Iz Grada Dubrovnika jučer su dostavili opsežnu kronologiju postupka vezanog uz gradnju luksuzne vile u Bokeljskoj ulici, ističući kako je projekt prošao sve zakonom propisane procedure te da investitor raspolaže pravomoćnom građevinskom dozvolom.

Prema njihovom očitovanju, čestica se ne nalazi na pomorskom dobru, već izvan zakonski definiranog pojasa, pri čemu između građevine i mora postoji čestica koja predstavlja šetnicu, javno dobro u općoj uporabi. Treba napomenuti kako Grad nije nadležan za utvrđivanje granice pomorskog dobra, već su iz gradske uprave pojasnili odluke Županije, koja je nadležna za pomorsko dobro. 

Na terenu tri metra od mora do parcele 

Međutim, ono što stoji u tim dokumentima i ono što je vidljivo na terenu, ne podudara se u potpunosti. Naime, izlaskom na lokaciju i mjerenjem na terenu utvrdili smo kako je udaljenost od mora do ograđenog dijela predmetne parcele svega oko tri metra. Riječ je o prostoru koji je fizički neposredno uz obalu, što dodatno problematizira tvrdnje da se gradilište nalazi izvan pojasa pomorskog dobra.

Osim toga, čak i na satelitskim snimkama Google Mapsa postoji najšira točka između mora i ruba parcele od svega oko pet metara.

Iz dostavljene kronologije proizlazi kako su u postupku pribavljena sva potrebna očitovanja, uključujući i ono Povjerenstva za granice pomorskog dobra, prema kojem se predmetna čestica ne nalazi unutar tog pojasa. Upravo ta tvrdnja sada dolazi pod povećalo. Naime, fizičko stanje na terenu, kao i dostupni kartografski prikazi, ukazuju na iznimnu blizinu mora, i to znatno manju nego što bi javnost očekivala kada se govori o gradnji 'izvan pomorskog dobra'.

Gdje je nestalo šest metara?

Prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, "kopneni dio pomorskog dobra je pojas kopna uz more koji je po svojoj prirodi u neposrednoj vezi s morem i prema namjeni i načinu upotrebe služi uobičajenom korištenju i upotrebi mora kao općeg dobra, a širok je najmanje šest metara od crte srednjih viših visokih voda mjereno vodoravno".

Iako se u obrazloženju navodi kako se između mora i predmetne čestice nalazi šetnica kao javno dobro, čime se formalno razdvaja građevna parcela od pomorskog dobra, stanje na terenu sugerira nešto skroz drugo. Riječ je o prostoru koji je u neposrednoj funkcionalnoj vezi s morem, na tom mjestu se nalaze vezovi za brodice, a tijekom jačih plima more se prelijeva i preko šetnice. Za vrijeme nevremena valovi zapljuskuju i prostor do ograde gradilišta, pa i dalje.

Malo stariji Dubrovčani se sjećaju kako je taj prostor izgledao prije 2014. godine, kada su napravljeni prvi zahvati na parceli. Prirodni elementi stijena, raslinja i drugoga tada su uništeni, a upravo takvi prirodni elementi obale često budu jasan prikaz stvarnog dosega mora, tu mogu biti vidljive promjene boje od zapljuskivanja valova, tragovi soli ili algi... Kako je taj prirodni 'orijentir' sustavno od 2014. godine do danas uklanjan, dodatno je otežana procjena stvarne granice utjecaja mora na kopno danas. 'Obrisan' je zapravo ključni vizualni i prirodni pokazatelj koji bi mogao upućivati na to gdje u praksi završava obalni pojas koji je u neposrednoj vezi s morem.

Iako administrativno postoji 'međupojas' u obliku tri metra široke šetnice, ipak je pitanje smije li se dopustiti da prostor, koji je kontinuirano izložen utjecaju mora i koristi se u kontekstu obalnog pojasa, uopće smatrati izvan pomorskog dobra. Naime, definicija pomorskog dobra ne može biti temeljena samo na 'administrativnim linijama' već i na prirodnim obilježjima prostora. U ovakvim okolnostima, teško je govoriti o jasnoj i stvarnoj odvojenosti prostora od mora.

Institucije su na potezu

Tri metra udaljenosti od mora do ograđenog dijela parcele, odnosno najviše oko pet metara prema dostupnim snimkama, otvaraju niz pitanja o samom načinu utvrđivanja granice pomorskog dobra, ali i o percepciji javnosti koja takvu lokaciju ispravno doživljava kao neodvojivi dio obale.

S obzirom na nesrazmjer između službene dokumentacije i stanja na terenu, upite smo poslali institucijama nadležnima za pomorsko dobro, a to su Dubrovačko-neretvanska županija i njeno Povjerenstvo koje predlaže utvrđivanje granice pomorskog dobra, kao i Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture čija je riječ 'zadnja'.

Zatražili smo odgovor kako je točno definirana granica pomorskog dobra na ovoj lokaciji i u kojoj mjeri 'papir' okvir odgovara stvarnom stanju na terenu. Zatražili smo i pojašnjenje kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da predmetna čestica ne ulazi u pomorsko dobro, unatoč blizini mora manjoj od šest metara, ali i jesu li se pojavile okolnosti koje bi mogle utjecati na eventualno preispitivanje te granice.

Odgovore ćemo objaviti po zaprimanju.

*Cilj poteza mjerenja udaljenosti parcele od mora ne znači kako novinari smatraju kako su u prostorno-planskim aktivnostima sposobniji od ljudi iz struke, cilj je jedino postaviti legitimno pitanje od interesa javnosti, a na koje bolji odgovor trebaju dati raznorazni geodeti, arhitekti, inženjeri, zaposleni u katastru, odnosno osobe na funkcijama prilikom izdavanja građevinskih akata. Kako je moguće graditi na parceli koja je tri metra udaljena od mora usred Dubrovnika? Kako je moguće, u najmanju ruku, da investitori već prodavaju nekretninu čija će taraca, arle i funkcionalna cjelna biti jednako toliko udaljeni od mora, odnosno barem upola manje nego što bi zakonski trebalo biti?