Na današnji dan prije 34 godine dubrovački branitelj Pero Koštro žrtvovao je svoj život u spašavanju ljudi u kafiću 'Japan' koji se nalazio u Lapadu.
Tog se herojskog događaja prisjetio dubrovački branitelj dragovoljac, Braco Elezović, koji svojim naporima i prisjećanjem na heroje Dubrovnika ne dopušta da njihova hvalevrijedna i velika djela odu u zaborav. I po pitanju ovog događaja poručuje - neću dozvoliti da ode u zaborav zato se prisjetimo heroja o kojemu se gotovo nikada ne priča niti ga se često spominje.
"Bilo je to 11. lipnja 1992. godine u caffe baru Japan u Dubrovniku. Taj dan su pripadnici riječke SJP Ajkula proslavljali svoj zadnji dan na dubrovačkom bojištu. Bila je to, nazovimo je tako, oproštajna zabava. Obzirom da tih par dana nisam bio na položaju zamoljen sam da 'dam ruke' i pomognem u šanku. Kafić je bio prepun ljudi koji su si nakon višemjesečne opsade dali malo oduška. Među njima je bio i moj veliki prijatelj i suborac Pero Koštro", prisjeća se Elezović, a potom opisuje i tragični događaj.
Bomba je eksplodirala, ljudi su vrištali...
"U jednom trenutku jedan je manijak, inače pripadnik HV, na izlasku iz kafića, ničim izazvan, izvukao osigurač iz ručne bombe i bacio je ispod šanka prepunog kafića. Uz šank je bio moj drugi suborac i prijatelj Spaso Raguž. Bacili smo se u šank, bomba je eksplodirala s vanjske strane šanka, sve se zadimilo, stakla su popucala, ljudi su vrištali i zapomagali, a Spaso i ja smo izletjeli iz šanka i našli Pera kako leži. Na njemu nije bilo krvi, skoro pa nikakve rane, osim male rupice ispod desnog oka, ali jedva da je davao znakove života. Podigli smo ga i prenijeli do automobila te ga hitno prebacili u bolnicu. Pero je preminuo nakon samo pola sata. Osim pokojnog Pera, još jedanaest ljudi je tu noć bilo ranjeno", objavio je Elezović, svjedok ogromne nesebičnosti njegovog prijatelja.
Svojim tijelom je pokupio kuglice da bi spasio ljude
"Pokojni Pero je, o čemu se ne zna gotovo ništa, a čemu sam osobno svjedočio, svojim tijelom, svjesno, u pokušaju da izbaci bombu iz prepunog kafića, pokupio kuglice ručne bombe i poginuo da bi spasio brojne ljudske živote. Bomba je eksplodirala u trenutku kad se Pero sagnuo da je pokupi, a ta jedna kuglica je bila presudna. Ostale koje je pokupilo njegovo tijelo nisu bile smrtonosne, ali su, da nije bilo Pera, to mogle postati. Da to nije napravio, da je ostao naslonjen na šank, Pero bi danas bio živ, ali je pitanje koliko bi ljudi tu noć poginulo.
Pero je heroj Domovinskog rata o čijem se humanom i herojskom činu ne zna gotovo ništa ili jako malo, ali ja se trudim to promijeniti i uvijek ću to ponavljati.
Pero vječna ti slava i hvala i počivaj u miru Božjem", objavio je Elezović.
