U ime Dubrovačkih ljetnih igara okupljenim na komemoraciji u čast Tonka Lonze, u Kazalištu Marina Držića, obratila se Dora Ruždjak-Podolski.

"Osobno sam imala veliku sreću što sam, upisavši kazališnu režiju 1991. godine, dodijeljena prvoj godini glume koju je vodio upravo profesor Tonko Lonza i njegova Neva i zahvaljujući njegovom predanom radu i zaista posvećenosti svakom studentu rekla bih da je i prve profesionalne zadaće kao i zanatske osnove upravo pripremio profesor Lonza i hvala mu na tome zauvijek," emotivno je kazala Dora Ruždjak-Podolski.

"Krasio ga je dubok, taman i topao glas smješten u stamenom fizikusu, kvalitete koje su uz konstruktivnu ambiciju i radnu posvećenost doprinjele njegovoj predefiniranosti za uloge klasičnog repertoara. Plijenio je plemenitošću, svečanošću i uzvišenošću uz dominaciju strasno iznesenih junaka tragičnoga repertoara...Dragi profesore neka vam je vječna slava," poručila je intendatnica Dubrovačkih ljetnih igara Ruždjak-Podolski.

Redatelj s kojim je Lonza imao dugogodišnju i odličnu suradnju Ivica Kunčević pročitao je zapis o Lonzi iz vlasitite knjige, jer se, kako kaže, ne usuđuje improvizirati ovako velikom glumcu.

"Tonko Lonza je jedan od onih glumaca uz čije su ime vezane i interpretacije likova iz dubrovačke literature i mnogih drugih. Njegovo misaono, emotivno i tehnički izvagana rečenica, moćni glasovni registar, kraljevska pojava, samosvjestan scenski nastup odmah pokupe svu pažnju... On je obično onaj o kojem se taloži i zbraja dijalog, u vaterpolu bi se rekli moćno teški sidraš - zabija golove i donosi pobjedu," kazao je Ivica Kunčević.

U ime Grada Dubrovnika govor je održala zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić.

"Danas sam u prilici s vama podijeliti nekoliko riječi o gospodinu Lonzi, našem glumcu, cijenjenom profesoru i nadasvne našem dragom sugrađaninu, Zatonjaninu. Sjetimo se kako je gospar Tonko Lponza ostvario veliku ulogu na Igrama prije 65 godina i kako je posljedni put na tim istim Igrama nastupio 2010. Iste godine uručena mu je nagrada Orlando, priznanje za sve ono što je ostavio našem najdugovječnijem ljetnom festivalu. Kao jedan od najistaknutijih glumaca uvijek je preferirao teatar jer je jedanput kazao da par kvadrata intime na sceni je puno draže nego prostranstva filmkih vrpci. Unatoč toj profesionalnoj opredjeljenosti, i na filmu je ostavio značajan trag...vjerovao je da je gluma poziv, a ne životni stil i smatrao da glumci moraju živjeti građanskim životom, biti fizički i psihički savršeno zdravi i imati radne navike. Jednom je rekao da ne postoje veliki i mali glumci, već velike i male uloge. On je bio veliki glumac velikih uloga," opisala ga je zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić.

Tonko Lonza rođen je u Zatonu kraj Dubrovnika, 1930. Diplomirao je 1955. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Angažiran u Dramskome kazalištu "Gavella" (1953-68), zatim do 1978. u zagrebačkome HNK-u.