JEDNI IMAJU APARTMANE, DRUGI BI HTJELI, TREĆI SE IZNAJMLJIVANJEM NE ŽELE BAVITI Što o razvoju privatnog smještaja u gradu misle gradski vijećnici?

Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika u fokusu je bila tema privatnog smještaja u svjetlu najava borbe protiv 'apartmanizacije' i, kako kaže gradonačelnik Mato Franković, „kapitala koji pobjeđuje demografiju“. Turizam je tema za grad od nemjerljive važnosti, a posebno je to očito kada se u fokusu rasprave nađe privatni smještaj; jer u gradu su tisuće onih koji iznajmljuju, a među njima su naravno, i neki gradski vijećnici. Jesu li njihovi stavovi obojani vlastitim (ne)imanjem i koliko duboko promišljaju o privatnom smještaju u gradu, (ne)priuštivom stanovanju, prostoru, ekonomiji, budućnosti? Napravili smo pregled stavova gradskih vijećnika.

POTREBNA ŠIROKA RASPRAVA

Predsjednik Gradskog vijeća, Marko Potrebica smatra kako su potrebne rasprave, ali i promjene.
„Nemam apartmane i ne rentavam, volio bih imati i naravno da podržavam naše sugrađane koji na taj način popunjavaju svoj kućni budžet. Ali, vrlo je važno tu djelatnost dobro regulirati u korist naših sugrađana i grada, treba naći mjeru. Što se tiče konkretnih prijedloga, ja sa svojima ne bih htio izlaziti jer mislim da bi se prvo trebala povesti jedna široka rasprava onih kojima je turizam djelatnost, ali i znanstvenika, a mi imamo vrlo kvalitetnih na Sveučilištu u Dubrovniku koji mogu o tome kompetentno govoriti. Tek kada se sve te ideje saberu onda se može donijeti kvalitetna odluka“, zaključuje Potrebica.

S Potrebicom se u dobrom dijelu slaže i njegov stranački kolega, Ivan Maslać.
„Nisam protiv iznajmljivanja, dapače, mislim da ima mjesta i za hotele i za apartman. Posebno mi je drago vidjeti iznimno kvalitetne apartmane u smislu naše cjelokupne ponude. Što se tiče reguliranja, mislim da je dobro što će novi Zakon omogućiti jedinicama lokalne samouprave upravljanje i tim dijelom. Pritom ne mislim na zabrane, nego općenito na upravljanje samim procesima kako bi se upravljalo i destinacijom. Prvenstveno mislim kako je potrebno napraviti interdisciplinarnu stručnu analizu postojećeg stanja i tek na temelju tog dokumenta donositi odluke. U isto vrijeme, nije loše da se razgovara, to je uvijek dobro, ali odluke se u konačnici moraju donositi na temelju određenih stručnih dokumenata“, zaključuje Maslać koji apartmana za iznajmljivanje nema, dok iskustva podstanarstva u Dubrovniku ima. 

REVIZIJA POSTOJEĆEG STANJA I GARAŽE

HDZ-ov Ivo Lučić navodi kako nije iznajmljivač, a njegov stav je da treba poraditi na kvaliteti smještaja.
„Trebalo bi napraviti reviziju postojećih apartmana, naravno da garaža ne bi trebala biti apartman, jer gdje je sad to auto koje je bilo u garaži? I u nekoj budućoj gradnji isto povesti računa, posebno što se tiče stambenih zgrada. Ako se svi stanari ne slažu, onda tu ne bi trebao biti apartman, a ako se svi stanari slože i nikome ne smeta, onda je uredu da imamo na tom mjestu u stambenoj zgradi i apartman. U svakom slučaju, reducirati postojeća prava onima koji su ih stekli ne možemo, ali raditi na kvaliteti smještaja možemo i trebamo, i sami vidimo kakva je situacija“, govori gradski vijećnik Ivo Lučić. 

'IMAMO PROBLEM S KATEGORIZACIJOM'

Dustrin Željko Raguž kazao nam je kako se njegovi roditelji već više od 20 godina bave iznajmljivanjem apartmana, pa je i on što direktno, što indirektno uključen u temu. Riječ je o četiri apartmana s tri zvjezdice.
„Puno je tu posla, ljudi često vide samo mjesece x iznos noćenja x dani popunjenosti i misle da je to računica, no naravno da je ulog i posao velik. Još jedna stvar koju treba razdvojiti jest i povijesna jezgra, odnosno Ploče gdje su i cijene veće, ali i popunjenost. Naravno da svi imaju dobru popunjenost u srpnju i kolovozu, no kada govorimo o dobroj pred i posezoni, dakle travnju, svibnju, listopadu i studenom, onda je većina gostiju koja tada dolazi u grad smještajem koncentrirana upravo u povijesnoj jezgri i na Pločama. Ljudi koji tamo imaju apartmane sigurno bolje zarađuju, ali naravno da nitko ne radi s gubitkom u gradu“, kaže Raguž i dodaje kako mora postojati red i mjera. 
„Imamo problem s kategorizacijom. Ako je osoba dobila četiri zvjezdice prije 20 godina, a nakon toga više nije bilo nikakve kontrole, usluga je mogla pasti pa da su to sada realno dvije zvjezdice, a i dalje se nudi, prodaje i naplaćuje po četiri zvjezdice. Nije u tom slučaju kriv samo vlasnik, problem je nedostatak kontrole. Mislim da bi bilo dobro kada bi se u budućnosti promatralo u tom smjeru, da mjesta koja su realno garaže i gdje se 'nabacilo' malo pločica i kreveta i pretvorilo u apartman, razmotrimo za presjecanje, a ne slažem se da u budućnosti treba zabraniti onima što bi ulagali u kvalitetan smještaj“, ističe Raguž i nastavlja s primjerom: „Recimo osoba ima zemljište na Gorici, na elitnoj lokaciji i sada bi htjela izgraditi vilu i rentati, a Grad joj  kaže – ne može. Nisam za to, problem su garaže koje su postale apartmani i loša kvaliteta, a ne presjecati one koji bi se u budućnosti htjeli baviti kvalitetnim iznajmljivanjem. Jesam za red, ali stvari nisu crno-bijele i takvima ih se ne može promatrati“, zaključuje Raguž. 

'GOSPODARSTVO NAM JE MONOKULTURA, RADIKALNI POTEZ MOŽE OSTAVITI POSLJEDICE'

Nezavisni gradski vijećnik Maro Kristić ističe kako se već duži niz godina on i njegova obitelj bave pružanjem usluga privatnog smještaja, a u pitanju su dva apartmana.
„Svi znamo da naš grad živi od turizma, a da je iznajmljivanje soba i apartmana važan dio prihoda mnogim našim sugrađanima. Osobno sam za to da red mora postojati u svakom segmentu života grada, ali isto tako moramo biti svjesni da je naše gospodarstvo monokultura i da bilo kakav radikalan potez može ostaviti ozbiljne posljedice. Smatram kako određena ograničenja moraju postojati, ali sam protiv ukidanja stečenih prava i mišljenja sam da standarde treba postizati kroz podizanje kvalitete usluge u privatnom smještaju. Pretvaranje garaža u apartmane je nešto što svakako u budućnosti treba zabraniti, jer je to uzrok brojnih problema prometa u mirovanju, a iznajmljivanje u višestambenim zgradama također treba staviti u razuman okvir radi kvalitete života stanara, ali i zbog nekontroliranog rasta cijena nekretnina na koje to snažno utječe. Sve odluke koje će se u budućnosti donositi po ovom pitanju moraju biti predmet temeljite javne rasprave u koju treba uključiti turističku struku i građane“, poručuje Kristić.

'NE MOŽE SVAKA RUPA BITI APARTMAN'

Gradska vijećnica iz redova HSU-a Olga Muratti, apartmane nema, iako nekretninu ima. Ona je u onom manjem postotku građana koji svoju nekretninu daju u dugoročni najam podstanarima.
„Stan na Konalu iznajmljujem po vrlo pristupačnoj cijeni, sklopljen je ugovor i uredno plaćam porez. Znam da je to danas rijetko, naravno da je puno unosnije iznajmljivati turistima, ali svatko ima neke svoje razloge, u ovom slučaju stan generacijski čeka djecu. Poštujem sve one koji su odlučili svoju nekretninu iznajmljivati turistima, ljudi su našli izvor zarade i to nikako nije za osudu. Imamo i dosta umirovljenika koji imaju neku vrstu koristi od apartmana, od mlađih umirovljenica koje čiste i tako imaju dodatnu zaradu, do onih što iznajmljuju i drugih koji pomažu djeci i slično. Nisam nikako za ukidanje jer apartmani višestruko znače većem sloju ljudi u gradu. Ali ono što smatram jest da ne može svaka rupa biti apartman jer to šteti gradu. Nije svako prizemlje garaža, ali tamo gdje je bio parkiran automobil, to ne smije biti apartman. Jasno da tu gubimo i trebalo bi se povesti računa o turizmu štiteći Dubrovnik“, ističe Muratti i dodaje kako nije za ukidanje već za uvođenje reda.
„Trebalo bi promisliti i o mogućnosti da se Grad uvede kao treća strana u priču podstanarstva i tako pomogne mladim obiteljima; da zakupi dio stanova na tržištu i onda iznajmljuje sugrađanima, a na taj način zaštiti mlade obitelji nekom pristojnom najamninom“, pojašnjava Muratti i dodaje kako onda postoji sigurnost s obe strane - vlasnik koji ne mora razmišljati o stanu i podstanarima, ali i stanari koji su sigurni kako ih netko neće 'izjuriti' 1. lipnja. 

VLAHUŠIĆ: O APARTMANIMA U GARAŽAMA PRIČAJU ONI KOJI POJMA NEMAJU

Nezavisni gradski vijećnik i bivši dubrovački gradonačelnik, Andro Vlahušić ističe kako se njegova obitelj iznajmljivanjem bavi od 2016. godine, a riječ je o smještaju u gradu i kući na selu. Kao ljubitelj brojki, Vlahušić poentira kako u Dubrovniku, u odnosu na ostatak Hrvatske, privatni smještaj u postotcima 'gubi' od hotelskog.
„Zamislite gradonačelnika koji kaže kako je problem dva posto obiteljskog smještaja, a nije problem 11 posto hotelskog? Privatni smještaj je najzdraviji dio ekonomije grada. Zašto u gradskoj upravi podržavaju hotele u stranom vlasništvu, gdje su i radnici migranti, dok u privatnom smještaju rade samo Dubrovčani? Ljudi jednostavno pojma nemaju“, govori Vlahušić, pa nastavlja o opsežnom poslu iznajmljivača.
„To je rad kroz cijelu godinu, živimo na otvorenom svjetskom tržištu, treba dobiti dobru ocjenu i zadovoljiti gosta. Na kraju, i istraživanje iz 2018. godine je pokazalo kako dubrovački privatni smještaj ima najveću kvalitetu zadovoljstva gostiju, odnosno kako su dobili i više od očekivanja. Tko su onda ti gradski vijećnici da kažu kako su potrošači kreteni i da nam kvaliteta ne valja? Kvalitetu određuje kupac. A „garaže“? To pričaju ljudi koje veze nemaju. Zamislite jedan mladi par koji putuje, čemu njima služi privatni smještaj? Za spavanje. To je najbolji vid industrije koja disperzira potrošnju. Ljudi jedu u restoranima, idu u noćni život, troše na plažama... Dok u hotelima nije tako, imaju sve na jednom mjestu, još i zaposle migrante, pa plaće davaju Filipincima i Bangladežanima. Onda se to podržava? Pa jesu li na ludim gljivama svi skupa?“, vrlo jasno će Vlahušić uz opasku kako svi stavovi koje on kritizira dolaze od ljudi koji „ne znaju taj biznis“.
„Ne postoji apartmanizacija, nego stanovi koje su ljudi izgradili i priveli prostore svrsi. Samo da stručne službe provjere stanove u gradu danas, 70 posto bi ih bilo nepogodno za stanovanje po protupožarnim, sanitarnim i statičkim propisima, a sada smo u poziciji da gradonačelnik kaže – ako se mene pita neće se ništa graditi. Treba graditi nove stanove i tako će padati i cijena“, ističe Vlahušić koji kaže kako je bio podstanar čitavo desetljeće pa govori iskustveno. 

'ODVOJITI STANOGRADNJU OD ŠPEKULATIVNIH INVESTICIJA U APARTMANE'

Vijećnik iz redova Srđevaca, Đuro Capor, tvrdi kako nije iznajmljivač te živi u obiteljskoj nekretnini. Smatra kako grad „nekontrolirano grabi dalje u turističku neodrživost zbog štetnih politika HDZ-a“.
„Riječ je o potpunoj potrošnji prostora na obali prekomjernom izgradnjom, koju se s nacionalne razine stimulira neoporezivanjem dijela apartmanskog smještaja. Zbog toga je i građanima s prosječnim primanjima nemoguće riješiti stambeno pitanje u Dubrovniku“, navodi Capor koji je stajališta kako je potrebno uvođenje progresivnog poreza za one koji imaju više nekretnina, ali i novi GUP.
„Smatram da je potrebno razdvojiti stanogradnju od špekulativnih investicija u apartmanski smještaj. Također, smatram kako je Dubrovnik odavno prešao granicu turističke neodrživosti te da je potrebno ograničavati izgradnju novih apartmanskih jedinica“, jasno ističe Capor i dodaje kako bi „to pokazala i studija nosivog kapaciteta koju UNESCO od 2015. godine traži, a Franković je sustavno izbjegava izraditi“. 

'GRAD TREBA KUPOVATI NEKRETNINE PA IH IZNAJMLJIVATI'

Njegov stranački kolega Nikša Selmani odgovara kako nije iznajmljivač, a 'apartmanizaciju' navodi kao problem na razini Europe zbog kojeg ljudi ne mogu plaćati previsoke cijene najma.
„U Hrvatskoj smo od 1990. izgubili milijun stanovnika, a izgrađeno je preko 100.000 novih stambenih jedinica. Postavlja se pitanje - čemu služi taj porast stambenih jedinica kad nas ima sve manje i manje? Očigledno je da je najveći dio tzv. stanogradnje zapravo gradnja apartmana za gospodarsku uporabu“, govori Selmani i iznosi stajalište kako se problem mora rješavati na više strana usporedno.
„Najprije Grad mora povećavati svoj fond stambenih prostora i to najviše otkupom, a stambeni prostori morali bi se davati u trajni najam“, iznosi Selmani i podsjeća kako njegova stranka godinama traži aktivaciju posebnog fonda upravo za tu namjenu.
„Drugo, mora se moć,i na razini državnog zakonodavstva, pravno jasnije regulirati razlika objekata za gospodarsku namjenu od onih za stanovanje jer je postalo jasno da su to dva potpuno različita fenomena koja bi morala podlijegati između ostalog i različitim poreznim statusom“, govori i nastavlja na treću točku kao 'problem zatečenog stanja', za kojega kaže kako je „nesmotrenim i preuranjenim izjavama gradonačelnika, uzburkalo javno mnijenje“.
„Što će jedinice lokalne samouprave moći raditi glede ovog problema odredit će novi zakon koji je u izradi. Hoće li novost biti jasnije definiranje što uopće može imati pravni status apartmana? Je li s obzirom na stečena prava pravno moguća revizija postojećih apartmana npr. onih u garažama? Može li biti samostalnih apartmanskih jedinica unutar stambenih zgrada? Kako razdvojiti status onih koji, za razliku od samostalnih apartmanskih jedinica, obavljaju djelatnost iznajmljivanja u svojem kućanstvu? Sve su to mogući prijedlozi o kojima bi se trebalo diskutirati u Saboru i donijeti što kvalitetniji zakon“, zaključuje Selmani. 

'NAPRAVITI RAZLIKU IZMEĐU PROFITERA I ONIH KOJI IZNAJMLJUJU DA BI PREŽIVJELI'

Saša Škrabić, vijećnik SDP-a nije iznajmljivač, a kaže kako smatra da je iznajmljivanje nekretnina za smještaj turista djelatnost koja je Dubrovniku potrebna.
„Ne slažem se da garaža bude apartman jer je to nakaradno za Dubrovnik koji teži elitnom turizmu. Slažem se da treba biti kriterija i reda pri izdavanju dozvola, a kasnije i kontrole. Ministrica turizma je jasno rekla da se postojeće dozvole neće ukinuti. Regulativa će se očito uvesti, a slažem se kako bi se, ako se gradi zgrada za život, onda tu trebala omogućiti mladima kupnja nekretnine. Međutim, gradonačelnik ovdje ne radi razliku od profitera koji samo kupuju jednu za drugom nekretninom da bi ih iznajmljivali turistima, od onih koji imaju jednu nekretninu za iznajmljivanje, ili se čak odlučuju na potez preseljenja i podstanarstva kako bi iznajmili svoj stan i imali sredstava za život, kruh“, iznosi Škrabić koji zaključuje kako tek predstoji vidjeti kako će se situacija razviti uz opasku kako su „upravo HDZ, gradonačelnik i gradski odjeli oni koji su izdavali dosadašnje dozvole šakom i kapom“. 

'OVO NIJE PROBLEM OD JUČER'

Gradska vijećnica Anita Bonačić Obradović, čelna osoba u dubrovačkom SDP-u odgovara kako je njen suprug iznajmljivač, a riječ je o nekretnini u kojoj žive i za koju imaju kredit. „Selimo kod familije kako bi iznajmili svoj dom“, navodi i dodaje kako je potrebno napraviti bitnu razliku između onoga tko iznajmljuje za egzistenciju i nekoga tko ima dvije, tri  i više nekretnina ili 20 ležajeva naspram nekoga tko ima dva. Bonačić Obradović dio rješenja vidi u progresivnom porezu.
„Politika zabrana je najjednostavnija, a kada se brani to znači da je već kasno i dokaz je kako se prije nije radilo. Mislim kako za početak treba sustavno raditi da se ne dođe do trenutka u kojima se poseže za zabranama. Gdje su svi silni novci od turizma? Mi smo već 2019. godine mogli i trebali imati fondove kojima bismo financirali gradnju stanova za mlade obitelji. Ovo nije problem koji je nastao jučer pa ne znam zašto se danas čude oko apartmanizacije, a povećana gradnja događa se upravo u mandatima Mata Frankovića“, govori Bonačić Obradović i apostrofira kako treba razdaniti podatke koliko su stranci koji kupuju i „ugošćivaju prijatelje i obitelj“, a zapravo iznajmljuju bez registracije, utjecali na rast cijena kvadrata u Dubrovniku. Naglašava kako ti ljudi kupnju nekretnine gledaju kao investiciju, a iznajmljivanje kao profit i povećanje kapitala, dok domaće stanovništvo u velikom broju iznajmljuje kako bi si omogućilo egzistenciju.

'POLITIKA NE SMIJE BJEŽATI OD ODGOVORNOSTI ZA ODRŽIVOST'

Vijećnica HDZ-a Katarina Doršner ističe kako je „velika blagodat našeg grada što može pružiti najkvalitetniji turistički sadržaj“.
„Iako se ne bavim iznajmljivanjem, po prirodi moga posla sam svakodnevno u bolnici uključena u pružanje zdravstvenih usluga gostima našeg grada. Lijepo je vidjeti raznolikost posjetitelja, čuti strane jezike i upoznati nove kulture. Turizam sigurno obogaćuje. Da bismo očuvali kvalitetu gostoprimstva i kvalitetu života samih sugrađana, politika ne smije bježati od odgovornosti za održivost. Pravila suživota moraju postojati i u tom smjeru ne treba se bojati razmatrati i donositi najbolje odluke koje su ujedno u interesu svih građana. Dugoročno ne odgovara nikome politika koja bi išla na štetu kvalitete života“, navodi vijećnica Doršner. 

'TREBA MIJENJATI POREZNI SUSTAV'

Petra Marčinko, vijećnica stranke Srđ je grad gradonačelnikove najave o snažnijem reguliranju broja apartmana smatra „predizbornom kampanjom i nedefiniranim pokušajem liječenja simptoma generalno neuređenog i nezdravog sistema“.
„Prvo moramo izračunati koliko čega možemo izdržati, kako želimo usmjeriti razvoj Dubrovnika kroz prostorne planove te kako destimulirati rast apartmana“, poručuje Marčinko koja smatra kako je to sporiji, no efektivniji pristup rješavanju problema.
„Ne zabrane niti redukcije niti opresivne mjere koje mogu samo štetno utjecati na sistem koji zbog neregulacije cvjeta već desetljećima“, ističe i objašnjava kako se 'apartmanizacija' događa od početka ovog tisućljeća zbog toga što se u Hrvatskoj rad, potrošnja i proizvodnja oporezuju puno više od bogatstva i imovine. No, odmah upozorava kako uvođenje poreza na nekretnine ili progresivnog poreza na apartmane nije dovoljno.
„Potrebno je promijeniti trenutni porezni sustav prema osiguravanju većeg broja progresivnih stopa na ukupne dohotke bez obzira iz kojeg izvora dolaze – rad, renta ili kapital. Oni s većom poreznom snagom snose veći teret oporezivanja uz istovremeno smanjenje stope PDV-a po kojoj smo najviši u EU“, iznosi vijećnica.
„Voljela bih naglasiti kako u ovako ocrtanom sustavu, gradonačelnikove izjave o regulaciji broja apartmana bez konkretnog vremenskog roka, na terenu izazivaju prve obrise ubrzane apartmanizacije. Oni koji su razmišljali o tome da bi radije svoju nekretninu dali u dugoročni najam mladima i kadrovima koji su nam potrebni, sada se ipak okreću otvaranju apartmana 'da slučajno ne bi ostali bez kasnije'. 
Ona, kao i njena uža obitelj, kaže, nikada se nisu bavili iznajmljivanjem. „I u nešto bližoj budućnosti pokušat ću se time ne baviti. Poštujući tuđe odabire kao i težinu rada u ovakvom turističkom sektoru, voljela bih ipak pokušati nastavljati osiguravati prihode potrebne za život kroz druge sektore i djelatnosti, iako taj put izlazi iz dominantnog okvira te često nije lagan. Unatoč nedostatku iskustva u iznajmljivanju, zadržavam pravo na mišljenje na temelju svog obrazovanja, istovremeno uvijek osluškujući mišljenja i zaključke onih koji se time bave“, zaključuje Marčinko. 

'IMAMO OGROMAN PROBLEM, TKO SE NE BAVI TURIZMOM U GRADU TEŠKO OPSTAJE'

Ivana Šepak, vijećnica Dustre nije iznajmljivačica, a kako kaže, dugo je vremena bila podstanar i preko 20 puta je selila.
„Iako razumijem s te strane problematiku podstanarstva, ipak nisam za zabrane jer me to vraća u neka mračna vremena gdje je država određivala tko će se s čime baviti. Ali da imamo problem – imamo, ogroman. Jasno je kako se dignula velika bura u javnosti, ali voljela bih vidjeti neki konkretan dokument koji će se staviti pred nas, nešto opipljivo čije ćemo stavke onda moći jasnije komentirati. Suosjećam sa svima koji danas žive u Dubrovniku bez nekretnine jer je zaista nemoguće doći do smještaja, teško je kada dođe 1. lipnja pa ostajete na cesti jer dolaze turisti. Tko god nije vezan uz turizam u ovom gradu teško vidi svoj opstanak i perspektivu. Zanima nas svih što će biti dalje, kada ćemo vidjeti neki konkretniji prijedlog, jer sada je gradonačelnik bacio samo jednu 'poluinformaciju'“, komentira Šepak. 

'GRAD SU PRVO LJUDI, A TEK ONDA OBJEKTI'

Krešimir Marković, gradski vijećnik iz redova Hrvatskih suverenista kaže kako nema apartmane u gradu i ne bavi se iznajmljivanjem, dok stav temelji na okolnosti koja je svima jasna, a to jest da su stanovi u Dubrovniku iznimno skupi.
„Mi kao gradski vijećnici i Grad Dubrovnik, trebali bismo voditi brigu o mladim obiteljima koje žele živjeti u gradu. Ti ljudi su smisao jer čemu sve ako se neće nastaviti stalni život u našim objektima? Po meni, to je prvi i najbitniji naglasak na ovu temu. Što se apartmana tiče, Dubrovnik je od njih uvijek živio i tako treba biti i u budućnosti, no teško je govoriti koja je mjera koja bi zadovoljila potrebe. Ne možemo zabraniti nešto od čega mnogi žive, ali moramo voditi brigu o mladim obiteljima koje trebaju ovdje ostati jer grad su ljudi, a tek onda objekti, stanovi, apartmani i palače“, zaključuje. 

Ivan Cetinić iz KLGB Ivice Roka kaže – zabrane ne bi podržao.
„Nemam apartman, ali koliko sam upoznat čak je ove godine bilo i dosta praznog privatnog smještaja jer je puno apartmana. Nisam ni za kakvo oduzimanje postojećih dozvola, to ne dolazi u obzir, one moraju ostati i to je neupitno. Ne možemo mi sada recimo mladim obiteljima koje su sebi napravile apartman, zabraniti iznajmljivanje turistima, to ne bih nikada podržao. S druge strane, podržavam onaj dio koji se tiče kvalitete, ne može više garaža postati apartman. A u novogradnjama? Zašto ne? Mladi koji bi sebi htjeli osigurati život i prihode, to trebamo podržati“, zaključuje. 

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika