Koji kokot postoje upravna vijeća ako članovi nisu u stanju donijeti odluku?

Autor: Vedran Salvia Autori fotografija: Marijana Matulović
Opet će politika izravno donositi odluke oko imenovanja u ustanovama u kulturi, odnosno to neće biti Upravno vijeće koje bi idealnog kandidata trebalo procijeniti po nekakvoj stručnosti. Legenda kaže da bi ipak neka stručnost trebala biti na prvom mjestu.

Naravno, pogrešno bi se bilo zavaravati da Upravno vijeće uistinu svoje odluke donosi isključivo temeljem stručnosti, naravno da tu postoji snažna određenost politikom, ali barem nominalno članovi upravnih vijeća trebali bi preuzeti odgovornost za ono za što su plaćeni.

No, samo u posljednje vrijeme se u Dubrovniku po drugi put dogodilo da Upravno vijeće odgovornost prebacuje na Gradsko vijeće jer nije u stanju donijeti odluku.

Podsjetimo, lani u kolovozu Kazališno vijeće nije bilo u stanju donijeti odluku tko će obnašati dužnost ravnatelja dubrovačkog teatra. Poručili su tada iz Kazališnog vijeća kako kandidature glumice Mije Begović i redatelja Paola Tišljarića ne zadovoljavaju uvjetima. Odluka je pala na Gradsko vijeće.

Slična, mada ne i ista priča sad se ponovila s Umjetničkom galerijom Dubrovnik. Doduše, članovi Upravnog vijeća nisu odredili kako nitko ne zadovoljava uvjetima nego nisu mogli procijeniti koji je kandidat između kustosice u UGD Rozane Vojvode i profesora likovnog odgoja u Osnovnoj školi Ivana Gundulića i akademskog slikara Tonka Smokvine - bolji. 

Sva ta gungula nastala je jer je treća kandidatkinja bila akademska slikarica Ivana Jovanović Trostmann bila suzdržana. Inače, radi se tu o kandidatkinji čija je prijava prethodno ocijenjena nevažećom zbog nepotpune dokumentacije.

E sad, je li Jovanović Trostmann bila suzdržana jer smatra da bi ona bolje obnašala tu funkciju te bi li bila suzdržana da njena prijava nije proglašena nevažećom nije niti važno. Ono što je važno je da ona kao članica Upravnog vijeća i nije trebala biti kandidat, po nekom zakonu želudca.

Ali, kad je već ispalo kako je ispalo, preostali članovi Upravnog vijeća ipak su se morali dogovoriti oko ovog izbora.

U legendarnom filmu "12 gnjevnih ljudi" sjajnog Sidney Lumeta, dvanaestorica porotnika u malom sobičku odlučuje o sudbini optuženika. Sad, poanta filma je u tome u maestralnom prikazanju kako stvari nisu plošne, kako nisu onakvo kakvima se doimaju. No, u ovom slučaju, paralela s dubrovačkom UGD bi se mogla povući s tim da je tih 12 različitih kararaktera uistinu sjedilo sve dok nije došlo do konsenzusa, sve kako bi bili zagovornici pravde, ali i zbog odgovornosti koju imaju.

Naravno, protuargument ovdje može biti i da je upravo demokratsko pravo da svatko od članova smije imati svoje mišljenje. 

Ali, zbog kojeg kokota su članovi upravnih vijeća i teatra i UGD odabrani nego da donesu neku odluku?

Radi se tu o odgovornosti. Odgovornosti spram drugoga, funkciji koja se obnaša te na koncu i građanima jer članovi Upravnog vijeća na čelu s predsjednicom Katjom Bakijom finih tisuću kuna mjesečne naknade redovito pospreme u špag.

Ovako, ostaje samo bljutava i nedvosmislena potvrda gdje se točno nalazimo i čemu točno stremimo. 

Popularni Članci