdržati prve korake - rezolutno objašnjava Đukić,

ZA NAPREDOVATI U STRANCI NE TREBA TRUDA NITI ZNANJA

Dodaje kako je to očito na primjeru posjete "srpskog predsjednika Sjedinjenim državama, koji je kao mali dječak pred "najvećim" predsjednikom, a doma nema milosti".

- Mislim da bi mladi čovjek, koji želi brzo napredovati  bez posebnog truda, trebao imati izražene crte narcizma i sado-mazohizma. Motivacija za bavljenje politikom bi izlazila iz želje da se te crte realiziraju u stvarnosti. Svi imamo te crte osobnosti u nekoj mjeri, međutim, neke druge crte, kao što su sućut i sram, nas sprječavaju da idemo tim putem. Svi mi, kad se počnemo baviti nekim zanimanjem, želimo uspjeti. Neki nemaju dovoljno ustrajnosti i ne žele uložiti toliki napor, pa kreću prečicom, u ovom slučaju bavljenjem politikom. Ona osigurava ne samo uspjeh nego i materijalnu dobit - objasnila je.

Govori kako je tu i "izazov velik jer recimo nastavnik radi predano cijeli život, a teško može uzeti kredit za stan da se odvoji od roditelja, dok njegov kolega kroz stranku postaje direktor, zatim napravi političku karijeru i razmeće se svojim bogatstvom". 

- Prilagodljivost je važna adaptacijska crta u evoluciji.  - dodaje ona.

- Od naših političkih stranaka ne možemo očekivati promjene. Ljudi koji u njima dođu do vrha, naučili su jedino kako se klanjati i izgledati dobro, za što i ne treba puno truda ni znanja. Oni nemaju ni motiv ni spremnost da nešto promijene. Moguće je da u manjim strankama postoji idealizam i želja da se svijet promijeni nabolje kao motiv za bavljenje politikom. Nadam se - riječi su psihologinje Bistre Đukić.