Poseban prilog Dubrovačkog dnevnika 'Miljenko Bratoš - ime koje nas obvezuje', predstavljen je sinoć u Studentskom domu pred prepunom dvoranom gdje se tražilo mjesto više. Prilog je to posvećen čovjeku koji je odigrao ključnu ulogu u pripremi obrane i samoj obrani Dubrovnika u Domovinskom ratu.
Riječ je o izdanju kojim Dubrovački dnevnik odaje počast ulozi Miljenka Bratoša, ali i podsjeća na vrijeme u kojem su donesene presudne odluke za obranu Dubrovnika.
Prilog su predstavile autorice, Lucija Komaić i Ivona Butjer Mratinović, najbliži suradnik Miljenka Bratoša, organizator i sudionik obrane Dubrovnika Rudi Butković i Đorđe Obradović, doktor znanosti i stručnjak za novinarstvo koji je kao novinar izvještavao o ratnim događanjima u Dubrovniku, dok je moderatorica predstavljanja bila novinarka Dubrovačkog dnevnika, Petra Srebrović.
Glavna urednica Dubrovačkog dnevnika i autorica priloga Lucija Komaić istaknula je na početku kako joj je čast što je tema zainteresirala toliko široko društvo, ljude različitih društvenih vizija, interesa i krugova, ali prije svega, jedno društvo Dubrovnika koje dijeli iste emocije prema Gradu i ljudima zbog kojih je bio i ostao Grad s velikim G.
"Istraživanje života i djela Miljenka Bratoša je ujedno i istraživanje istine o Dubrovniku u Domovinskom ratu. Bio je čovjek kojemu je još 1990. godine, odmah nakon prvih koraka prema demokratskim promjena, bilo jasno što slijedi. Vizionarski je procijenio opasnosti za Grad i krenuo je s intenzivnim aktivnostima priprema obrane dubrovačkog područja", rekla je autorica priloga i glavna urednica Dubrovačkog dnevnika, Lucija Komaić.
Podsjetila je kako je okupljanje prvih ljudi koji su spremni braniti Grad, kada dođe taj trenutak, bio izazovan proces u takvim uvjetima u kojima su još uvijek na snazi bili zakoni bivše države. Naglasila je kako je Bratoš sustavno pronalazio način kako to raditi i bio pravi spiritus movens dubrovačkih priprema tijekom cijelog tog perioda do početka rata.
'Mogao je otići, ali nije. Ostao je tu, iskustvo i volju dao Gradu'
"Kao uspješni pomorac s karijerom, kapo makine, mogao je nastaviti ploviti i iz neke druge pozicije promatrati zlo koje se nadvilo nad Gradom, ali nije. Ostao je tu i svo svoje znanje, iskustvo i volju dao Gradu tijekom više od godinu dana intenzivnih i svakodnevnih priprema. Nažalost, s druge strane bila je jedna od tada jačih europskih vojnih sila, po nama su udarali i s našim oružjem, a oružja za obranu Dubrovnika nije bilo dovoljno, teško je dolazilo... Ali Dubrovnik nikad nije pao. Zahvaljujući ljudima poput Miljenka Bratoša i svima onima koji su ga branili, dali svoj doprinos", kazala je Komaić i zahvalila im, a neki od njih bili su sinoć u dvorani.
"Moram istaknuti kako je upravo ta zahvalnost glavni motiv zbog kojega smo krenuli s ovom idejom objave posebnog priloga o Miljenku Bratošu. Kao Dubrovčani, pa i Lapađani, ali i kao djeca ratnog Dubrovnika, mislim da se nikad nećemo prestati baviti temom istraživanja i pisanja o Domovinskom ratu. Na ime Miljenka Bratoša naišli smo toliko puta i uvijek nam se činilo kako njegove zasluge i nisu dovoljno zastupljene u javnom prostoru. Tako je Nagrada Grada Dubrovnika za životno djelo poslužila samo kao motiv za realizirati nešto što smo zapravo oduvijek željeli", objasnila je i dodala kako je ovo treći projekt Dubrovačkog dnevnika iz područja šire tematike Domovinskog rata.
"Tih će projekata još biti, jer iza svega stoji jedna velika želja, koja proizlazi iz odgovornosti koju osjećamo jer znamo da postoje ljudi i teme koje su važne i koje nas obvezuju na neprestano propitivanje, istraživanje, traženje i pisanje istine. Ta potreba nikad neće prestati. Uvijek je važno dati sve od sebe da u moru različitih interesa plovimo putanjom istine i da taj kurs nikad ne prestajemo slijediti i tražiti. Mislim da iz primjera života Miljenka Bratoša možemo mnogo toga naučiti o tome kako se to radi, kako se plovi, ako treba i pliva naprijed, čak i ako nas fundavaju", zaključila je glavna urednica Dubrovačkog dnevnika i autorica priloga Lucija Komaić.
Gotovo 60 stranica o grandioznom liku gospara Bratoša
Zamjenica glavne urednice i autorica priloga Ivona Butjer Mratinović kazala je kako izdanje na gotovo 60 stranica prikazuje grandiozan lik i prevrijedno djelo gospara Miljenka Bratoša, čovjeka zaslužnog za pripremu obrane i samu obranu Dubrovnika.
"U prilogu opisujemo njegov entuzijazam, napore, jer kao što kažu njegovi suradnici, za njih je rat počeo još u ljeto 1990. godine. Gospar Bratoš je imao viziju. Ona se nažalost po grad, obistinila, ali je Dubrovnik imao tu sreću što je imao takvog vizionara koji je procijenio što će se dogoditi i Dubrovnik na to pripremio", izjavila je autorica priloga Ivona Butjer Mratinović.
Objasnila je kako se u prilogu opisuju Bratoševi napori u okupljanju dubrovačkih dragovoljaca, naoružavanju, o vađenju zaostalih mina iz mora, proizvodnji vlastitog oružja u TUP-u, s obzirom na to kako oružje do Dubrovnika nije baš dolazilo, osnivanju slavne 2. bojne 4. brigade ZNG-a. Također, dio priloga odnosi se i na Odred naoružanih brodova jer je Bratoš bio jedan od osnivača ove slavne postrojbe. Pisano je i o Centru za obavješćivanje kojeg je vrijedno ekipirao i opremao.
"Zahvaljujući tim naporima, Dubrovnik nikada nije izgubio komunikacijsku vezu s maticom i sa svijetom. I zahvaljujući svim navedenim naporima Dubrovnik je dočekao 1. listopada 1991. godine sa spremnim ljudima, i Dubrovnik nikada nije pao", kazala je Butjer Mratinović.
Osim ratnog dijela, prilog ima i osobniju, intimniju razinu
"Donosimo i razgovore s njegovim najbližim suradnicima, prijateljima, suborcima, ali i sjećanja njegove obitelji, pa osim tog ratnog dijela, ovu temu obrađujemo i s jedne osobne, intimnije razine. Vrijedi spomenuti kako su neki od tih ljudi po prvi put nakon 35 godina odlučili s nama podijeliti svoje ispovijesti i želimo im zahvaliti na povjerenju. Gospar Jadran Delaš, gospar Marin Krile... Tu je s nama i gospar Rudi Butković koji je svo vrijeme pratio naš rad, dijelio s nama svoje znanje, sugestije i 'čuvao nam leđa', a to evo radi i večeras. Večeras je sve baš onako kako treba biti", izjavila je.
Sve teme kompletirane su fotografijama, dokumentima, materijalima iz bogatog fundusa Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik.
"Ovo je prilog o gosparu Miljenku Bratošu, ali i o jednom hrabrom Dubrovniku. Hrabrom Dubrovniku kojeg su obranili prvenstveno dubrovački branitelji, hrabrom Dubrovniku koji nikada nije pao, Dubrovniku koji će živjeti zavazda. Jednako kao što će i gospar Miljenko Bratoš zavazda živjeti kroz svoje vrijedno djelo. Ovo djelo je naš mali doprinos toj vječnosti. Hvala što ste dio nje", zaključila je Ivona Butjer Mratinović.
Autorice priloga istaknule su važnu ulogu Miša Đuraša iz Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik, povjesničara i sudionika opisanih ratnih događanja, koji je svojim savjetima, sugestijama i znanjem pomogao u realizaciji ovog vrijednog djela.
Došlo je vrijeme da se Miljenku kaže – stvarno hvala
U emotivnom govoru najbliži suradnik Miljenka Bratoša, organizator i sudionik obrane Dubrovnika, Rudi Butković rekao je kako se radi o o jednom nevjerojatno teškom vremenu, ali toliko lijepom što se ljudskosti tiče i u isto vrijeme toliko tužnom zbog poginulih, bilo u uniformi, bilo civilnih žrtava.
„Nakon nagrade za životno djelo Aljoši Nikoliću, koji više nije tu, došao je trenutak kad je Miljenku trebalo reći – stvarno hvala. Prije toga je dobio potpuno zasluženo svoju ulicu u svojem gradu koja je uredna i lijepa. Kad su nas pitali koja bi bila najbolja, rekli smo ta koja je vezana uz Pomorsku školu. Nakon drugog ultimatuma agresora, četnika, 23. siječnja 1991. počinjemo s pripremama za obranu Dubrovnik.“, ispričao je Butković.
„Ovo je dio postrojbi i dio opisa vremena koje se vjerujem i nadam se, neće nikada ponoviti. Nisu samo ove postrojbe branile Dubrovnik jer imaju što za reći i mnogi drugi. Ovo nije sebičan prikaz, nego presjek onoga što se događalo u ono vrijeme. Nismo htjeli da ovo ostane samo priča, nego da bude potkrijepljeno dokazima, da ima težinu. Sve što je ovdje rečeno, sve je potkrijepljeno dokumentom, da ne može nitko dodati zarez. Ne može nitko reći - to nije bilo tako, jer je to bilo tako! Bilo je i puno gore, samo Mišo i ja nismo dozvolili da u prilogu idemo u rasprave je li nešto bilo ovako ili onako, samo ono za što postoji dokument da je to bilo tako, je u ovom prilogu. To je povijesni materijal i ima težinu“, rekao je Butković.
„Miljenko je jedan i jedinstven, neponovljiv. Miljenko nas je gurao i vodio, da ništa nije radio nego da je samo rekao – da ili ne, u datom trenutku bilo bi dovoljno“, kazao je.
„Plakali smo dok smo ovo pisali. Četiri puta smo pisali nanovo, dok nismo iskristalizirali kako ćemo i što ćemo, da nas sutra netko ne proziva da nismo točno napisali. E nećete. Istina i samo istina, boljela – ne boljela. Nikoga ne optužujemo, pitanje je kako bi se tko ponašao u datom trenutku na određenoj funkciji“, poručio je Butković.
'Ovakav prilog je teško napraviti'
O novinarskoj strukturi priloga, ali i novinarstvu u vrijeme Domovinskog rata, govorio je doktor znanosti Đorđe Obradović koji je kao novinar izvještavao o ratnim događanjima u Dubrovniku.
„Ovo je nešto što je teško napraviti jer su to složeni novinarski rodovi, portret osobe i kronika. Teško je to jer ljudi počnu pričati o sebi, a ovdje toga nema! Nitko ne prenaglašava svoju ulogu, a to je u ovakvim prilozima najteže postići, i ovdje toga nema. Zbog toga je prilog dobar jer je uravnotežen, a sve je dokumentirano.
Kad smo ostali bez Miljenka Bratoša imali smo ratna izdanja Dubrovačkog vjesnika na i tad je bila uredba da se ništa o Oružanim snagama ne smije objaviti bez dopuštenja, a mi nismo dobili dopuštenje da napišemo da ga više nema. Taj jedan broj je izašao dan nakon njegove smrti, ni slova o njemu. Zato nikad nije kasno, ni nagrada Dubrovnika nije kasno, uvijek to povijest nekako izravna. Sljedeći broj je trebao izaći za tri dana i mi još uvijek nismo dobili dopuštenje, napisano je pet-šest verzija i nikako da nam nešto odobre. Na kraju je sudac istražitelj odobrio verziju zbog koje smo kasnili četiri dana“, ispričao je Obradović i podsjetio kako u svo to vrijeme dubrovački novinari nisu širili govor mržnje.
„Ovakav prilog ne nosi klikove i ne donosi novac. To je društveno važno i od javnog interesa. Kao što Miljenko Bratoš nije mislio na sebe nego na javno dobro, tako je dobro i da kolegice nastave“, rekao je.
Vizionar svoga vremena
Ove godine Miljenku Bratošu posmrtno je dodijeljena Nagrada Grada Dubrovnika za životno djelo, čime je i službeno potvrđena trajna vrijednost njegovog doprinosa.
„Sam naziv ovog posebnog tiskanog izdanja, koje na dostojanstven način svjedoči o životu i djelu čovjeka čije je ime trajno upisano u povijest obrane našeg grada, u sebi nosi snažnu poruku. U naslovu 'ime koje nas obvezuje' jasno se iščitava poziv na odgovornost koju imamo u čuvanju sjećanja, svjedočenju istine o Domovinskom ratu te u konačnici iskazivanju zahvalnosti prema onima koji su u najtežim trenucima preuzeli teret obrane“, rekao je Franković i dodao kako je Bratoš bio vizionar svoga vremena.
„Onda kada mnogi nisu vidjeli opasnost, on je vidio. Kad su mnogi govorili da se nije potrebno naoružavati, i tko bi napao Dubrovnik, on je vidio što dolazi. Nisu ga uvijek svi razumjeli, ali on je vjerovao u ono što radi. Vjerovao je da se samo spreman i organiziran grad može obraniti. Danas možemo samo zamisliti kakav bi ishod bio da su ga svi oni, koji su trebali, i poslušali. Ali nisu. Ali oni koji jesu, koji su stali uz njega, bili su spremni. To je jedan od razloga zašto grad nije pao iako je bio okružen s kopna, mora i zraka“, rekao je.
Gradonačelnik je poručio i kako je predugo prošlo dok mu je Grad dao nagradu, za ono što je zaslužio od prvog dana.
„Zašto je tome tako, ne znam. Kada se govori o Domovinskom ratu, uvijek pomalo stidljivo i šutljivo govorimo o gradu i obrani, dok neki drugi jasno i glasno ističu sve ono što su njihove sredine radile i napravile u Domovinskom ratu. Zaboravljamo sve naše heroje koji su doprinijeli tome da Dubrovnik bude grad koji nikad nije pao, iako je više mjeseci bio okružen. Zbog toga mi je drago da govorimo o Miljenku Bratošu, čovjeku koji je imao hrabrosti, srca, znanja i sposobnosti. Još uvijek nije sve do kraja jasno kako i na koji način je Miljenko Bratoš položio svoj život. Međutim, želim vjerovati da će vrijeme pokazati i to. Otkriti istinu, jer ona se na kraju uvijek sazna“, kazao je.
„Hvala gosparu Miljenku na svemu što je napravio za ovaj grad, što je dao život za slobodan, neovisan i hrvatski Dubrovnik. Hvala i Dubrovačkom dnevniku koji je odlučio otvoriti stranicu Miljenka Bratoša i progovoriti o tom velikom heroju našega Grada“, zaključio je gradonačelnik.
Na kraju, posebna zahvalnost je upućena obitelji koja je Dubrovačkom dnevniku dala povjerenje i omogućila da se kroz prilog sačuva uspomena na Miljenka Bratoša i vrijeme u kojem je njegova uloga bila značajna. Dubrovački dnevnik zahvalio je i Miljenkovim prijateljima, suborcima i svim braniteljima u Domovinskom ratu. Također, velika zahvala upućena je pokroviteljima bez kojih ovaj vrijedni prilog ne bi stigao u domove brojnih sugrađana.
To su: Grad Dubrovnik, Texo Molior, Dubrovačko-neretvanska županija, Društvo prijatelja dubrovačke starine, Nacionalni park Mljet, Valamar Hotels & Resorts, Libertas Dubrovnik, Vodovod Dubrovnik, HEP, Sanitat Dubrovnik, Dubrovnik Ceste, Domouprava Dubrovnik, Zračna luka 'Ruđer Bošković', Fotostar, Adriatic Luxury Hotels, Banje Beach, Bio&NeBio, Hoteli Maestral, Bowa, Općina Dubrovačko primorje, Općina Župa dubrovačka, Javna ustanova Rezervat Lokrum, Luka Dubrovnik, Općina Konavle, JB Energija, Konoba Zrinski, Adriatic osiguranje, Županijska lučka uprava Dubrovnik i Turistička zajednica grada Dubrovnika.
Prilog 'Miljenko Bratoš - ime koje nas obvezuje' možete besplatno preuzeti na prodajnim mjestima uz Dubrovački dnevnik.
