Bez struje, vode i bez osnovnih uvjeta za život izdržali smo te teške mjesece. Tko bi uopće zaboravio one vrijedne i hrabre vatrogasce koji su po ulicama, riskirajući svoje živote, raznosili vodu. U bidonima smo uzimali vodu, onoliko koliko nam je bilo dovoljno da ne umremo od žeđi, a za sve ostalo smo išli u Uvalu Lapad i za sanitarije koristili more, robu prali morem, gledali u more i sjećali se boljih dana, mira tišine i lijepih izlazaka i zalazaka sunca.

Ratni izlasci sunca su bili dijametralno suprotni onih iz mirnodopskih dubrovačkih vremena. Izlazak sunca je označavao početak još jedne torture pijanih neškolovanih majmuna kojima je bilo svejedno koliko će na UNESCO-vu perjanicu taj dan baciti granata i koliko će ljudi izginuti.

Iz sjećanja koja s godinama blijede nikada neću izbrisati zajedništvo koje se dogodilo među susjedima, s onima kojima se prije nismo družili ali i onima s kojima smo ranije bili na 'ratnoj' nozi. Kako je to 'ratnoj' u tom trenutku bilo banalno u usporedbi s paklom koji smo upravo preživljavali, imali smo veseliji suživot nego ga imamo danas.

Bulikan žena na jednom od bazena hotela na Babinom kuku, kao da ih danas vidim, pere robu u zamućenoj bari u kojem su se prije samo pola godine kupali stranci ne znajući što će se u narednim tjednima događati s Dubrovnikom.

Krajem 1991. te početkom 1992. Plaže su ponekad znale biti pune ljudi kojima je jednostavno da oprostite dopizdilo doma stati, bojatii se granata. Bilo je tu i vojnika koji nisu bili u smjeni, žena, staraca, djece.

Veljača te godine nije bila topla kao ova, ali kontinuitet jesenskih i zimskih kupanja ljudima je omogućio da nastave i kasnije u ožujku s banjama. 

Pravo je čudo, ako mogu reći božje, da se nitko nije grubo razbolio. Ipak je bila zima, ali sunce je znalo nekako drugačije grijati nego ranijih zima. Možda mi se para, ali takav mi je dan danas osjećaj kada se prisjetim tih vremena.

U moru smo našli spas pa smo i dalje bili puno čišći od onih koji su nam slobodu na trenutak oteli. Kako nas je samo 'Onaj gore' pogledao. Prkosili smo zimi, četnicima sa Žarkovice i topovnjačama s mora.

S.D.