Prema riječima Miholjeka, ostaci broda dužine oko 40 metara nalaze se na dubini od oko 34 do 40 metara, a otkrili su ga 2002. godine pripadnici Specijalne policije MUP RH koji su na tom području provodili trenažna ronjenja. Bio je ovo zapravo nastavak akcije iz 2003. kada je izvađen jedan top, koji je  restauriran i nalazi se u Pomorskom muzeju u Dubrovniku.

Smatralo se da brodolom predstavlja ostatke broda koji je u periodu napoleonskih ratova prevozio dijelove brončanih topova kao sirovinu za pretapanje, a da su topovi radi lakše manipulacije namjerno izlomljeni na dijelove. Danas se zna da topovi nisu lomljeni za pretapanje, jer na ostacima topova nisu vidljivi pravilni tragovi koji bi upućivali na namjeran lom, stoga je nova pretpostavka da su topovi pod utjecajem visoke temperature slučajno uništeni eksplozijom spremnika za barut.

Tada je izvađena većina tada vidljivih dijelova brončanih topova, odnosno tri tipa pedrijera - top 1,3 i 5, jedan falkon - top 6, kao i jedan cijeli top savinute cijevi tipa sakro - top 2. Nakon toga je 2005. g. izvađen još jedan brončani top, odnosno veći dio cijevi topa tipa sakro - top 4. Svi brončani topovi restaurirani su u Preparatorskoj radionici za metal Dubrovačkih muzeja.

Prema oznakama nađenim na površini dvaju brončanih topova moguće je odrediti porijeklo i datum lijevanja.  Po tome se može znati da su izliveni krajem 16. stoljeća u ljevačkoj radionici poznatog đenoveškog ljevača topova, Giovanni Battiste Gandolfa. Tradicija izrade topova u đenoveškim ljevaonicama započela je u prvoj polovici 15. stoljeća, a đenoveški su ljevači radili i na dvorovima izvan domovine te su uz mletačke ljevače prvi u Italiji lijevali moderne topove.

Poznato je i da su se udruživali u zajedničke kompanije u koje su donosili svoja znanja i iskustva, prema zabilježenoj informaciji prema kojoj se Giovanni Battista Gandolfo 4. ožujka 1569. udružio s još pet ljevača. Zapisi o njihovom djelovanju razbacani su u zabilješkama đenoveških notara, a aktivnosti njihova zajedničkog rada možemo za sada tek djelomično pratiti. U drugoj polovici 16. stoljeća proizvodnja topova u Genovi doživljava pad, a mnogi ljevači, poput Giovanni Battiste Gandolfa, odlaze u službu drugih država. Pad u proizvodnji đenoveških brončanih topova, između ostalog, uzrokuje i pad u potražnji, budući da brodovlasnici preferiraju jeftinije engleske željezne topove koji su koštali otprilike četiri puta manje od brončanih.

Zahvaljujući financijskim sredstvima Ministarstva kulture i sufinanciranju od strane Društva prijatelja dubrovačkih starina, Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda nastavio je istraživanja 2015. i 2016. godine. Tijekom istraživanja pronađeni su novi ulomci topova, a narednim analizama bit će ustvrđeno je li riječ o ulomcima koji pripadaju već izvađenim topovima, ili je pak riječ o ulomcima „novih“ primjeraka topova.

Istraživanja su obuhvatila pregled lokaliteta, izradu plana lokaliteta s pozicijom već izvađenih ulomaka topova. Otvorene su i dvije arheološke sonde u kojima je nađen dio brodske konstrukcije o kojoj, nažalost, zbog ograničenog vremena trajanja svake istraživačke kampanje, još nema dovoljno podataka koji bi mogli otkriti više informacija o izgledu, načinu gradnje ili porijeklu samog broda.

Osim dijelova brodske konstrukcije i topova, pronađeno je i jedno sidro. Sidro je dugo 172 cm, sačuvane širine od 70 cm, dok njegova ukupna pretpostavljena širina iznosi 120 cm. S obzirom na određene tipološke značajke, kao što su istaknuta glava sidra te kvadratni presjek tijela i krakova, sidro možemo smjestiti u prijelazni tip između kasnosrednjovjekovnih i modernih tipova sidara. Najraniji do sada poznati primjer sidra s identičnim karakteristikama je sidro pronađeno na znamenitom brodu Vasa u Švedskoj koji je potonuo 1628. godine.

Zahvaljujući suradnji s đenoveškim stručnjacima (Gianni Ridella za brodsko naoružanje i Fabrizio Ciacchella za brodska sidra), brodolom se može datirati u prvu polovicu 17. stoljeća.

U istraživanju provedenom u listopadu 2016. godine sudjelovali su stručnjaci Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda (voditelj Odjela Igor Miholjek i Pavle Dugonjić), ronilac Specijalne policije Damir Banković, kao i vanjski suradnici Zoran Delibašić, Anton Divić, Milljenko Marukić, Damir Onofri, Vlado Onofri, Ana Skračić, Goran Trninić i Marko Žarić. 

Video uskoro...