Knjiga je tiskana prošle godine, ali je uslijed niza okolnosti ljubiteljima umjetnosti tek sad promovirana, sticajem okolnosti upravo na dan 105. obljetnice smrti velikog slikara. Knjiga je počast svemu što je Medović napravio “a Kunovljani znaju čuvati uspomenu na Celestina i raduje nas da smo kroz izdavaštvo pomogli da se sačuva sjećanje“ rekao je otvarajući svečano predstavljanje predsjednik DPDS-a Vedran Kosović.

Knjiga uz Medovićev rukupis sadrži i krititički osvrt profesora- emeritusa dr. sc. Antuna Karamana “Subotić i Medović u zrcalu svog i našeg vremena“ koji je o knjizi govorio zajedno s povjesničarom umjetnosti Marinom Ivanovićem.

-Rukopis prve monografije o Matu Celestinu Medoviću kojeg je napisao Subotić gotovo je mitski tekst jer se veća priča isprela oko njegova nastanka i nestanka nego oko njegova značenja. Naime, Subotić je 1943. dovršio rukopis monografije i otišao u Zagreb da ga preda Hrvatskom izdavačkom bibliografskom zavodu na objavu, ali je putem izgubio prtljagu s izvornim tekstom. Vrativši se na Pelješac, prema bilješkama je ponovno napisao monografiju koju je 1944. ponovno odnio u Zagreb. Ne spekulirajući o tome zašto rukopis nije objavljen, treba samo reći da do izdavanja 2024. nije integralno objavljen, iako nije bio nepoznat  istraživačima Medovića koji su neke njegove dijelove citirali posredstvom Subotićevih objavljeni napisa u narednim godinama- rekao je tom prigodom Ivanović te naglasio da je Subotić susret Medovića i biskupa Strosmayera te slikarev zahtjev da mu isplati odštetu za skice i put u Italiju opisao detaljno kao da mu je osobno nazočio- rekao je Marin Ivanović te za urednika i koautora monografije Karamana ustvrdio da “akribičnu i opsežnu analizu Subotićeva rukopisa  proširuje filozofskim i povijesnim referencama, navodi brojna imena i osobne sudove o slikarstvu Medovića a Subotiću pristupasa sviješću o vremenu u kojem je pisao i specifičnostima koje je ličnost Subotića-svećenika-erudita morala pomiriti“.

Zahvalivši DPDS-u na izdavanju monografije s 428.stranica, dr.sc. Karaman je kao autor 360 znanstvenih i stručnih radova, likovnih kritika, eseja i osvrta te dvadeset likovnih monografija govoreći o knjizi naglasio kako je rukopis godinama stajao u škrabici Irenke Fišer Pavković te ga je darovala Kuni tamošnjem KUD-u Mato Celestin Medović. On se zahvalio Ivanoviću te dobrom duhu Kune pelješke, liječniku dr Bogomilu Cezaroviću, dozajneru Nedimu Meci, lektorici Ivani Obradović, fotografu Mihu Skvrci i Vladimiru Filipoviću koji je prepisao inače teško čitljivi izvorni Subotićev tekst o slikaru.

-Don Nedjeljko Subotić je kao obrazovani katolički svećenik- franjevac bio okrenut književnosti. Dolazio je, kao i Celestin, iz siromašne obitelji odlaskom u mirovinu 1944. izgubio sve što je imao jer je bomba pala na obiteljsku kuću. Kako bi se mogao brinuti o obitelji, napustio je red Franjevaca i prešao u dijecezanske svećenike, a posljednjih deset godina slikareva života s njim se zbližio i posjećivao ga. Medović je rodonačelnik je hrvatskog modernog krajolika i po tome je poznat, a u hrvatskoj umjetnosti zaokružio  hrvatsku modernu u dijelu za kojeg Bukovac nije imao interesa. Bukovac je vjerno prenosio motive kao “šetajući fotoaparat“, dok ih je Medović doživljavao na iskonski i umjetničkiji način. Subotić je njegov prvi monograf koji je pisao temeljem feljtona i objavljivao ih 1925-1928. u časopisu ‘Hrvatska prosvjeta‘- rekao je Antun Karaman te naveo i sukobe koje je slikar imao s nekim suvremenicima, kao npr. Isidorom Kršnjavijm ili Ljubom Babićem koji ga nije shvaćao. On je podsjetio i na Celestinov sukob s Pugliesiem i dubrovačkim Srbokatolicima, u kojem sporu je kao većina Pelješčana bio iskonski pravaš, te je za svog odvjetnika uzeo Josipa Franka, inače jednog od osnivača Čiste stranke prava. Njemu su zapravo ukrali kofer u kojem je bila prva varijanta same monografije.

napisao i snimio: Ahmet Kalajdžić