'

Kome smeta kotula na 40 stupnjeva?

Autor: Lucija Komaić Autori fotografija: Grgo Jelavic/PIXSELL
Teško je podnošljiva ova srpanjska vrućina, visoke temperature u hladu i ogromna vlaga, uz koje je Dubrovnik s otvaranjem Igara uplovio u svoje najtipičnije godišnje doba, oko kojega se sve vrti.

U srcu smo sezone, za koju živimo, i od koje živimo, još uz ovakve vrućine, malo je koga tu briga za išta drugo izvan granica Lijepog našeg. Koga je briga za tamo neki ruski projektil koji je ubio djecu u bolnici u Kijevu ili evakuaciju ljudi u Gazi. Ili možda za Europu jako važne izbore u Francuskoj u kojima desnica ipak nije doživjela trijumf, a sve zbog dogovora lijevih opcija, iako zemlju čeka neizvjesno razdoblje. Za to vrijeme hrvatska desnica okupirala je Sabor. Igor Peternel, zastupnik Domovinskog pokreta, i Željka Markić organizirali su okrugli stol u Saboru, zajedno s protagonistima inicijative koja stoji iza javnih molitvi muškaraca koji se zalažu za čednost žena. Kao što je poznato, oni jednom mjesečno mole na Trgu Bana Jelačića i u drugim gradovima, osim u Dubrovniku. Jedan takav najavljeni skup u nas je propao, a na njega je moliti slučajno zalutao tek jedan muškarac. Tko će ga znati zašto je to tako u našem lijepom gradu pod Srđem. Je li kriva vrućina ili sezona, ili su možda ipak žene dovoljno čedne? Tragom vapaja Željke Markić za poštivanjem prava ovih ljudi na slobodu mišljenja, vjeroispovijesti i javnog okupljanja, bilo je zanimljivo pogledati za što se oni zaista zalažu i za što točno mole na javnim trgovima.

U moru informacija koje preplavljuju medije, najviše se istakla ona teza kako ovi muškarci, molitelji, pogrdno nazvani klečavcima, mole za čedno odijevanje žena, kako ih ove svojim izgledom ne bi uvodile u napast. Ali, kako, pobogu, biti čedno odjeven na 40 stupnjeva? Sasvim je sigurno kako će ovih dana ovi muški imati pravi razlog za svoje javne molitve. Oko njih će tada prolaziti mnogo žena koje će svoje odijevanje prilagoditi visokim temperaturama. Bit će, naravno, i oskudno odjevenih muškaraca, ali to se ne konta. Iza inicijative ovih molitelja stoji duhovni pokret nazvan ''Muževni budite'' i udruga ''Hrvatska za život'', a informacije o svojim aktivnostima objavljuju i na portalu koji krije mnoštvo objašnjenja za sve one radoznale koji se pitaju za što se točno ovi muškarci javno mole.

Željka Markić je u suštini u pravu kada tvrdi kako oni imaju pravo na svoje molitve, u tome zaista nema ništa loše, na molitvu svatko ima pravo, bilo gdje, u svoja četiri zida ili na javnom trgu. Ali, svi se bojimo da ovo to nije, a njihov portal ''Muževni budite'' to nažalost i otkriva. Previše je šokantnih informacija tamo navedeno. Prosječnom čovjeku neshvatljivo je čitati njihove upute muškarcima i ženama o ljubavi, braku, prijateljstvu, poštovanju, na koncu čednosti i valjda nečednosti. Te upute više nalikuju savjetima iz tinejdžerskih magazina ili uputama za život u Srednjem vijeku, nego što bi se to moglo pripisati čitalačkoj publici odraslih ljudi u zrelim vezama. Pa je tako jedna od teza navedena kao uputa prosječnoj kršćanskoj ženi, kako mora biti ''spremna za ono'', čak i ''ako nije za to raspoložena'', ako to ''njezin muškarac treba''. U uputama muškarcima takvo se nešto ne navodi. Podrazumijeva se, valjda, da je žena objekt koji nema pravo na nikakve želje pa je samim time u savjetima muškarcima za uspješan brak,  tako nešto nepotrebno navoditi.

Na početku teksta o tome zašto je važno ''čedno odijevanje žena'', ovi mužjaci priznaju da im ''njihove oči, njima muškarcima, daju sredstva da griješe naširoko i po volji''. Priznaju tamo, a to je lijepo i pošteno, kako ih ''pali ženska golotinja na bilo koji način, u bilo kojem obliku ili formi''. No, nastavljaju s tvrdnjom kako ''žene to rijetko razumiju''. O tempora, o mores!  Valjda će jednoga dana shvatiti kako je na Zemlji, koja je usput rečeno okrugla i nije ravna ploča, i žena ljudsko biće koje je stvorio Bog, a dao joj je, i oči, i razum, a i tijelo s kojim ima pravo raditi što želi i kada to želi. I što je najvažnije da shvate - i žena želi! Ili ne želi. A ako ne želi, onda je to što spominju možda i silovanje.

O ovim ljudima ne bi trebalo trošiti riječi da to nije stiglo na razinu Sabora i da o tome ne govori stranka koja je temeljem koalicije u vlasti i žena koja je već dosad mijenjala Ustav. S takvima treba biti oprezan.  Molitva bi trebala biti osobna i sveta, nakon nje bi svaki čovjek trebao biti još bolji, prema Bogu, sebi i drugima. Svatko ima pravo moliti za koga želi i za ciljeve koje smatra važnima. Možda su ti ljudi izmanipulirani, možda ne shvaćaju da je krajnji cilj akcija u kojima sudjeluju zapravo totalna degradacija društva, primitivno vraćanja žena u Srednji vijek, a možda i nešto drugo što će se tek iskristalizirati, ali sigurno neće biti u duhu napretka poštivanja ljudskih prava i sloboda. Još od Francuske revolucije, do nekidan održanih izbora u Francuskoj, jasno je u kojem smjeru, makar puževim korakom, ali i dalje naprijed korača demokratsko društvo svijeta. Na tom putu ne smije posrtati unazad, koliko god to teško bilo. A kome smeta kakvo koljeno koje izviri ispod kotule na 40 stupnjeva, neka okrene glavu. Neće biti ni prva, ni zadnja stvar ovih dana na koju se samo odmahnulo rukom. Sezona gori, a onda je sve drugo nebitno. A očito i Lijepoj našoj dobro ide, kad nas s ovakvim budalaštinama maltretiraju u Saboru.

Popularni Članci