Dobili smo odgovor na pitanje - je li moguć Dubrovnik bez turizma?
Svi su suglasni u tvrdnji kako prevelika ovisnost o turizmu ima negativne posljedice. Dubrovnik je jedan od gradova koji živi od turizma i desetljećima mnogi upozoravaju kako je to opasno. Za vrijeme pandemije koronavirusa svjedočili smo praznom Stradunu što je uvelike utjecalo na gradski proračun i primanja ljudi. Neki su rekli kako im se takva slika grada sviđa, no na svu sreću nije dugo potrajalo pa se još uvijek ne zna kako bi Dubrovnik izgledao i funkcionirao bez turizma. Teško nam je to zamisliti i u konačnici znati kakav bi život vodili pa smo pitali Chat GPT da nam napravi prikaz grada koji nema tako snažno razvijen turizam.
Dubrovnik bez turizma bio bi grad potpuno drukčijeg identiteta — i demografskog, i gospodarskog, i urbanog.
Evo kratke analize:
Kad bismo zamislili Dubrovnik bez mora i bez turizma, govorimo o gradu koji bi izgubio glavni oslonac svog identiteta i gospodarstva. Povijesno, Dubrovnik je bio centar pomorstva i trgovine, a kasnije – s padom industrije i zatvaranjem radnih mjesta izvan turističkog sektora – gotovo isključivo turistička destinacija. U odsustvu mora, luka i turističke atrakcije, grad bi morao izgraditi alternativni ekonomski model.
Gospodarstvo:
Bez turizma, Dubrovnik bi vjerojatno bio manji grad usmjeren na javne službe, obrazovanje, manje obrte i eventualno administraciju. Moguće bi postao regionalni centar, ali bez značajnog rasta. Industrijalizacija bi bila ograničena zbog reljefa i prometne izoliranosti.
Demografija:
Bez priljeva novca od turizma, Dubrovnik bi imao manju populaciju, s izraženijim iseljavanjem, osobito mladih. Mogućnosti zapošljavanja bile bi ograničene, a cijene nekretnina znatno niže.
Urbanizam:
Stari grad bi izgledao drugačije – manje obnovljen, manje uređen, možda čak i djelomično napušten. Bez pritiska turističkih smještaja, gradsko tkivo bi bilo više usmjereno na lokalno stanovništvo.
Kultura i društvo:
Bez potrebe za „prodajom“ kulture turistima, kulturni život bio bi skromniji, ali autentičniji. Društveni život bi se više temeljio na lokalnim zajednicama, a manje na sezonskim ciklusima.
Pitali smo Chat Gpt za dodatno pojašnjenje o alternativnom ekonomskoj rješenju Dubrovnika koji nije na moru i nije ovisan o turizmu:
Ako zamislimo Dubrovnik bez mora, njegov položaj postaje geografski izazovan — brdovit, relativno izoliran i bez značajnih prometnih pravaca. U tom slučaju, bilo bi teško razviti konkurentnu industriju ili prometno čvorište. No, grad bi svejedno mogao razviti alternativni ekonomski model, i to u nekoliko smjerova:
1. Administrativno-obrazovni centar
Zbog svoje povijesne važnosti i kulturnog nasljeđa, Dubrovnik bi mogao postati regionalni administrativni i obrazovni centar, s fokusom na:
Visoko obrazovanje i istraživačke institucije, osobito u humanističkim i društvenim znanostima.
Razvoj kulturnih i povijesnih instituta (arhivistike, baštine, jezika, pravne povijesti).
Državne službe i javna administracija.
2. IT i kreativne industrije
Zbog ograničenja fizičke povezanosti, ali relativno dobrog obrazovnog potencijala, Dubrovnik bi mogao postati tehnološki hub, kao što su to postali neki kontinentalni gradovi:
Start-up zajednica s potporom države i EU fondova.
Outsourcing IT usluga i rad na daljinu za globalna tržišta.
Videoigre, dizajn, digitalna umjetnost, povezani s kulturnim identitetom.
3. Specijalizirana poljoprivreda i prerada hrane
Unutrašnjost oko Dubrovnika nudi teren za ograničenu, ali kvalitetnu poljoprivredu:
Ekološka i tradicionalna proizvodnja hrane (med, bilje, vino, suhomesnati proizvodi).
Brendiranje lokalnih proizvoda kroz kvalitetu, a ne količinu.
Razvoj malih zadruga i obrta, možda i uz poticaje države.
4. Kulturna industrija i baština (bez masovnog turizma)
Dubrovnik bi i dalje imao svoju povijest i zidine — i bez turista. Time bi mogao razviti:
Rezidencijalne umjetničke programe, radionice i kulturne manifestacije usmjerene na domaće i stručne publike.
Filmska industrija i produkcija – Dubrovnik kao kulisa za povijesne filmove i serije.
Centar za obnovu i restauraciju spomenika kulture, koji bi pružao usluge i drugim gradovima.
