lIija i Silvio su prijatelji koji se znaju duže od 20 godina i priznaju kako nisu jedine dvije budale kojima trebaju pare. Iako je samo htio hitno zaraditi i biti svoj čovjek, Silvio već godinama crnči kao operater u Centru za korisničku podršku u kojem nezadovoljni stariji klijenti na njega bacaju uroke, a mlađi prijete kako će doći kod njega gledati Netflix ako im u roku ne riješi Internet. Iako je jedini koji je išao na popravni iz svih predmeta, a potom izvanredno upisao online-tečaj informatike, Ilija je radeći u maminom podrumu, sastavio svoju AI-kocku u kojoj je “krivo spojio dvije žice“ i priznaje kako “AI može sve, ali nikad neće znati krasti Bogu dane“, otvoreno kaže “to što sam šupak ne znači da sam neodgovoran“ i da bi se ubio da je na mjestu Silvia.
A kakvi su doista i što dobro skrivaju međusobno i od javnosti, otkrili su nam Lovre Kondža kao Silvio i Domagoj Ivanković kao Ilija. Otkrila je to izvrsna, u Kazalištu Marina Držića gostujuća predstava teatra “Moruzgva“ inspirativnog naziva “Kamo ide ovAI svijet”.
Autor teksta je Vid Lež, a spiritus movens redatelja Dražena Krešića i cilj ka kojem je usmjeravao glumce predstave bio je stvoriti “brodwayski štih“ (potaknuti glumce da se međusobno nadigravaju) te otkriti i pokazati čega se zaista bojimo, odnosno kakav nas strah zaista prožima kad se nađemo sučelice s umjetnom inteligencijom, kao i je li tu u pitanju onaj iskonski strah kojem je glavni uzrok– strah od nepoznatog.
Na prvu, sve je jednostavno, a prijatelji samo moraju imati savršenu ideju kako bi se prijavili na (naravno, fiktivni) natječaj za scenarij promo-filma Turističke zajednice Ston. Ali, osim što Silvio ima “morsku ideju“ o sobi u parku i plavokosoj djevojci u njoj, ništa im originalnije ne pada na pamet. Ipak, mladići se odluče prijaviti na natječaj jer im se na horizontu njihovih želja smiješi masnih i naizgled laganih 15 tisuća eura. Ali, očajni i pod rokovima, rješenje traže od AI koja, umjesto da im pomogne, traži da se sustav prvo nadogradi. No, za nadogradnju treba platiti, a oni novca nemaju - niti skrivenog između stranica knjiga ili ušivenog u jastucima.
Sve to stvara niz komičnih situacija, spletki i obmana, dovodeći ih u neke nimalo bezazlene situacije koje otkrivaju podsvjesne strahove o bliskoj budućnosti, ali ne samo njih, jer nesigurnost prenose i na same gledatelje. Izazovne situacije omogućuju svakom od glumaca da iskaže svoj golemi talent, a likovi u drami na kraju shvaćaju kako im je kao odraslim muškarcima jedino kvalitetno rješenje za izradu scenarija da se oslone na izvorni ljudski instinkt. Time predstava, bez podilaženja publici, sve tjera na razmišljanje o budućnosti i mogućim opasnostima koje AI krije ako joj se prepustimo da odlučuje umjesto nas.
Napisao i snimio: Ahmet KALAJDŽIĆ
