Okupljenima se obratio dubrovački gradonačelnik Mato Franković.

"Otišao je još jedan dubrovački gospar. Književnik koji je svojim stvaralaštvom zabilježio i obilježio ovaj Grad. S ovog mjesta na kojem su se izvodila i mnoga njegova djela i koje ga je, prema vlastitim riječima, još kao dječaka trajno začaralo, zahvaljujem mu na svemu što je dao svom Gradu", kazao je Franković i dodao da je Šehović bio više od književnika.

"Bio je kroničar Grada, njegov čuvar i vizionar. Stvaralac koji je Dubrovnik doživljavao kao vječnu inspiraciju i nepresušni izvor nadahnuća. Njegova djela ostaju trajni zapisi Dubrovniku, njegovim ljudima, povijesti i kulturi. Kroz brojne romane, drame i komedije, Feđa Šehović izgradio je književni most između prošlosti i sadašnjosti, utemeljivši novopovijesni roman u hrvatskoj književnosti. Njegova djela ostaju svjedocima neizmjernog talenta i istraživačkog duha, dok su njegove kazališne komedije izvođene na scenama diljem Hrvatske donosile smijeh i oštru kritiku društva. Ljubav prema kazalištu i pronicljivo oslikavanje duha Dubrovnika, ostavili su neizbrisiv trag u kulturnom identitetu Grada", rekao je Franković. 

Dodao je i da je osnivanjem Studentskog teatra Lero dubrovačkoj kulturnoj sceni dao prostor slobode, kreativnosti i eksperimenta. 

"Kao ravnatelj Doma Marina Držića, doprinosio je proučavanju najvećeg dubrovačkog komediografa, a kao književnik, urednik i pedagog, bio je mentor i inspiracija mnogima. Dubrovnik je izgubio još jednog velikana, ali ne i njegovo djelo. Njegove riječi ostaju. Likovi i priče koje je stvorio, žive među nama. Feđa Šehović dao nam je bogatstvo riječi, misli i kazališnih scena koje će nastaviti živjeti u generacijama koje dolaze. Njegova ostavština nadilazi prostor i vrijeme, jer istinske vrijednosti nikad ne nestaju", zaključio je Franković i izrazio sućut obitelji, prijateljima i svima koji su ga poznavali. 

Stojan: "Spisateljska strast progovarala je iz cijelog njegovog bića"

Slavica Stojan kazala je kako je susret Feđe Šehovića s Dubrovnik bio trajna fascinacija i snažno nadahnuće.

"Moj susret s Feđom Šehovićem i njegovim stvaralaštva dogodio se prije pola stoljeća, tek što sam diplomirala u istom gradu u kojem je i Feđa diplomirao, postavši profesorom iste struke kao i ja. On u punoj zrelosti života, profesionalno i privatno, ja tek na njegovom pragu. Ono što sam tada zamijetila bio je mladenački entuzijazam i spisateljska strast, koja je progovarala iz cijelog njegovog bića. Strastveno pisanje stil je kojeg karakteriziraju intenzivne emocije, žar i uvjerenje prenesneno riječima. U tom pismu dodiruju se i izražavaju snažni osjećaji. Onaj koji piše sa strašću, svom pisanju daje jednu novu dimenziju, svojoj priči osigurava dubini, a daje i neslućenu lakoću koju čitatelj ne može ne osjetiti. Govorio mi je s radošću o temama u koje je bio proniknuo. Pisci obično skrivaju svoje književne projekte. Na protagoniste svojih knjiga osvrtao se kao da su zbiljski ljudi i često se s njima identificirao. Nikad neutralan, Feđa ne skriva svoju nazočnost, ne samo misaonim intervencija, nego u svojim uradcima često progovara jezikom svojih likova", kazala je Stojan i govorila više o osebujnim likovima koji se mogu naći u njegovim djelima, kao i njihovim posebitostima.

"Šehovićev curiculum vitae nije spektakularan, kao što su to često životi njegovih junaka. Ne podudara se ni s uzbudljivim i dinamičnim životopisa primjerice američkih pisaca. On je tipičan hrvatski pisac, koji je cijeli život bio i ostao uz knjigu, uz teatar, uz Dubrovnik", dodala je Stojan. 

Kazala je da je svjedočila dramatičnim razdobljima njegovog života, koja su mu iscrpljivala životnu energiju, naglasivši bolest i smrt sina Mara. No naglasila je da će ga pamtiti ponajprije po stvaralačkom žaru.

Mojaš: "Feđa je zadužio Dubrovnik"

Davor Mojaš se također oprostio od velikog književnika.

"U životu nema reda, za razliku od kazališta. Moj prvi susret s Feđom bio je u Gimnaziji, kad je nama maturantima došao na zamjenu predavati hrvatski. Pola polugodišta smo čitali njegovu dramu Kad bi Vidri sudili, koju je tada pisao i nadopisivao. Kasnije je Vidra ušla u školsku lektiru. Zabavljali smo se i onda bi nešto tu i tamo učili. Pisali smo školsku zadaću, bila je neka tema o Krleži, Baraka 5B, mi smo bili 4. B. Kad je donio ispravljene zadaće, moja je cijela bila ispisana crvenom kemijskom sa strane. Što je ovo gosparu?, pitao sam ga. E moj sinko, nisi ti Krleža da pišeš ovako dugim rečenicama, tim kobasičetinama. Ipak, dobio sam dvojku, reklo bi se dovoljan, sasvim dovoljan razlog da se godinama kasnije na istim postama susrećemo, ali i više od toga", kazao je Mojaš i dodao da je Šehović ostavio bogat i raznovrsan opus, a veći dio neraskidivo vezan za Dubrovnik. Naglasio je i osnivanje Studentskog teatra Lera, uz tjedno pisanje posebnih izvedbi, na koje su građani reagirali. Kazao je da je imao niz pseudonima, za koje su svi znali da Feđa stoji iza njih. Naglasio je i brojne suradnje koje su ih povezivale, posebice u "Lera".

"Svojim opusom, ostvarenim kulturnim projektima, Feđa je zadužio Dubrovnik, obogatio njegov umjetnički i kulturni spomenar. Fala ti Feđa, za sve inspirativna, turbulentna i kreativna godišta u ime generacija "Lerovaca". Napisao si u svojoj autobiografiji - toliko živimo, koliko nas pamte. Feđa, znam te, ovdje na tvojoj željenoj pozornici, u danima tuge, i ja i ti i svi mi, smo negdje, kako je naslov tvoje zadnje knjige drama, između skerca i fuge", zaključio je Mojaš. 

Njavro: "Dosta smo surađivali, a jednom smo se objedinili, ujedinili i tražili tekstove" 

Govorio je i Boris Njavro.

"Feđa je rođen u Bileći, u malome gradu, koji je dao dva Oscara. Djetinjstve kao klinac provodi u Trebinju. To mi je često spominjao, kad je počinjao neke svoje crtice o autobiografiji ili biografiji, kako je često dolazio u Dubrovnik i da se konačno i zauvijek vratio nakon studija u Zagrebu. Radio je kao novinar, ali i kao nastavnik u Pomorskoj školi i Gimnaziji", kazao je Njavro i pričao dodatno o Šehovićevom opusu i djelovanju, spomenuvši i da su započeli suradnju još u osamdesetim godinama.

"Meni emotivno vezanom za njega, zauvijek ostaje njegov Ratni dnevnik iz 1992., Zla kob zaborava. To je jedna nevjerojatna knjiga, džepno izdanje, nažalost samo tada. Već od naslova Zla kob zaborava, kao da nam Feđa poručuje taj zaborav, koji je zapravo neizostavna navada hrvatskog naroda. Zaboravimo sve", kazao je Njavro i rekao da je zanimljivo da je napisao samo jednu zbirku poezije. 

"Dosta smo surađivali, objavljivao je u literatu Društva dubrovačkih pisaca, bilo je puno suradnje, ponajviše s njegovom obitelji. Između nas se dogodilo... Objavljivanje druge zbirke pjesama njegovog preminulog sina Mara Šehovića. Tad smo se svi objedinili, ujedinili i tražili te tekstove. Imao sam jedan koji mi je Maro dao na Stradunu, tako je sve počelo", kazao je Njavro.

Naglasio je da odlaskom Feđe Šehovića ostaju napisana djela, ali i velika praznina u književnom svijetu Grada. 

Viđen: "On je Matici značio puno i ona je puno značila njemu"

Ivan Viđen govorio je više o vezi Šehovića s Maticom Hrvatskom. 

"On je od najranijih dana obnove Ogranka bio član dubrovačkog ogranka i u lipnju 1961. na sjednici Uprave donesena je važna odluka, čiji je on bio protagonist. Donešena je odluka da se nastavi s izdavanjem časopisa Dubrovnik, koji zbog raznoraznih problema nije izlazio preko godinu dana. Interni dogovor je bio da se samo potpiše 'redakcioni odbor' na koricama časopisa, ali znamo da je urednik bio Feđa Šehović", kazao je Viđen i dodao je da je 15-tak dana kasnije Šehović izabran za potpredsjednika Ogranka, kao mladi profesor. 

Izabran je u Upravni odbor Ogranka 1963., 1968 i 1970. godine. 

"Ne treba posebno napominjati da je nakon prisilnog mirovanja, gospodin Feđa u srpnju 1990. godine bio jedan od onih koji su pokrenuli obnovu Ogranka i na toj skupštini je bio također bio odabran u Upravni odbor", kazao je Viđen.

Naglasio je da je namjerno počeo s časopisom, koji obilježava 70. godina izlaženja upravo ove godine, a momenat u kojem je sudjelovao Šehović bio je jedan od ključnih u povijesti Ogranka Matice Hrvatske u Dubrovniku, kao i samog časopisa.

"Činjenica da se on prihvatio toga da bude urednik i dao mu vjetar u leđa osigurala je novi zamah časopisu. Podmetnuo je leđa na drugi način, dvije godine je samoinicijativno vodio blagajničke i administrativne poslove Ogranka. Časopis Dubrovnik odužio mu se, kako se takvim ljudima može odužiti, dvama tematskim časopisima - jednim tematskim brojem iz 2010. godine, povodom njegovog 80. rođendana i jednim 2022. čiji je povod bio 90. rođendan", rekao je Viđen.

Rekao je da je premalo poznato da je Ogranak Matice Hrvatske bio prvi, inicijalni zagovornik ideje o osnivanja Doma Marina Držića, kojeg je kasnije Šehović i vodio.

"On je Matici značio puno i ona je puno značila njemu, unatoč razmiricama i različitim mišljenjima do kojih je dolazilo", naglasio je Viđen.