Tad je u sukobima s policijom poginulo više radnika, dok ih je osmero osuđeno na smrt. Na ulice je tada izašlo oko 40 tisuća ljudi, zahtijevajući osmosatno radno vrijeme.

Prvi svibnja je 1889. godine proglašen Međunarodnim praznikom rada te se počeo slaviti diljem svijeta, ali svakako postoji razlika u tome kako se on obilježava u Hrvatskoj, a kako u svijetu.

S obzirom na to kako su loši radni uvjeti i nepoštovanja zakona i ugovora od strane poslodavaca i danas, u 21. stoljeću, svakodnevica brojnih radnika, u svijetu se ovaj dan obilježava velikim prosvjedima za radnička prava. Takav je prošle godine u Francuskoj velikim prosvjedom obilježen Praznik rada, a za radnička se prava itekako prosvjedovalo i diljem svijeta, primjerice u Portugalu, Turskoj, Indiji, Argentini.

Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Matica hrvatskih sindikata obilježit će Praznik rada prigodnom povorkom, no u državi u kojoj je nezaposlenost izrazito visoka i ujedno glavni razlog iseljavanja povorku je svakako zasjenio maksimirski grah kojim Milan Bandić daruje Zagrepčane.

Iako se na Facebook stranicama radnici u Dubrovniku jako često žale na loše uvjete kod svojih poslodavaca, u gradu neće biti prosvjeda te će se vrlo vjerojatno uživati na izletima ili SDP-ovom grahu u parku Luja Šoletića u Gružu. Ipak, vrijedi napomenuti kako je SDP-ov grah svakako pohvalna inicijativa, barem utoliko što se on dijeli gotovo svake godine, a ne samo kad su izbori u gradu, što je bio slučaj 2013. godine kad su se sve političke opcije u gradu sjetile kako bi mogle potratati dubrovačke radnike.

U svakom slučaju, čini se kako će dubrovačke borba za radnička prava ostati samo na statusima i objavama u grupama u kojima se traži posao, prvenstveno od strane sezonaca koji se žale na to kako nemaju slobodan dan u tjednu, kako rade i po 15 sati dnevno i kako teško izdržavaju takav tempo dok se pravi smisao Praznika rada sve više zaboravlja.