Već neko vrijeme dubrovačkim virtualnim svijetom kruže kolorirane stare fotografije što izaziva oduševljenje kod brojnih članova grupa popularnih na Facebooku. Stotine lajkova, izrazi divljenja, nostalgija i fascinacija tim umjetničkim djelima ne prestaju, a za sve je kriv Jan Mark Novalija. 

I sam očaran poviješću Dubrovnika, ovaj student restauracije na Sveučilištu u Dubrovniku, brine za baštinu i približava je široj publici putem društvenih mreža. Viktor Žmegač je u svojim kratkim esejima pisao kako stare fotografije promatrača podsjećaju na smrt. „Slike pokazuju pokojnike, mrtvace, kako plešu posuti konfetima, kako sjede na izletu uz potok, kako se na plaži igraju loptom, a u pozadini je hotel koji više ne postoji. Sve su stare fotografije nehotice nadrealistične tvorevine“, piše Žmegač. No, promatrajući fotografije koje su prošle obradu od strane Jana Marka Novalije, daleka prošlost čini se svakodnevicom. Prizori su živi, realistični i nepretenciozni iako su ti brojni trenuci zabilježeni prije više od stotinu godina. Novalija pojašnjava na koji način udiše duh crno-bijeloj povijesti koja ne mora nužno biti tmurna kako je najčešće zamišljamo.

-Već duže vrijeme koloriram stare fotografije, ali sam u zadnje vrijeme pojačao aktivnosti jer sam našao puno takvih fotografija koje su dobre kvalitete. Ranije sam koristio programe za kolorizaciju koje sam nailazio na internetu, ali problem je bio nedostatak preciznosti pa su ljudima ruke bile ljubičaste, krovovi zeleni… To nije bilo razvijeno na nekoj višoj razini, ali sam ja polako počeo učiti u Photoshopu. Uz to koristim i brojnu literaturu koju pronađem u arhivu, knjižnici, vidim neke sitnice na starim razglednicama… Proces nije jednostavan jer se mora znati puno detalja poput nijansi narodnih nošnji. Ponekad se desetak puta vratim da bih ispravio nijansu jedne haljine. Za sve je potrebna literatura. Najvažnije je svladati teorijski dio jer se točno mora znati koje je doba u pitanju. Ako ih već 'farbam' hoću da to bude dobro i kvalitetno, a ne samo reda radi – pojasnio je Jan Mark Novalija.

KOLORIRANE STARE FOTOGRAFIJE

I sam je iznenađen reakcijom na svoja mala umjetnička djela.

-Zna se dogoditi da imam preko 700 reakcija. To je stvarno fantazija. Drago mi je da se ljudima sviđa jednako kao i meni. Kad pogledam staru fotografiju ona ima skroz drugi doživljaj nakon što joj se doda boja. Tada ljudi ožive i možemo steći dojam kako su i oni jednako plakali, smijali se i uživali u životu. Sve je nekako bliže – govori ovaj mladi student Restauracije koji je oduševljen interesom Dubrovčana za povijest.

-Drago mi je da ne dominiraju samo teme apartmana, turista, zarade i profita. Važno je to zbog očuvanja povijesti Dubrovnika i okolice koja je jako vrijedna – smatra on.

Ispričao nam je kako se i sam zaljubio u dubrovačku povijest.

-Oduvijek sam imao afiniteta za starine, od starih strojeva pa do fotografija. Zbog toga sam došao iz Zagreba na studij Restauracije jer jedino ovdje u Hrvatskoj postoji restauracija metala. Ipak odlučujući faktor zašto sam došao u Dubrovnik je stari dubrovački tramvaj. Da nije njega bilo ne znam bi li došao na krajnji jug Hrvatske – priča Jan. On je upoznat s cijelom poviješću dubrovačkog tramvaja, a u svojoj kolekciji ima brojne predmete i fakte koji se vežu za ovo legendarno prijevozno sredstvo koje je prometovalo od 1910. do 1970. godine na relaciji Pile – Gruž.

Slušao je brojne priče o tramvaju, razgovarao s bivšim vozačima, kondukterima i povezao se sa svim mogućim kolekcionarima i zaljubljenicima koji jednako pasionirano gledaj na ovaj djelić dubrovačke povijesti.

LJUBAV PREMA TRAMVAJU

-Vremenom sam shvatio koliko je taj tramvaj značio ljudima. On nije bio samo prometno sredstvo. Luko Paljetak je rekao da je tramvaj bio duh života grada. Vidio sam fotografije zadnjeg dana kada su ga micali, ljudi su plakali. Drago mi je da se danas često spominje, a čini mi se što više vrijeme odmiče, tramvaj je sve prisutniji – kazao je Jan Mark koji je dobio priliku čistiti tramvaj skupa s kolegom iz restauratorske radionice. Naime, jedna garnitura motornih kola s otvorenom prikolicom iz 1912. godine danas je izložena u Tehničkom muzeju u Zagrebu gdje je Jan radio praksu. Tako je imao priliku dotaknuti predmet svog obožavanja, penjao se po krovu, glancao natpise, zvona, unutrašnjost…

Jan Mark Novalija u Tehničkom muzeju na redovitom održavanju dubrovačkog tramvaja

Smatra kako bi tramvaj trebao imati mjesto u dubrovačkoj svakodnevici jer je savršena atrakcija.

-Bilo bi super da ga postave na neko vidljivo mjesto, a ne bi bilo loše da se smjesti na Lapadsku obalu čije proširenje uskoro očekujemo. Mogu misliti koja je to bila uživancija voziti se ljeti tramvajem uz Boninovo dok vjetar puše. On je bio spor, ali tad je i cijeli životni stil bio takav – kazuje Novalija koji je skeptičan po pitanju vraćanja tramvaja u bilo kojem obliku u Dubrovnik jer smatra kako nema političke volje.

Najviše se razočarao kada je došao u Dubrovnik i saznao da je srušena zgrada bivše remize.

-Mislio sam da ću ući u nju, a tamo me dočekala ledina. Ništa mi nije bilo jasno… Kako uopće netko može srušiti tako važan spomenik? Još mimo svih konzervatorskih smjernica. Bilo mi je teško u srcu kad sam to vidio – kazuje s tugom 22-godišnji student Restauracije.

Govori kako se mnogi iznenade kada saznaju koliko ima godina.

SVE VIŠE MLADIH INTERESIRA POVIJEST

-Puno ljudi mi kaže da sam 'stara duša' jer rijetko tko se bavi s ovim stvarima u mojim godinama. Većinom komuniciram sa starijima, ali vidim kako se sve više mladih interesira za povijest. Ja volim spoj prošlosti i sadašnjosti, a posebno su mi drage društvene mreže koje su izvrstan alat za približiti povijest pa se tako mnogi ljudi zainteresiraju – smatra Jan.

Otkriva kako mu je soba poput muzeja.

-Doma imam veliku kolekciju o tramvaju koji mi je glavna zanimacija. Tu su brojne značke, stare karte, abonamenti, dijelovi tramvaja, a san mi je jednoga dana imati i njegovo zvono. Imam i pisaće mašine, razne strojeve i ostale sitnice poput fotoaparata, telefona. Soba je puna povijesti, ali s modernim komoditetima koje koristim svaki dan – navodi ovaj mladi restaurator koji je posebno prepoznatljiv na ulicama grada sa starom biciklom.

Pronašao je u raspadnutom stanju na jednom zagrebačkom tavanu i odlučio u potpunosti obnoviti. Više od mjesec dana mu je trebalo da osposobi ovo elegantno prijevozno sredstvo koje plijeni pozornost, a staro je šezdesetak godina.

BICIKLA I ZNAČKA KAO ZAŠTITNI ZNAK

-Do posljednjeg šarafa sam ga rastavio i sastavio. Bio je to složen posao, a neke sam dijelove naručivao iz Njemačke. Posebno je zanimljiva ova lampa koja radi na plin, a stara je preko stotinu godina. Drago mi je kad me ljudi zaustave na ulici i pitaju kako sam ga napravio.

Jan Mark ima i svoj najdraži predmet koji je dakako povezan s tramvajem, a nosi ga svakodnevno, blizu srcu.

-To je kondukterska značka! Stara je 110 godina i iz doba je Dubrovačke električne željeznice. Prodao mi je jedan kolekcionar za velike novce, ali ne žalim ni lipe jer je posebna. Neki ljudi bi to bacili jer im ništa ne predstavlja, ali ona je rijetkost, ukupno ima pet komada koje su sačuvane – govori s posebnim žarom u očima.

Prošlost u Dubrovniku treba posebno njegovati i očuvati, smatra Jan koji ističe kako do izražaja trebaju doći i drugi dijelovi grada, a ne samo povijesna jezgra.

-Predivna je secesijska zgrada Sandri kod Grawea. Ona bi trebala biti očuvana kao i Radeljević koji je industrijska baština. Ako se nije uspjela sačuvati remiza, taj trend se ne smije nastaviti jer Dubrovnik ima brojnih znamenitosti – zaključio je za Dubrovački dnevnik Jan Mark Novalija, student četvrte godine konzervacije i restauracije metala na Sveučilištu u Dubrovniku.

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika