Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća predsjednik Marko Potrebica prozvao je dubrovačku Lučku kapetaniju. Istaknuo je kako ta institucija ništa ne radi na zaštiti pomorskog dobra. Zazvali smo ga da nam pojasni stav.

-Lučka kapetanija ne kontrolira što rade koncesionari plaža. Uzmimo samo primjer ležaljki. One na plažama ne bi smjele stajati prazne, nego se postaviti samo kada ih netko iznajmi, a činjenica je da na brojnim plažama neupotrebljene ležaljke zauzimaju površinu. Umjesto da Lučka kapetanija zbog toga kazni koncesionare, oni ne rade ništa po tom pitanju. Grad Dubrovnik piše kazne ugostiteljima koji nelegalno zauzimaju javne površine. Da Lučka kapetanija tako piše kazne koncesionarima, vrlo brzo bi se uvelo reda po plažama – mišljenja je Potrebica.

U opisu posla Lučke kapetanije nije samo kontrola koncesionara nego i brojne druge aktivnosti kako na moru, tako i na kopnu. Trebaju kontrolirati nepropisna sidrenja, brzinu plovila, ilegalne vezove... Za sve to potrebno je poprilično ljudstva i opreme. Pitamo Potrebicu smatra li da Kapetanija nema dovoljno logistike za provođenje svih tih aktivnosti?

Uskoro pomorski inspektori

-Oni spadaju pod Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, stoga ne mogu komentirati njihov unutrašnji ustroj. Ja mogu samo komentirati situaciju na terenu, a ona je jasna. Plaže se ne kontroliraju i vlada nered. Veseli me što je nadležni zakon nedavno promijenjen pa će u uvođenju reda na plažama moći sudjelovati i lokalna samouprava preko komunalnih redara koji bi bili jedna vrsta pomorskih inspektora. Ti će redari morati proći određenu edukaciju kako bi provodili red. Drugim riječima Grad Dubrovnik će dobiti nadležnost u kontroli pomorskog dobra što je sjajna vijest. Pomorski inspektori moći će pisati kazne i provoditi upravne postupke – ističe Potrebica.

Veliki problem na pomorskom dobru su i ilegalni vezovi. Rijeka dubrovačka ih je puna. Netko samo dođe i salije nekakav betonski muli, baci corpo morto (sidreni blok) i doslovno prisvoji komad obale koji nije njegovo vlasništvo. Onda poslije ili tu veže svoje plovilo ili nekome iznajmljuje vez. Drugim riječima, uzima novac od najma za nešto što nije njegovo. Pitamo Potrebicu koje je njegovo stajalište po pitanju ilegalnih vezova u Rijeci dubrovačkoj?

-Činjenica je da u Dubrovniku nema dovoljan broj komunalnih vezova. U praksi bi bilo bezobrazno uvoditi reda u ilegalne vezove dok građanima s druge strane nismo ponudili mogućnost legalnih vezova. Nisam za to da se pišu kazne dok se ne ponudi alternativa. Županijska Lučka uprava treba urediti prostor Rijeke dubrovačke baš onako kao na Batali i ponuditi građanima da za određeni iznos mogu imati vez. Tek tada se treba obračunati sa svima koji prisvajaju pomorsko dobro za vezove. Nažalost danas veliki broj naših sugrađana nema mogućnost legalnu vezati svoju barku, pa se svi snalaze kako umiju. Nisam najstručniji po tom pitanju, ali smatram da uređenje legalnih vezova u Rijeci dubrovačkoj ne bi bila preskupa investicija –naglašava Potrebica.

Nedavno smo imali problem s kajacima koji su se prevrnuli kraj Lokruma. Treba li Lučka kapetanija kontrolirati što rade i koncesionari kajaka?

-To zaista ne mogu komentirati, jer ne znam dovoljno dobro regulativu. Po onomu što se govorilo u medijima Lučka kapetanija nije nadležna za te aktivnosti. Tu su se zasigurno dogodili propusti, jer nije normalno da se ne zna koliko je kajaka iznajmljeno i tko su ti ljudi koji su kajake iznajmili – zaključuje predsjednik Gradskog vijeća.

'Odakle vam moj broj?'

Naravno obratili smo se i Lučkoj kapetaniji, točnije Igoru Jadrušiću, voditelju Odjela za inspekcijske poslove.

-Odakle vam moj broj? – odmah nas je upitao Jadrušić.

-Novinar sam, u opisu posla mi je da dođem do broja.

-Kako god, ja, niti itko u Lučkoj kapetaniji, nema ovlasti da daje ikakve izjave, od lučkog kapetana, pa nadalje.

-Ali vi ste javna institucija, morali biste komunicirati s javnošću.

-Ja ne bih davao izjave ni da me ovlaste da mogu.

-Ali shvaćate da biste morali, jer je riječ o javnoj instituciji.

-Onda se obratite Ministarstvu – zaključio je Jadrušić razgovor.

Obratili smo im se redom tražeći odgovore na ova pitanja: Koliko je ove godine sveukupno provedeno inspekcija na moru? Koliko je napisano kazni? Zbog čega? Jesu li se kažnjavala plovila koja prilikom sidrenja vežu krmu za kopno? Jesu li se provodile inspekcijske kontrole što se tiče koncesionara na plažama? Koliko ih je provedeno i što je utvrđeno? Koliko je napisano kazni? Provodi li Lučka kapetanija Dubrovnik inspekcijske nadzore što se tiče ilegalnih komunalnih vezova? Rijeka dubrovačka je puna ilegalnih vezova i dobar dio njih je upitne sigurnosti. Ako ovaj dio ne spada pod nadležnost Kapetanije pod čijom je onda ingerencijom? Nedostaje li ljudstva i plovila u kontroli svih ovih aktivnosti? Provodi li Kapetanija radarski nadzor brzine plovila na području Dakse, Gruža i Rijeke dubrovačke? Ako provodi koliko je tu kazni napisano?

Dali smo im razuman rok za odgovore, ali oni su se oglušili. Vjerojatno su iz Ministarstva ova pitanje proslijedili Lučkoj kapetaniji, ali kako vidimo, oni ni na njih nisu odgovorili. Otkako radim ovaj posao, a radim ga odavno, nikad nisam uspio doći do izjave lučkog kapetana Mata Kekeza. On se nikad ne javlja. Lakše bih dobio izjavu od Vladimira Putina ili Velikog meštra masonske lože nego od djelatnika Lučke kapetanije Dubrovnik.

Oni su strašno zatvorena organizacija i nevjerojatno da u 21. stoljeću, dobu svih mogućih medija, ne komuniciraju s javnošću. Umjesto da zajedno djelujemo za boljitak zajednice, oni se ponašaju kao da su mediji neprijatelji. Stoji to da imaju puno posla i da im nije lako. Sigurno im u radu nedostaje plovila i ljudstva, ali to nije izgovor da se ne može dobiti izjava.

Možda stvarno bude dobro rješenje da dio poslova koji su sad pod ingerencijom Lučke kapetanije pripadne Gradu Dubrovniku, odnosno komunalnim redarima. Možda se tako stvarno bude provodila bolja kontrola pomorskog dobra na radost sviju. Na kraju krajeva građanima nije puno ostalo od javnih prostora nego pomorsko dobro. Treba ga (sa)čuvati. Ovako, da nije Igora Legaza, pitanje je bismo li se igdje mogli okupati.

Maro Marušić