JEDAN OD NAJTEŽIH NAPADA NA DUBROVNIK Granate su padale posvuda, poginulo nekoliko ljudi
Na današnji dan, u srijedu 6. studenoga 1991. godine, bio je jedan od najtežih napada na Dubrovnik.
Započelo je s napadom na Rijeku dubrovačku, zatim Gruž i Nuncijatu, objavljuje HRT-ov Gradoplov.
Ovaj do tada najžešći napad na Dubrovnik, počeo je u 12:40 sati, da bi u 13 sati bila oglašena opća opasnost. Na grad se iz svih oružja i oruđa pucalo s Pobrežja, Žarkovice i iz topovnjača sa mora. Sa Žarkovice je usmjeren žestoki napad na Srđ i Bosanku, gdje su bile razmještene jedinice hrvatske vojske. Granate su padale po svim dijelovima grada, a najviše po predjelu Montovijerne. Pogođeno je židovsko i katoličko groblje gdje su dvije grobnice potpuno uništene, a šest ih je oštećeno.
S raketne topovnjače gađan je Benediktinski samostan iz 11. stoljeća na Lokrumu. Bombe su padale i po Sustjepanu i brodogradilištu u Staroj Mokošici. Napad se odvijao u vrijeme dok su u Cavtatu pregovarali predstavnici općine s predstavnicima jugovojske, a u prisutnosti promatrača Europske zajednice. Od 23 sata ponovno je bila blokirana Gruška luka i luka Slano. Dva naša broda nalazila su se na pregledu u Zelenici.
U organizaciji Interuniverzitetskog centra Dubrovnik, Skupštine općine, Pokreta »Dubrovnik — zdravi grad« i Konvoja »Libertas«, i dubrovačkih humanitarnih organizacija, održana je konferencija o kvaliteti življenja i ljudskim pravima izbjeglica. Konferenciju je otvorila dr. Kathleen Wilkes, predsjednica Izvršnoga odbora Interuniverzitetskog centra. U jednom od tenkovskih napada, tog, 6. studenoga 1991. godine, prilikom izvršenja borbene zadaće, na Strinčjeri, smrtno je pogođen gardist, pripadnik 4. GBR HV-e, Mladenko Čavara. Značajnu ulogu u uspješnoj obrani užeg područja Grada imale su brojne borbene skupine iz splitske 4. brigade ZNG i njene 9. bojne HOS-a, kao i 3. omiške bojne 114. brigade, koje su gliserima ONB prevožene u opkoljeni Grad.
Zajedno s dubrovačkim hraniteljima, uz brojne žrtve, ove postrojbe su dale nemjerljiv doprinos slamanju najtežih neprijateljskih napada na Dubrovnik u studenom i prosincu 1991. Stoga se svi u tim borbama poginuli hrvatski vitezovi, bez obzira na pripadnost drugim borbenim grupama s pravom vode kao poginuli dubrovački branitelji. Odbijajući snažne napade agresora, dobro organiziranom obranom Strinčjere, istakao se Samostalni vod Nediljka Grubišića. U borbama na stonskoj bojišnici poginuli su i stradali brojni dubrovački branitelji. Na današnji dan, 6. studenoga 1991. godine u Dubrovačkom primorju prilikom izvršenja borbene zadaće poginuli su pripadnici 116. brigade HV-a: Pero Šanje i Mario Jadreško.
Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE, ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ
