Povjesničar, publicist i medijski kolumnist Dragan Markovina istaknuo je kako je okupljanje dubrovačkih antifašista povodom tribine neformalno te da se oslobađanje Dalmacije od fašizma ne obilježava službeno od strane države.

- Upravo je to problem cijele Hrvatske. Antifašizam je upisan u ustavu, a onda su došle devedesete i praksa je pokazala nešto drugo. Duša me boli što Spomenik palom borcu Frana Kršinića, koji je proglašen zaštićenim kulturnim dobrom, nije vraćen u Dubrovnik. Znam da je to nešto na simboličnoj razini i da je ljudima simbolike preko glave, ali bilo bi dobro vratiti nešto što je uništeno devedesetih i to bi osnažilo antifašizam - kazao je Markovina dodavši kako je period nakon rata obilježen traumama, deindustrijalizacijom zemlje i revizionističkim odnosom prema antifašizmu tako što su se mijenjali nazivi ulica i uništavali spomenici. 

Markovina je dodao kako je jedan period  bio naznaka kako će Hrvatska krenuti prema potpunoj demokratizaciji, no prema njegovom mišljenju sve je završilo u novom revizionizmu i valu desnice koja odrađuje posao koji misli da nije dovršila do kraja.

- Uspjelo se napraviti nešto što je poražavajuće. Ako uzmemo naprimjer da je hrvatsko društvo slično španjolskom, talijanskom i grčkom, zanimljivo je kako jedina regija, unutar svih tih zemalja, čiji se unuci većinom srame svojih djedova, Dalmacija. To nema nigdje drugo pa čak se ne srame ni onih koji su bili na strani fašista - istaknuo je Markovina koji je kao primjer naveo nedavno postavljanje spomenika fra Bernardinu Sokolu na Korčuli. Naime, njega se danas predstavlja kao mučenika jer su ga partizani ubili, a u memoriji Korčule ostao je upamćen kao kvisling i kolaboracionist, jer je neposredno prije oslobođenja otoka od Nijemaca odao gdje se nalazi sklonište sedmorice partizana koji su kasnije ubijeni.

- Cijela Korčula je bila u partizanima pa i obitelj gradonačelnika koji je član HDZ-a kao i brojni drugi i onda se danas ti ljudi iz političkih interesa i nekih novih uvjerenja srame te obiteljske memorije. Ne kažem da je to doba bilo bezgrešno, posebno 1945. godine, ali danas se treba usvojiti da je antifašizam 1941. godine bio jedini izbor koji je tada bio neupitan - naznačio je povjesničar Dragan Markovina dodavši kako su se partizani borili protiv okupacije vlastite zemlje s ciljem ostvarenja Federalne Hrvatske unutar Jugoslavije. Također, dodao je kako se sanjalo i društvo pravde i izgrađen je most povjerenja između Hrvata i Srba.

- Te se stvari zanemaruju, a jako su bitne, o njima se ne govori jer smo u defenzivi i strahu. Ne mogu shvatiti takvu vrstu odricanja da netko 2014., 2015. godine poistovjećuje partizansku borbu i vlastite djedove sa Šljivančaninom i Miloševićem. Problem je da nemamo društvo unutar kojega je bitno što je generalno mišljenje nego imamo usitnjeno društvo u kojemu je javnost dokinuta - mišljenja je Markovina dodavši kako se relevantni desni mediji poput Večernjeg lista i HRT-a često ismijavaju s idejom antifašizma.

- Njihov koncept objašnjenja je da danas nema fašizma pa nije potreban ni antifašizam. Danas ga nema, niti će se pojaviti u skorije vrijeme, ali prisutne su tendencije neofašizma, isključivosti, ksenofobije i netrpeljivosti manjine. Zamislite kako se osjeća u zemlji netko tko nije hrvatski nacionalist, ili je vjerska, seksualna, idelološla manjina... Ljude se vrijeđa, a premijer, predsjednica i vodeći mediji ignoriraju i  ismijavaju, uz to smatrajući kako je antifašizam nebitan - naveo je Dragan Markovina te dodao kako je otpor svemu tome ova tribina, edukacija, prisutnost u medijima, ali i političko otpor koji je prema njegovom mišljenju jako težak i zahtijevan put.

- Svi moramo raditi zajedno, koliko možemo, u smjeru koji bi trebao biti interes za bolje hrvatsko društvo - poručio je povjesničar Dragan Markovina.

Dugogodišnji profesor na Sveučilištu u Dubrovniku i bivši dopredsjednik Helsinškog odbora Zdravko Bazdan istaknu je kako je "terapija" takvom društvu obrazovanje za demokraciju i ljudska prava koja su fundamentalna.

- Sloboda i jednakost su realizacije francuske maksime 'sloboda, jednakost i bratstvo'. Za Dubrovnik je to gosparski odnos prema drugom čovjeku gosparski odnos sa susjedom, Srbinom, muslimanom, židovom, Romom i svima drugima. Nepoznavanje materije o ljudskim pravima u miru, vodi u osobno i nacionalno barbarstvo, a u ratu u zločin kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Onaj koji ne poznaje teoriju o ljudskim pravima kao takvim je potencijalni nasilnik i mrzitelj svega kao i protivnik svih drugih i drugačijih jer niti jedno društvo nije unisono, a niti jedna država nije u potpunosti homogena - istaknuo je Zdravko Bazdan dodavši kako su manjine i drugačiji bogatstvo svakog društva.

- Civilizacija ne može opstati bez edukacije o ljudskim pravima. Temeljni dokument naše države je Ustav Republike Hrvatske, a mnogi ga ne poznaju. Da su ga pročitati znali bi da se treći dio odnosi za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te da je taj dokument fundamentalan što je početak poznavanja teorije o ljudskim pravima. Jednostavno ne možemo voljeti svoju državu, ako ne poznajemo svoje zakone. Onaj tko mrzi je bolestan i izgubljen za civilizaciju - zaključio je profesor Zdravko Bazdan na tribini 'Mržnja ili ljubav - rat ili mir' koja se održala u Dubrovniku, u hotelu Lero.