Alepski bor, tko god da ga je posadio, a postoji mogućnost da je to bio pokojni gospar Bruno Šišić, krajobrazni arhitekt, očito nije kalkulirao s faktom da te borove nitko neće održavati pedeset godina i da će oni u poznim godinama padati kao kruške. Ima smisla i teza da je alepski bor na Bulevaru samo bio nastavak niza Parka Petka i sasvim sigurno je doktor Šišić u tome uspio. Netko sada zaziva sadnju maslina, rogača, ljutih naranača i sve je to pravo na mišljenje koje je svakako trebalo biti izneseno na nekom javnom izlaganju Gradskog kotara Lapad koje se nije niti sazvalo, a još manje održalo.

Međutim, s obzirom da bi zrelu dob novo posađenih borova teško dočekali pristupilo se alternativnom rješenju i struka je odabrala da to bude brijest. I da, nije to autohtona biljka baš kao što ni alepski bor nije autohtona biljka. Osim što je pogodan požarima u proširenju vatre, kiseli zemlju i ne dopušta druge kulture u svojoj okolini. Unatoč svemu alepski bor ima i svoje dobre strane. On raste plitko gdje pušta korijene pa je tako recimo on jako pogodan na padinama poput naše Petke. Na padinama svojim plitkim korijenjem zadržava zemlju, što je vidljivo iz opožarenog dijela Male Petke koja je prije dva desetljeća djelomično izgorjela. Na tom terenu više nikada ništa ozbiljno nije niknulo nego se isprala zemlja te je kamenjar postao vidljiv.

Krivac ovakvog rješenja koje je upravo u postupku realizacije je naravno gradska uprava. A krivnja i odgovornost svih dosadašnjih gradonačelnika je samo ta da trenutno stanje nisu ranije pokrenuli, dok se s tezom autora ovih redaka ne bi složili samoprozvani stručnjaci za urbano šumarstvo i arborikulturu s katedre društvene mreže Facebook koji proteklih dana teškom artiljerijom udaraju stalno prisutnom tezom naziva 'Prije je bilo bolje' i 'Jadni Grada ko te gazi'.

Neće jutros nitko iz oporbe poslati dopis i napisati kako je dobro da se pristupilo uklanjanju borova koji su proteklih desetak petnaest godina prijetnja stanovnicima i posjetiteljima da ih grana spomenutih drvoreda ne košta života. Je li uopće potrebno istaknuti činjenicu da je to redovna ruta za stotine osnovnoškolaca koji svakodnevno tuda pješače na putu u i iz škole?

Ti krajobrazni arhitekti koji su diplomirali na temu naricanja nad sudbinama ogorčenih stanovnika posječenih borova i skupljanja političkih bodova kod istih su se infiltrirali i u politici pa šalju ili će tek slati priopćenja za medije u kojima će stati na stranu ogorčene javnosti, a protiv struke i progresa.

Stavovi i mišljenja autora komentara osobni su i ne odražavaju nužno stavove redakcije Dubrovačkog dnevnika