JE LI ZAISTA NISKO PADA ONAJ TKO VISOKO LETI? Pa baš i ne, barem ako je suditi po primjeru nekadašnjih Vlahušićevih bliskih suradnika
Tko visoko leti, nisko pada, izlizana je poštapalica koja se zna čuti onda kad narod procjeni da se uzvisio onaj za kojeg narod smatra da to ne zaslužuje.
No, kako u Hrvatskoj pa tako i u Dubrovniku tome baš nije tako, barem kad se tiče onih koji su politički kadrovirani. Dojam je da takvi ustvari zauvijek ostaju u "mašini", tek da bivaju više ili manje izloženi.
U tom kontekstu, evo skoro dvije godine nakon prošlih lokalnih izbora zanimljivo se podsjetiti gdje su danas i što rade suradnici Andra Vlahušića, dakle oni koji su nekoć tako reći vedrili i oblačili Dubrovnikom.
Dakle, Vlahušić se nije mogao kandidirati na prošlim izborima zahvaljujući zakonu skrojenom njemu u čast, što je svakako označilo novu epohu u dubrovačkoj politici. No, još za vrijeme izbora aktivno se bavio politikom, odnosno zajedno sa svojim suradnicima pokušavao ono što je bilo u startu osuđeno na propast - pobijediti na izborima bez sebe u prvom licu jednine.
Svakako, najbliži njegov tadašnji suradnik bio je predsjednik Županijskog HNS-a i šef Vodovoda Dubrovnik Valentin Dujmović. Danas on je zamjenik direktora Hrvatskih voda te živi na relaciji Zagreb-Dubrovnik.
Jasno, kako bi se mogao razumjeti kontekst tog skoka u karijeri Dujmovića treba uzeti u obzir dvije činjenice. Jedna je ta da je Dujmović postavio leđa onda kad je trebalo naći čovjeka koji će biti kandidat HNS-a na izborima. Jasno da je to značilo i kako mu se to na ovaj ili onaj način treba honorirati. Vrlo brzo nakon lokalnih izbora, HNS je na nacionalnoj razini koalirao s HDZ-om kako bi spasio Vladu Andreja Plenkovića.
Označilo je to egzodus popriličnog broja dubrovačkih "narodnjaka", ali su se istovremeno otvorila i poneka istaknutija mjesta u Zagrebu. Jedno od njih tako je čekalo i Valentina Dujmovića, koji je svoj obol stranci dao onda kad se i kandidirao na izborima.
Dujmovićev prijatelj i tadašnji direktor Sanitata Vedran Kunica potpuno se maknuo iz dubrovačkog javnog djelovanja. I dalje je on potpredsjednik županijskog HNS-a, djeluje i kao vijećnik u stonskom Općinskom vijeću, ali za sada je izvan djelovanja u svakoj javnoj upravi. U političkom smislu, za sada je dakle tek u poslovima oko stranke tako da vodi i kampanju Matije Posavca na jugu Hrvatske uz EU izbore.
Dojam je kako tadašnji HNS-ov kandidat za zamjenika gradonačelnika Bruno di Ceglie u novoj raspodjeli nakon smjene vlasti i nije najbolje prošao. Di Ceglie je tada bio zamjenik direktora Libertasa, sve je bilo predodređeno i da preuzme direktorsko mjesto u toj firmi, međutim dolaskom nove ekipe na čelo Grada on više pri samom vrhu Libertasove piramide, a u međuvremenu je izašao i iz HNS-a, i to ne onda kad je otišla većina iz ideoloških razloga već relativno nedavno.
S druge strane, odmah po obznanjivanju rečene koalicije, iz HNS-a je izašao Mario Tevšić. Nakon smjene vlasti, Tevšić je nastavio obnašati mjesto ravnatelja Rezervata Lokrum, no razmjerno brzo ipak je ponudio ostavku. Nakon toga zaposlio se na Lopudu u zakladi Francesce von Habsburg, a zatim je postao i glasnogovornik kineske tvrtke China Road and Bridge Corporation koja gradi Pelješki most.
U HNS-u je ostao bračni par Matić. Tako je Marina Vučković Matić danas i gradska vijećnica ove stranke, dok je Tihomir Matić i dalje zaposlen u Vodovodu, što je bio i slučaj prije smjene dubrovačke vlasti.
Što se tiče ostalih Vlahušićevih suradnika, treba reći da je prije svega one zaposlene izravno u gradskoj upravi štitio ugovor. Tako njegov nekadašnji glasnogovornik Petar Ipšić i dalje radi u Uredu gradonačelnika, dok su pročelnici poput Igora Deranja, Vlaha Margaretića ili Miha Katičića delegirani na mjesto zamjenika pročelnika, dok su svoje pročelničko mjesto zadržali primjerice Jelena Lončarić i Ana Hilje.
Svakako, treba spomenuti i bivšeg zamjenika gradonačelnika Željka Raguža, koji je osnovao stranku, uspravivši je do te mjere da je osvojio tri mandata na izborima, što mu daje komfornu poziciju da je i dalje dio vlasti te trenutno djeluje kao šef Luke Dubrovnik.
U svakom slučaju, zaključak se nameće sam od sebe. Dakle, iako se itekako kukalo nakon što je Franković preuzeo vlast, očito većina onih koji su nekoć donosili bitne odluke za Dubrovnik, smjenom vlasti uspjeli su se dočekati na svoje dvije noge.