Kako živjeti s autizmom u postojećim uvjetima?
Nemogućnost ranog dijagnosticiranja autizma oduzima djeci dragocjeno vrijeme za razvoj. Svjesni smo kako u Hrvatskoj nema dijagnostičkog centra za autizam i kako ga nije realno očekivati u Dubrovniku, no velika bi potpora bila okupljanje skupine stručnjaka koji bi prepoznali simptome i uputili roditelje na koji način raditi s djetetom u očekivanju pregleda u Zagrebu, na koji se trenutno čeka između šest mjeseci i godinu dana.
Jedan je to od naglasaka prvog susreta „Razgovarajmo: Kako živjeti s autizmom u postojećim uvjetima“, održanog u organizaciji Sekcije za autistični spektar i komunikacijske teškoće Udruge kronično bolesnog djeteta „Zajedno do zdravlja“ u maloj dvorani u Samostanu Svete Klare.
Dok je Dubravka Butigan, prof. edukator – rehabilitator Obiteljskog centra Dubrovačko – neretvanske županije, u svom izlaganju istaknula važnost rane intervencije, odgajateljica Dječjih vrtića Dubrovnik Sonja Karamehmedović i učiteljica Osnovne škole Ivana Gundulića Marita Tošić ispričale su pozitivna iskustva uključenosti djece iz autističnog spektra i njihova napretka među vršnjacima.
„Iskustvo rada s djetetom s autizmom nije pomoglo samo njemu. Obogatilo je i mene. On se prilagođavao drugoj djeci i ona njemu, a vrhunac je bilo njegovo sudjelovanje u lutkarskoj predstavi.“, rekla je Sonja Karamehmedović, dodavši kako je bila vjerna svom stavu da dijete s autizmom treba poštovati osnovna pravila ponašanja u grupi poput svih drugih.
„Kako je riječ o djetetu koje je u školu stiglo sa znanjem čitanja i pisanja, njegova je uloga od prvog dana podijeliti listiće i mape. Na taj način uspostavlja kontakt s djecom učeći se reći im „izvoli“ i „hvala“. Kad dovrši svoje, pomaže drugoj djeci, koristeći mogućnost razvijati sve bolju komunikaciju s vršnjacima. Djeca ga vole, a i on njih. Ima svoj svijet i bujnu maštu. Planira putovanja na koja želi povesti cijeli razred, pa smo zbog njega osmislili putovanje u svemir na Dan autizma, odnosno zajednički odlazak na obilježavanje tog dana.“, ispričala je o svom učeniku Tošić, istaknuvši potporu roditelja svih učenika svog razreda.
Ovakva iskustva motiv su svima koji rade s osobama s autizmom i dokaz kako vrijedi pokušati. Iz njih kao ključ uspostavljanja kvalitetnih odnosa u vrtićkoj grupi ili u školskom razredu, izvire otvorenost roditelja djece i odgojitelja/učitelja na suradnju. Takva otvorenost vodi prema razumijevanju i uključenju roditelja druge djece te stvaranju povoljne atmosfere za razvoj i djeteta s autizmom i njegovih kolega u vrtiću ili školi, donoseći društvu nužnu dimneziju za korak više.
Uz roditelje djece s teškoćama iz autističnog spektra, volontere koji su angažirani pri udruzi i članove udruge „Zajedno do zdravlja“, na susretu su sudjelovali predstavnici Centra za socijalnu skrb Dubrovnik, Upravnog odjela za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo Grada Dubrovnika, Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije, Centra za rehabilitaciju Josipovac, Škole s posebnim programom pri Osnovnoj školi Marina Držića, stručne službe Dječjih vrtića Dubrovnik, te odgajateljice Dječjih vrtića Konavle, Župa dubrovačka, Izviđač i Pile. Razgovori o autizmu trebali bi dobiti nastavak u prvim danima lipnja.
