U Dubrovnik su tako godinama pristizali djelatnici iz ostatka Hrvatske kako bi zaradili, u prvom redu iz Slavonije. No, svakako, dolazili su i iz susjednih zemalja, u prvom redu Bosne i Hercegovine. Najveći dio njih sada više ne radi u Dubrovniku i uopće su nezaposleni. 

NAJPOGOĐENIJI SEZONCI IZ BIH 

Dubrovački dnevnik je prema Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj poslao upit koliko je radnih dozvola izdano tijekom 2019. godine, koja je bila turistički rekordna, te tijekom 2020. godine u kojoj su turistički rezultati bili znatno skromniji.

„Obavještavamo vas da je tijekom 2019. godine na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske izdano 5407 dozvola za boravak i rad stranim državljanima. Od ukupnog broja izdanih dozvola, 3122 dozvole za boravak i rad su izdane državljanima Bosne i Hercegovine. Tijekom 2020. godine, na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske izdane su 3654 dozvole za boravak i rad stranim državljanima. Od ukupnog broja izdanih dozvola, 2069 dozvole za boravak i rad su izdane državljanima Bosne i Hercegovine,“ odgovorili su iz policije.

U prijevodu, 1753 sezonska radnika iz drugih zemalja ostala su bez posla nakon kraha turističke sezone u Dubrovniku. Od toga, 1053 su državljani Bosne i Hercegovine. Naravno, brojke treba uzeti s rezervom jer postoje i oni poslodavci koji nisu prijavljivali svoje radnike iz drugih zemalja niti su za njih radili po propisima nego 'na crno', pa je ta brojka sasvim sigurno puno veća od službene. Također, dio djelatnika koji nije uspio pronaći posao u Dubrovniku, pošao je raditi u druge krajeve, primjerice Istru gdje je pad turističkih brojki bio bitno manji, kako njihov turizam ne ovisi o avio linijama. Stoga je moguće kako se dio radnika koji lani nisu pronašli posao u Dubrovniku, zaposlio negdje drugdje, gdje je za njima postojala veća potreba.

STVORILO NAM JE VELIKE PROBLEME....

Zbog blizine dvaju gradova, u Dubrovnik su tijekom, ali i izvan same sezone, raditi dolazili djelatnici iz Trebinja. Jedan mladić (podaci poznati redakciji) iz Trebinja za Dubrovački dnevnik je kazao kako je do pojave pandemije Covida-19 radio u jednom lokalu na Stradunu, no sad je nezaposlen.

„Sada sam u Trebinju i ne radim ništa. I nisam jedini. Poznajem još nekoliko ljudi koji su radili u Dubrovniku i u ovoj novonastaloj situaciji su ostali bez posla, Samo su se vratili u Trebinje,“ kazao je za Dubrovački dnevnik.

Trebinjski djelatnici koji su radili u turizmu i ugostiteljstvu snalaze se kako mogu. Tako su se, kaže nam Trebinjac koji je radio u Dubrovniku, neki preorijentirali na građevinu te tako pronašli posao.

„A neki su u Trebinju našli posao, doduše dosta manje plaćen. Neki nisu ni to, nadaju se da će ove sezone biti nešto bolje,“ kaže Trebinjac koji sada očekuje jedan posao u svom gradu, no sve je poprilično neizvjesno i ne zna hoće li uspjeti u tome.

„Cijela ova situacija oko korone stvorila je velike probleme,“ kaže Trebinjac.

DUBROVČANI VIŠE NE DOLAZE NA TREBINJSKU PLACU

Kako je podbačaj sezone u Dubrovniku, barem onakve na kakvu smo navikli, stvorio probleme i u susjedstvu potvrđuje i Nikolija Bjelica Škrivan, novinarka Direkt portala. Kako kaže, nitko se nije nadao kako će pandemija, a posljedično i mjere, toliko dugo trajati.

„Tijekom godine prije ove krize, bar mi se tako čini, zabilježena je najintenzivnija suradnja između Trebinja i Dubrovnika, barem kad su građani u pitanju. I 2020. godina je trebala biti takva, možda čak i bolja. Veliki broj Trebinjaca i Trebinjki govorio je da će tada tijekom sezone raditi u Dubrovniku, nisu ni sanjali da će se to prekinuti, kao ni da će i dio dubrovačkih plaća spasti na ništa. Ili na ovu trebinjsku,“ izjavila je.

Opisujući situaciju koja je vladala prije Covid krize, Bjelica Škrivan govori kako su mnogi Trebinjci u Dubrovniku zarađivali znatno veću plaću no što bi to mogli u svom gradu te je trošili u Trebinju, gdje su cijene znatno niže od onih u Dubrovniku.

„Priča oko pandemije se brzo izdogađala, ljudi se nisu imali vremena snaći niti su vjerovali kako će razmjeri biti ovakvi. Nadali su se da će se sve to brzo riješiti i vratiti na staro. Oni koji se nisu snašli u neizvjesnosti čekaju novu sezonu,“ izjavila je.

Kriza se odrazila i na promet na trebinjskoj placi gdje su Dubrovčani često kupovali namirnice. No, izostanak Dubrovčana osjeća se i kad se radi o mnogim obrtima i djelatnostima.

„Trgovci na trebinjskoj placi više puta su ponavljali kako im je prodaja značajno opala i kako se mušterije iz Dubrovnika te turisti ne mogu uspoređivati s domaćima. Zatvaranje granice puno je toga blokiralo, a osjetili su to trgovci, obrtnici, stomatolozi, automehaničari... Posljednjih godina su značajan prihod ostvarivali zahvaljujući mušterijama iz Dubrovnika,“ kaže Bjelica Škrivan koja je mišljenja kako se situacija zapravo odrazila ne samo na pojedince zaposlene u Dubrovniku nego, indirektno, i na ostatak tamošnjeg stanovništva te, u konačnici, i na gradski budžet.

Naposljetku, tvrdi kako oporavak dubrovačkog turizma zapravo predstavlja nadu za stanovnike Trebinja, no napominje kako su i brojni djelatnici u Dubrovniku ostali bez posla i prihoda. Stoga se postavlja pitanje koliko će uopće biti radnih mjesta za djelatnike iz drugih gradova i država.

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom