UREĐENI PJEŠAČKI PRIJELAZI

Čitam neki dan da su neđe, pazite, „uređeni“ pješački prijelazi. Ne govori se da su piturani, uvedeni novi. Nego, da su „uređeni“. Što to znači?

Dobro je to, da prvenstveno djeca i stariji, a osobito invalidne osobe, budu sigurniji. Iako i nažalost, 'ko god izađe iz kuće i kreće se po Gradu, vidi da je obijesnih vozača koliko god hoćeš. Ne treba ti kamera ili radar da shvatiš da voze po Gradu, u svako doba dana, 70-80 km/h. Van pameti. Takvima nijedna „uređena“ zebra ništa ne znači, ne zato što ne bi na njoj stali nego zato što nemaju vremena stat. A, ima li policije? Ne vidim ih.

Ja sam vozač već 40 godina i, Bogu hvala, nijesam imo nikakvu prometnu nezgodu, a kamoli neku u kojoj bi bilo 'ko bio ozlijeđen. I, još me refleksi služe k'o kad sam bio mlad, ali sve dok vozim pažljivo gledam stanje na putu i pretpostavljam što bi se sve loše moglo dogodit i valjda mi se zato nije ništa grubo ni dogodilo. Jednostavno, ne razumijem što je u glavama onih koji prebrzo voze, osobito po gradskim ulicama, koji se toliko pouzdaju u svoje reflekse, a ne znaju, jadni, da im u svakom momentu između dva parkirana auta može istrčat neko dijete.

Ali, pustimo sad te crne misli, opametite se i nemojte upropastit nekome život, i nekome drugome i samome sebi.

Vratimo se mi na vijest da su „uređeni“ pješački prijelazi.

S obzirom na upotrebljenu terminologiju, odma me asocijacija povukla na jedan vic još iz doba socijalizma (da, da, ima nas još koji smo radili i za vrijeme socijalizma) kad smo se rugali i govorili da:

- Direktor ne kasni na poso, on je bio potreban neđe drugo;

- Direktor ne čita novine na poslu, on se informira; ili

- Direktor ne ide na godišnji odmor, on VRŠI godišnji odmor; i bilo je još takvih zafrkancija.

Jer, kad sam pročito članak u kojemu piše što se sve uradilo, ispada da su piturane zebre, premještene dvije-tri pale od struje i valjda postavljeno 5-6 metara ivičnjaka sa ulegnućima, valjda da invalidi u kolicima ne moraju „skakat“ kolicima sa trotoara na kolnik. I, na kraju, napravio se za to, pazite, „projekt“ koji je koštao, kako piše, 175.000,00 kuna!?

I, onda se sve to upakira i kaže da su „uređeni“ pješački prijelazi.

Tako se od dan-dva posla napravi „velika misa“, valjda da bi se opravdalo onih 175.000 kuna. A, ko zna koliko su radovi koštali? To nije pisalo.

Niko pametan neće reć da nije potrebno da neko stručan pogleda ili napravi taj prijedlog, ali 175.000 kuna samo za projekt premještanja par pala od struje, ugradnja 5-6 metara ulegnuća ivičnjaka i par broka piture za piturat zebru? Je li „projekt“ baš toliko vrijedan? Mislim da bi bilo dobrovoljaca koji bi to za svoju lokalnu zajednicu učinili mukte, a ako ih nema, onda bi sigurno bilo onih koji bi to učinili za puno manje para.

A, da ne govorim „iz trbuha“ samo podatak da je taj račun za projekt u vrijednosti više od 18 mjeseci prosječne plaće u Republici Hrvatskoj. Znači, radnik sa prosječnom plaćom u Republici Hrvatskoj (a, pazite, to nisu oni sa najnižom plaćom!) radi za vrijednost toga „projekta“ godinu i po dana.

Moj Bože, koliko bi koštao projekt za neku „petlju“?