Knjigu su u atriju palače Sponza predstavili ravnateljica Državnoga arhiva u Dubrovniku Nikolina Pozniak te urednici izdanja Lovro Kunčević i Ivan Viđen.

Ravnateljica Pozniak je navela kako je Antun Vučetić djelovao u razdoblju od 1845. do 1931. godine te je bio povjesničar, pedagog, gimnazijski profesor i prvi direktor Dubrovačkog arhiva nakon njegovog osamostaljenja 1920. godine čiji je rad on i ustrojio.

Ovim izdanjem knjige, istaknula je Pozniak, Državni arhiv u Dubrovniku obilježava stotu godišnjicu svog osamostaljena od kotarskog poglavarstva, odnosno osnutka arhiva kao samostalne ustanove, a obilježava se i 90. obljetnica Vučetićeve smrti. Pozniak je istaknula kako je Vučetićeva jedina naseljenica Mira Puljizević 2016. godine donirala njegovu rukopisnu ostavštinu Dubrovačkom arhivu.

Povjesničar Lovro Kunčević naveo je kako je Vučetić bio plodan i vrstan povjesničar koji je bio školovan na bečkom sveučilištu, a dodao je kako je pisao kritički i objektivno koristeći arhivsku građu.

- Kad sam sustavno iščitavao ove tekstove shvatio sam koliko mu dugujem. Njegove interpretacije su u samom temelji razumijevanja naše dubrovačke prošlosti i dobar dio toga što znamo naprimjer o Velikoj trešnji, padu Republike i sličnim temama naći ćete u Vučetićevim tekstovima od prije 100 i više godina. Kasnije generacije povjesničara nadopunile su i razradile te interpretacije što je dokaz koliko mu duguju i oslanjaju se na njega - istaknuo je Kunčević te dodao kako je Vučetić pisao i o Marojici Kabogi, bavio se diplomatsko-političkom poviješću, povijesti zdravstva, kriminaliteta te dubrovačkoj svakodnevici i kulturi, trgovini, pomorstvu.

Kunčević je naglasio kako je Vučetić jedan od prvih znanstvenih istraživača Dubrovnika.

- Povlači se pitanje zašto Vučetić gotovo nikome nije pao na pamet? Zasigurno nije pomoglo njegovo, doduše vrlo suzdržano, Srbo-katoličanstvo i Jugoslavenstvo. Ali ipak ne mislim da su njegovi politički pogledi bili presudni. Razlog zašto ozbiljan povjesničar poput Vučetića ostaje na marginama našeg sjećanja leži u nečemu jednostavnije i banalnijem. Njegov povjesničarski dar teško je sagledati u cjelini zbog određene 'optičke varke'. Vučetić nije napisao niti jedno veliko opsežno djelo nego samo nekoliko većih članaka i ogroman broj manjih tekstova. Ti brojni tekstovi raspršeni su u brojne časopise i zbornike. Na prvi pogled čini se kao da nije napisao puno toga, no kada se sagleda u cjelini, zaključuje se da je on bio plodan povjesničar i imao je krajnje ozbiljan opus. Zbog te fragmentiranosti njegovog djela, Vučetić je bio povjesničar minijaturist - kazao je Kunčević istaknuvši kako knjiga 'Studije iz dubrovačke prošlosti: izabrani tekstovi' može poslužiti kao dobra ilustracija i potvrda svega što je kazao o Vučetiću.

Urednik izdanja Kunčević naveo je kako su članci u knjizi odabrani prema kriteriju interesa za širu publiku budući da na zanimljiv način govore o povijesti Dubrovnika, a objavljeni su i oni tekstovi o diplomaciji iz 17. stoljeća do kojih je inače teško doći.

Urednik izdanja povjesničar Ivan Viđen govorio je o tome kako je zanimljivo da dokumenti iz Vučetićeve ostavštine pokazuju da je to bio treći ili čak četvrti put da je bio u užem izboru za upravitelja Arhiva.

- Ipak je postao upravitelj samostalnog arhiva 1920. godine. Koliko je to bio važan događaj govori kako se poklopio s povratom dijela oduzetih arhivalija koje su za vrijeme Prvog svjetskog rata bile prenesene iz Dubrovnika u Austriju. Usprkos entuzijazmu Dubrovčana prema Arhivu i Vučetićevoj radnoj energiji, on se susreta s nizom prepreka poput premalog i neadekvatnog prostora prizemlja Kneževog dvora pa do nemogućnosti upošljavanja novih djelatnika. Vodio je arhiv sve do listopada 1930. godine kada je kao 85-godišnjak predao dužnost novom ravnatelju - ispričao je Ivan Viđen.