Kako su napomenuli, smanjeno emitiranje buke u povijesnoj jezgri jedan je od bitnih ciljeva Plana upravljanja svjetskim dobrom UNESCO-a, prvog dokumenta takve vrste u Republici Hrvatskoj, čije se odredbe već uvelike primjenjuju. 

Odluka o buci primjenjuje se od rujna 2022. godine, kad je pet ugostiteljskih objekata kažnjeno oduzimanjem javne površine. Na javnim površinama je zabranjeno izvođenje glazbe na uređajima s pojačalima.

IVUŠIĆ: MOŽDA SU IZMJERILI ŽAMOR, FRANKOVIĆ: NE VODITE DISCO KLUB!

 Najnovija 'žrtva' ove odluke je ugostiteljski objekt 'Cele' na Stradunu koji je na tjedan dana ostao bez javne površine, dakle bez stolova i stolica. Razlog je taj što je u njegovom ugostiteljskom objektu izmjerena buka od 73 decibela, a ograničenje je maksimalnih 55. Ivušić se pita kojom se metodom mjerila buka te je li prilikom mjerenja ugašena glazba kako bi se utvrdilo koliki je žamor ispred kafića. Naime, kako govore podaci, običan, normalni razgovor može proizvesti buku i do 60 decibela, a Ivušić govori kako je tada, oko 10 i kvarat navečer, na taracama bilo 200-tinjak ljudi koji su razgovarali. 

Gradonačelnik Mato Franković odgovara kako su takve izjave gluposti i kako od odluke ne namjeravaju odustati. „Vidio sam istupe vlasnika u javnom prostoru, to je njihovo pravo. Oni moraju znati kako vode ugostiteljski objekt, a ne disco klub. Priče o žamoru su gluposti. Ako se nastave ponašati onako kako su se ponašali prije, prijeti im oduzimanje javne površine na 30 dana, a onda i zauvijek. Nećemo se sada zaustaviti. Održali smo zbor građana, bio sam tamo pet sati, građani su jasno rekli što žele, što im smeta i vrijeme je da podvučemo crtu. Podvukli smo je i nećemo odustati,“ izjavio je Franković nedavno na konferenciji za medije na kojoj je odgovarao na pitanja novinara, među ostalima, i na ovo aktualno. 

„Ovo je grad koji ne traži da se drugi prilagode njemu nego je sam po sebi veličina. Svatko od ugostitelja koji želi izvoditi glazbu, pronaći će način,“ kazao je.

Od strane novinara je upitan zašto se prije nije krenulo s rješenjima, s obzirom na to kako se radi o problemu koji traje desetljećima.

„Posljednjih pet i pol godina nisam imao ovlasti za sankcioniranje buke, to je radila sanitarna inspekcija i tek je nedavnim izmjenama zakona Grad za to ovlašten. Radit ćemo na kvalifikaciji naših ljudi koji će dobiti ovlaštenja za mjerenje. U rujnu smo dobili sve dozvole da možemo provoditi ovo što smo započeli i tada smo za dva, tri objekta oduzeli taracu. Prije početka sezone sam održao sastanak s ugostiteljima kojima sam rekao kako ćemo sankcionirati puštanje preglasne glazbe. Oni ne bi smjeli omogućiti veću količinu emisije glazbe od one predviđene zakonom,“ izjavio je.

USISAVAČ GLASNIJI OD DOPUŠTENE RAZINE BUKE 

Ono što mnogi propitivaju u cijeloj priči jest logika oko uvođenja maksimalne granice buke od 55 decibela. Naime, podaci govore kako je normalna jačina razgovora od 40 do 60 decibela. Zvuk automobila koji prolazi doseže buku od 80 decibela. Na mnogim gradskim ulicama razina buke iznosi od 65 do 85 decibela. Prosječna buka na prometnicama velikih gradova iznosi od 73 do 83, a kreće se i do 95 decibela. U kućanstvima koja se nalaze uz cestu, ona može dosegnuti 77 decibela. 

Ljudski šapat iznosi od 30 do 40 decibela, što je za 15 manje od ograničenja za glazbu u Gradu. Klima uređaj uglavnom proizvodi buku od 45 decibela, a usisavač gotovo duplo više – 80. Toliko će proizvesti i dječji plač. 

PRETPROŠLA SUBOTA BEZ MUZIKE, NO NIPOŠTO NIJE BILO TIHO

Stoga je Dubrovački dnevnik odlučio izmjeriti razinu buke po gradskim ulicama. Vrijedi napomenuti kako nismo koristili službene mjerače buke nego smo je mjerili mobilnom aplikacijom Zvukomjer koja ima visoku ocjenu, a čije se emitiranje uglavnom poklapa sa stvarnom razinom buke u prostoru. 

Kako je navedeno i na početku ovog teksta, petprošle subote navečer na niti jednoj taraci ili javnoj površini u Gradu se nije čula muzika. Izuzetak je bio tek Sandro koji već godinama svira svoju gitaru na ulazu s Pila, no on je 'unplugged'. Nije bilo glazbenika koji sviraju, nije bilo muzike koja dolazi sa zvučnika, uglavnom, baš nigdje se nije čula nikakva pjesma. 

No, to ne znači kako je u Gradu bilo tiho. Brojni turisti, ali i dio domaćih, spustili su se u Grad na piće, pojesti nešto ili jednostavno prošetati. Sjedali su na taracama, smijali se, razgovarali… Sve to učinilo je svoje tj. buku. 

KOLIKO JE GLASAN GRAD?

Oko 9:30 sati navečer, u Grad smo se uputili autobusom u kojem je uglavnom bilo 15-ak ljudi. Trojica mladića su malo glasnije razgovarala, ostali su šutjeli ili bili vrlo tihi. Naravno kako je buku proizvodio i zvuk motora autobusa. Prema aplikaciji za mjerenje zvuka, buka u Libertasovom autobusu se kretala od 74 do 84 decibela, a prosječna vrijednost bila je 80 decibela. Uglavnom, i najmanja razina buke u tom autobusu je bila viša od razine buke zbog koje je 'Cele' ostala bez javne površine. 

Kad smo se iskrcali na Pilama, ponovno smo uključili aplikaciju. Hodajući prema Gradu, čuo se žamor, a još više vuča kufera od strane turista. Kao što je poznato, dio stanovnika grada godinama se žali na buku koju proizvode kotačići od kufera koje vuku turisti. Sad su turisti ispred i iza nas bili s kuferima. Aplikacija za mjerenje pokazala je prosječnu razinu buke od 73 decibela, točno onoliku koliko je izmjereno na taraci u 'Cele'. Kretala se od 63 do 83 decibela. 

Na Stradunu je bilo puno ljudi koji su razgovarali, uglavnom normalnom glasnoćom. Ona se kretala od 55 do 87 decibela, a prosječna razina zvuka na Stradunu je bila 75 decibela. 

Prošetali smo i dijelom ispred 'Cele'. Tu sada više nisu bile stolice i stolovi nego su ljudi prolazili, smijali se i razgovarali. U susjednom objektu su svi stolovi bili popunjeni, a ljudi koji su za njima sjedali, proizvodili su žamor. Nikakva glazba se nije čula. Zvukomjer je pokazao 73 prosječna decibela, koliko je izmjereno kad je 'Cele' ostala bez javne površine. Razina buke se pela na 91 decibel, a minimalna izmjerena buka iznosila je 46.

Prekoputa, na taraci u 'Konga', između 9 i po' i 10 sati navečer sjedala je miješana ekipa domaćih ljudi i turista. Čuo se žamor njihovog razgovora, a glazbe nije bilo. Stajali smo pored ugostiteljskog objekta, uključili aplikaciju, a ona je pokazala isto što i na taracama na suprotnoj strani – 73 prosječna decibela, minimalnu razinu buku od 46, a maksimalnu od 91 decibel. 

Konačno, sjeli smo na taracu Gradske kavane, gdje smo izmjerili prosječna 72 decibela, maksimalnu buku od 93 decibela i minimalnu od 48 decibela. Opet, muzika se nije čula, samo ljudi koji sjede na taraci i razgovaraju. Generalno bi se moglo zaključiti kako se na taracama i na Stradunu, bez muzike, a samo od žamora ljudi koji na njima sjede, proizvodi prosječna buka od 72 do 75 decibela. Podsjetimo, dopušteno maksimalno ograničenje za glazbu je 55 decibela.

Na povratku iz Grada, nešto prije 23:00 sati, u autobusu u kojem su sva mjesta bila gotovo popunjena, a ljudi su uglavnom razgovarali, izmjerena je prosječna buka od 80 decibela, s maksimalnim vrijednostima od 89 i minimalnim od 72 decibela. 

'MI BISMO NEGDJE GDJE NAM JE MUZIKA…'

U Gradu smo susreli i poznatu ekipu ljudi koja ima od 25 do 30 godina. Kažu kako slave promociju svojih prijatelja koji su diplomirali na fakultetu i pitaju nas gdje je dobro za sjesti, da mogu razgovarati, ali da 'nije potpuno tiho'. Naime, traže živost i traže glazbu. Nisu to neki turisti, nego djeca ovoga grada. U klub im se ne ide, u Gradskoj im je 'previše fino'. Kažu kako će probati s Bunićevom poljanom i žao im je što nigdje nema nikakve muzike. Ne traže disko klub jer bi u protivnom išli u Revelina, samo da 'nije posve tiho i mrtvo'. 

Potpisnica ovog teksta živi u Lapadu i ležeći u krevetu oko ponoći čuje ekipu koja glasno pjeva Terezu Kesoviju. Ovo je bilo puno glasnije od bilo kojeg zvuka ili žamora koji će se čuti! No, subota je navečer. Ljudi se druže i vesele. Dobro je dok se druže i vesele. Ujutro se budi, a pred zgradom se čuje zvonjava crkvenih zvona. Ni ne pomišlja paliti aplikaciju za to. Jutarnja crkvena zvona nisu 'buka' nego dio naše tradicije. Možda će jednom mjeriti, kad i Lapad postane 'unplugged zona'. 

No, to ipak povlači jedno pitanje. Naime, u Gradu spava tisuću ljudi. Kako bi im se omogućio miran san, postignut je kompromis koji upravo njima više naginje – djeca ovog Grada pitaju gdje unutar zidina mogu popiti piće, razgovarati i pri tom uživati u glazbi, a poduzetnici su ljuti jer ih isto pitaju i gosti njihovih ugostiteljskih objekata. Ili barem oni to tako kažu. S druge strane, u ostalim dijelovima grada, pa i u Lapadu, spava puno više ljudi nego u Gradu, no oni nisu 'unplugged'. Svakodnevno slušaju muziku iz apartmana, goste koji vrište na taracama, glazbu koja dolazi iz različitih ugostiteljskih objekata gdje se održavaju koncerti, svadbe i partyji, a s vremena na vrijeme s Pošte Lapad se čuju i pravi topovski udari. No, oni se ne bune, vjerojatno shvaćajući kako je sezona ono od čega svi, posredno ili neposredno, imaju korist. A i znaju kako je puno bolje, ljepše, ali i zdravije dok je mladost na ulicama, umjesto za kompjutorima u svojim sobama.