Piše: Marina Vučković Matić, edukacijski rehabilitator

Svi ste već mogli čuti kako ne postoji lijek za autizam, pa čak ni terapija, odnosno intervencija koja bi odgovarala svima. Pristup za svako dijete je izrazito individualan, a cilj je prvenstveno povećanje djetetovih sposobnosti smanjivanjem simptoma i podrška u razvoju i učenju. Kako sam i obećala, ovaj put ćemo govoriti o terapijskim smjernicama, ali i na koji način poticati kod kuće dijete s dijagnozom iz spektra autizma, odnosno ono dijete kod kojeg postoji sumnja na poremećaj iz spektra autizma. Sve one koje zanima više o samom autizmu potičem da pogledaju prethodni tekst.

Kako provoditi terapiju?

Terapija djece s autizmom usmjerena je na smanjenje problema u ponašanju i stjecanje novih vještina. Dodatni fokus je na učenju i savladavanju vještina kako postupati u društvenim situacijama ili pomoći djetetu da ostvari bolju komunikaciju.

Što je to rana intervencija?

U ranoj intervenciji potiču se komunikacijske sposobnosti. Dakle, potrebno je raditi na ublažavanju odstupanja čim se ono primijeti, i to uz igru i uz intenzivne vježbe, odnosno na poticanju razvoja u onom segmentu gdje su najviše izražene poteškoće. Smisao rane intervencije je razumjeti način na koji dijete s autizmom doživljava svijet i kako uči te sve intervencije i poticaje treba prilagoditi njegovom profilu funkcioniranja. Bitno je poštovati djetetovu potrebu za rutinom koja mu omogućava osjećaj sigurnosti. Uz to, važno je osvijestiti i usvojiti odazivanje na ime, ne zbog „poslušnosti“ nego radi svijesti o sebi. Naravno, potrebno je stalno poticati i interes za druge, ali također je potrebno i postupno učiti dijete fleksibilnosti te da nauči prihvaćati promjene. Pogrešno je forsirati „normalnosti“ poput gledanja u oči, dok s nekim razgovara ili zahtijevati da bude društveno i da „mora“ s vršnjacima slaviti rođendan… Sve te, po našim mjerilima važne aktivnosti i ponašanja, kod djece s autizmom dolaze drukčije, postupnije i teže, kako za dijete, tako i za onog tko ga podučava.

Znanstvene i alternativne metode

Već sam napomenula kako ne postoji metoda koja bi odgovarala svima, niti postoji jedinstveni pristup koji bi svakom djetetu čudesno donio poboljšanja. Upravo zato je bitna uloga stručnjaka koji nakon procjene donosi odluku s kojom bi metodom najbolje bilo započeti tretman. Kroz terapije se metode mogu dodatno prilagođavati djetetu, međusobno nadopunjavati, kao i mijenjati drugim metodama u slučaju da se za tim pokaže potreba. Osim toga te metode su brojne i razlike među njima mogu biti od malih do zaista velikih. Dijelimo ih i na znanstveno utemeljene i alternativne, ali moram odmah napomenuti da ove alternativne nisu izmišljotine pojedinaca već općeprihvaćene intervencije koje su dokazano pokazale rezultate u kombinaciji s ovim znanstvenim metodama. Terapija glazbom ili likovna terapija možda su i najpoznatiji primjeri takvih alternativnih terapijskih pristupa. Stoga ću vam pokušati malo približiti neke od najvažnijih metoda.

Primijenjena analiza ponašanja danas je temelj za intervencije za osobe s poremećajem iz spektra autizma.Ona uzima u obzir interakciju između prethodnog podražaja i posljedica. Što to zapravo znači? Jednostavnije rečeno, nakon što se točno proučio i interpretirao odnos između podražaja i posljedica, planira se program za promjenu i učenje novog, željenog ponašanja. Dakle, prvo shvatimo zašto dijete nešto radi, pa onda to koristimo kako bi ga naučili drugačiju, poželjniju reakciju. Osim smanjenja ometajućih ponašanja i podučavanja alternativnog ponašanja ta analiza pomaže i u usvajanju novih adaptivnih vještina.

TEACCH-program je vrlo strukturiran i sveobuhvatan program za dijagnostiku, procjenu sposobnosti i deficita te terapije za djecu i odrasle s autizmom. S obzirom na specifičnosti u učenju, percepciji, pažnji i komunikaciji, program uključuje pružanje podrške djeci s poremećajem iz spektra autizma kroz prostorno i vremensko strukturiranje. Pri tome je sve što se uči prikazano slikama jer osobe s autizmom lakše prate vizualne nego govorne informacije. Slike tako djetetu dodatno pomažu usmjeriti pažnju i razumjeti što se od njega traži, gdje i na koji način treba izvršiti zadatak te što slijedi nakon toga. Podučavanje ovom metodom je funkcionalno jer se ponašanja neposredno povezuju sa situacijama i kontekstom u kojem se pojavljuju.

Potpomognuta komunikacija podrazumijeva primjenu simbola, pomagala, strategija i tehnika s ciljem jačanja komunikacije. Simboli se mogu koristiti bez pomagala u obliku gesti, znakovnog jezika, facijalne ekspresije ili uz visokotehnološka pomagala kao što su računalo, tableti, uređaji koji proizvode govor, sustavi koji se aktiviraju pogledom ili pak niskotehnološka pomagala kao što su stvarni predmeti, grafički simboli, komunikacijske ploče ili knjige. Komunikacija pomoću simbola je pogodna za djecu s poremećajem iz spektra autizma zbog njihove dobre sposobnosti obrade vizualnih podataka, sklonosti rutini i interesu za nepokretne objekte.

Sustav komunikacije razmjenom slika je dopunska metoda u podučavanju djece s poremećajem iz spektra autizma efikasnoj komunikaciji. Postupcima vođenja i oblikovanja dijete uči inicirati interakciju, a time i shvatiti koncept komunikacije. Odnosno, uči se prići i predati sliku željenog predmeta komunikacijskom partneru u zamjenu za taj predmet. Pri tome posebice može pomoći komunikacijska ploča. Vježba komunikacije započinje s onim što dijete voli jer malo dijete ne razumije socijalne nagrade. Ova metoda se provodi u šest strukturiranih faza tijekom kojih dijete nauči samo koristiti sustav, aktivno pronaći komunikacijskog partnera, razlikovati različite slike ili simbole i naposljetku zahtijevati i komentirati jednostavnim rečenicama.

Terapijom senzorne integracije se okolina prilagođava djetetovu živčanu sustavu, tako da je ono u stanju pravilno integrirati osjete i stvoriti jasnu percepciju prostora i svoga položaja u njemu. Ona uključuje stimulaciju kože i vestibularnog sustava s ciljem povećanja budnosti senzornog sustava. Djetetu se može pomoći pružanjem vizualnih i proprioceptivnih podražaja, tj. omogućavanjem puno kretanja i dinamičnih aktivnosti.

Glazba može izazvati promjene ponašanja bez obzira na intelektualnu razinu, a u radu s populacijom iz autističnog spektra ona je jedan od najuspješnijih pristupa. Glazbu je moguće osjetiti i u njoj uživati, ona ima smirujuće i opuštajuće ili aktivirajuće i uzbuđujuće djelovanje. Stoga povećava razinu pozornosti te pomaže smanjiti vanjsku i unutarnju napetost kod djeteta s autizmom.

Likovnom terapijom potiču se i usmjeravaju razvojni procesi na području motoričkih, perceptivnih, spoznajnih i komunikacijskih sposobnosti. Već sama situacija kreativnog likovnog izražavanja zahtijeva od djeteta spremnost na suradnju, psihomotorne i metalne sposobnosti, a utječe na smanjivanje stresa i anksioznosti, raznovrsno doživljavanje i osjećaje vezane za samoostvarenje i samozadovoljstvo. Crtež je i komunikacijski i interakcijski proces. Kroz njega dijete prolazi kroz proces osvještavanja vlastitog tijela i izgradnje cjelovite slike o tijelu te se razvija vizualna i taktilna percepcija.

Igra je djeci prirodan način izražavanja i spoznavanja sebe i svijeta oko sebe – upravo zato terapija kroz igru se pokazala izvrsnom u rješavanju raznih mentalnih i emocionalnih poteškoća. Uvodeći igru u terapijski pristup i djeca s autizmom postaju komunikativnija, opuštenija, samostalnija i spontanija. Kroz zajedničku igru istovremeno ga se uključuje na sve njegove funkcionalne, emocionalne i razvojne razine do one najviše za koju je sposobno. Postoji šest osnovnih funkcionalno-emocionalnih razina ili tzv. funkcionalnih miljokaza koje dijete svladava ovom metodom su samoregulacija i zanimanje za okolinu, sposobnost uključivanja u odnose s drugima, dvosmjerna komunikacija, složena komunikacija, emocionalne ideje i emocionalno razmišljanje, a što posljedično doprinosi njegovom emocionalnom i intelektualnom rastu, posebice naprednom razmišljanju, rješavanju problema i oponašanju. Prilikom zajedničke igre prate se djetetove ideje i interesi, uključuje u njih i pridaje im novo značenje te se neprestano nadograđuje i održava interakcija poticanjem kontinuiranih odgovora u obliku gesti ili govora. Bez obzira na teškoće djeteta, igra je najprirodniji i najlakši način učenja jer igrajući se dijete oslobađa emocije, razvija maštu i socijalne odnose te uz podršku i potporu kreće se i djeluje. Djeca s teškoćama za razliku od djece tipičnog razvoja u procesu igre ne postavljaju sami ciljeve aktivnosti i ne poštuju pravila, dok se neka djeca ponašaju potpuno pasivno. Zato je djecu potrebno poticati na igru te ih ohrabrivati i naučiti da sami preuzmu inicijativu tijekom igre. Djetetov prvi mentor je obično roditelj ili terapeut koji za razliku od vršnjaka ima više strpljenja i razumijevanja te moraju naučiti dijete kako izraziti svoje želje i poštivati pravila u igri s drugima.

Što vi kao roditelji možete raditi kod kuće?

Važno je znati da poticanjem interakcije i komunikacije posljedično potičemo jezik i govor. Igra, oblačenje, hranjenje, kupanje te stavljanje prljave odjeće u koš samo su neke od aktivnosti čiji broj ponavljanja ne možete ni nabrojati jer su dio vaše svakodnevnice. Stoga su idealan način za edukaciju. Rutine koje čine život vašeg djeteta možete iskoristiti učinkovitije za njegovo poticanje komunikacijskog i jezičnog razvoja. Igrajte se kad god je to moguće!

Preporučujem vam da budete na razini djeteta, položajem tijela „licem u lice". Tako ćete najviše pridobiti njegovu pažnju i potaknuti ga na imitaciju i suradnju. Budite atraktivni i razigrani, smiješni i zabavni svom djetetu - izvodite različite grimase, neobične pokrete, koristite ekspresiju lica i razigrani ton glasa. U igri slijedite vodstvo djeteta – pratite njegov interes i pridružite mu se u onom u čemu uživa, a postepeno mu možete pokazati i kako se igra može nadograditi, promijeniti ili nadopuniti. Oponašajte dijete u onome što radi - uđite u njegov svijet - igrajte se na način na koji se ono igra, komunicirajte na način na koji dijete komunicira (brbljanjem, smijanjem, gugutanjem, smiješnim izrazima lica, itd.).

Od rutina stvorite igru - proizvodite rime tijekom presvlačenja, igrajte se rukama. Dajte djetetu do znanja da nešto od njega očekujete - nastavak interakcije. Oponašajte djetetovu vokalizaciju, na njegove vokalizacije odgovarajte vokalizacijom, izmjenjujte se u tome. Popratite svoj govor gestama, pokazivanjem te naglašenom intonacijom igračke ili zanimljive predmete postavite izvan njegova dosega, ali na njemu vidljivo mjesto, kako bi vas uključilo u traženje onoga što želi. Nudite dio po dio (npr. hrane) i zaustavite zanimljive aktivnosti (npr. puhanje mjehurića ili ljuljanje) kako bi dijete bilo u situaciji tražiti nastavak, odnosno „još“.

Pokažite mu neku aktivnost, onda zahtijevajte od njega da i ono to ponovi (sada ti). lmenujte predmete na koje je dijete usmjereno i verbalno popratite aktivnosti kojima je zaokupljeno, jednostavnim jezikom komentirajte što radi. Dajte što češće djetetu da aktivno odabire čega se želi igrati, što želi gledati, kamo želi ići i sl. Često pohvaljujte dijete kako bi učvrstilo naučene vještine te osjećalo zadovoljstvo zbog onoga u čemu je uspješno. Ako dijete koristi slike u radu sa stručnjakom, treba ih koristiti i u svakodnevici: koristite slike i/ili fotografije kako biste djetetu najavili događaj koji slijedi ili kako biste njima dodatno pojasnili ono o čemu govorite.

Roditelji, vi ste najvažniji terapeuti svog djeteta jer s njim provodite više vremena nego stručnjaci i jer ste uključeni u aktivnosti koje su najbolja prilike za učenje, a to su igra i svakodnevne rutine. Prilagodite svoja očekivanja mogućnostima djeteta, uvijek ga za svaki mali uspjeh pohvalite i kada je god to moguće ponudite mu izbor.

Za kraj želim poslati jedno veliko hvala svoj dječici i njihovim roditeljima koji su sudjelovali u obilježavanju Plavog dana crtanjem plavih balona. Na moju e-mail adresu stigli su prekrasni plavi baloni i poruke podrške za djecu i osobe s autizmom koje možete vidjeti u fotogaleriji. Hvala i svim roditeljima koji su potražili savjete i sugestije za svoju djecu. Pozivam vas i dalje da mi se ukoliko osjetite potrebu slobodno obratite putem e-maila: marina.vuckovic_matic@yahoo.com.