Sveučilište u Dubrovniku krajem prošle godine raspisalo je javni natječaj za zapošljavanje na neodređeno, osobu na radnom mjestu viši referent, odnosno službenicu u referadi. Na natječaj se javilo sedam kandidata (iako su nam sa Sveučilišta odgovorili da ih je bilo samo šest, koja šlampavost u njihovim odgovorima!), a posao je dobila Nikica Antunica.

Sve bi to bilo lijepo i krasno da se na natječaj nije prijavila osoba s invaliditetom Orlanda Prkačin koja boluje od multiple skleroze i koja prema novom Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, ima prednost pri dobivanju radnog mjesta, ako su zadovoljeni temeljni uvjeti.

Vratimo se nakratko na te temeljne uvjete iz natječaja: Sveučilište je tražilo da osoba mora imati najmanje završenu srednju školu, da mora imati dvije godine iskustva na istim ili sličnim poslovima, te informatičku pismenost. Znači da, ako osoba s invaliditetom, u ovom slučaju Orlanda Prkačin, zadovoljava te temeljne uvjete, ima već dobiven posao, jer je uz svoju prijavnicu priložila i dokaz o invalidnosti nadležnih institucija koja joj omogućuje prednost pri dobivanju posla.

Prkačin, naime, ima srednju školu, štoviše ima čak dva završena magisterija – odnose s javnošću i ekonomiju -  a dok je studirala, pazite sad ovo, na Sveučilištu u Dubrovniku, dobila je i Rektorovu nagradu za izvrsnost u studentskim postignućima.

Također, priložila je dokaz o informatičkoj pismenosti, odnosno ECDL diplomu. Što se pak tiče rada na istim ili sličnim poslovima, Prkačin je četiri godine radila u osiguravajućem društvu kao voditelj na službeničkim poslovima gdje je unosila statističke podatke o raznim premijama, organizirala seminare, vodila tim, i još mnogo toga. Međutim, sa Sveučilišta u Dubrovniku odgovorili su nam da Prkačin nije zadovoljila taj temeljni kriterij, odnosno da su ocijenili da ona nije u svom životu nikada radila na istim ili sličnim poslovima kakvi se zahtijevaju u referadi.

Tko je ovdje lud? Za posao u referadi ne treba ni fakultet, a osoba koja je tijekom četiri godine vodila tim i imala ogromnu odgovornost u vođenju i naplatama raznih polica osiguranja ne zadovoljava taj službenički posao? Naime, sa Sveučilišta smo dobili potvrdu da je Antunica i prije dobitka ovog posla na neodređeno radila kod njih preko student servisa što joj se uzelo kao plus. To jest istina, ali da je Sveučilište imalo imalo volje zaposliti osobu s invaliditetom, Orlanda Prkačin bi dobila posao bez problema, jer bi posao referenta, osoba koja ima završena dva magisterija, i radila je pregršt toga u životu, bez problema u svega tjedan dana naučila što i kako treba raditi.

Još luđe je u cijeloj priči što Sveučilište u Dubrovniku uopće nema zadovoljenu kvotu zaposlenih osoba s invaliditetom koju također propisuje spomenuti zakon. Naime, na Sveučilištu ukupno radi 258 zaposlenika. Prema Zakonu, oni bi na taj broj trebali imati zaposlenih 3 posto osoba s invaliditetom, odnosno osam osoba. Na Sveučilištu je zaposleno samo 5 osoba s invaliditetom, a tri nedostaju, pa Sveučilište svaki mjesec mora plaćati penale u iznosu od 908 kuna po jednoj nezaposlenoj osobi, što je ukupno nešto malo manje od tri tisuće kuna.

Bez obzira što Sveučilište ne zadovoljava kvote zakona i zbog toga plaća penale, nisu htjeli zaposliti osobu s invaliditetom. Radije će svaki mjesec plaćati skoro tri tisuće kuna nego pružiti mogućnost rada osobama s invaliditetom.

Tko je na Sveučilištu donio odluku o zapošljavanju Nikice Antunice? Donijelo ju je Povjerenstvo u sastavu Matko Bupić, Dalibor Ivušić i Željko Kurtela. Njihova odluka o zapošljavanju Antunice je, kako ste dosad vidjeli, u najmanju ruku čudna, a postaje još čudnija kada znamo da se Ivušić raspitivao o invalidnosti Orlande Prkačin kod pravobraniteljice osoba s invaliditetom Anke Slonjšak. Dubrovački dnevnik je u posjedu e-maila koji je Ivušić slao Slonjšak i u kojem se raspitiva je li rješenje Centra za socijalnu skrb pravovaljani dokument za dokazivanje invalidnosti. Slonjšak mu odgovora da je taj dokument u redu, ali to je manje bitno u ovoj priči.

Postavlja se pitanje: Zašto je Ivušić tražio potvrdu da je sve u redu s dokazivanjem invalidnosti Orlande Prkačin, ako ona ne udovoljava temeljnom uvjetu iz natječaja o dvije godine iskustva na sličnim ili istim poslovima? Ako Prkačin ne zadovoljava taj uvjet, onda nema ni prednost prilikom zapošljavanja, pa je potpuno svejedno je li njen dokaz o invalidnosti valjan ili ne.

Ali kao da Povjerenstvo ispituje sve korake Orlande Prkačin pokušavajući je srušiti na natječaju. Zazvali smo Matka Bupića da nam pojasni zašto su izabrali Antunicu, a ne Prkačin, ali on se čim smo ga dobili, počeo pravdati.

-Nisam samo ja odlučivao, već Povjerenstvo. Sad se više ne sjećam ni detalja, ali, ako smo izabrali kandidata, on je zasigurno bio najbolji – rekao nam je Bupić.

Pa zbog čega je Nikica Antunica bogomdana za obavljanje posla koji zahtijeva srednju stručnu spremu i dvije godina rada na istim ili sličnim poslovima? Možda zato jer je njen otac Vlaho Antunica išao zajedno u školu s Matkom Bupićem što se vidi na našoj fotografiji s proslave 30 godina mature Brodostrojarskog odjela Pomorske škole Dubrovnik. Pitali smo Bupića je li Antunica dobila posao, jer je išao u razred s njezinim ocem.

-Ne budite smiješni, pa rekao sam već da nisam samo ja donosio odluku. Moja odgovornost je trećina. Možda smo i pogriješili, onaj tko radi taj i griješi, a tu su institucije koje to mogu utvrditi. Neka one rade svoj posao – zaključio je Bupić.

Inspekcija rada, međutim, izgubila se u pravno-birokratskim zavrzlamama. Naime, oni su odbacili žalbu Prkačin, jer Antunica još uvijek nije sklopila ugovor o radu, te je prema njihovom mišljenju, „zahtjev za provedbu nadzora preuranjen, te se isti odbacuje“, a potpisala ga je inspektorica Nives Pezer. Ne kažu je li Prkačin trebala biti zaposlena, već samo da je uranila sa svojom žalbom, jer Antunica još uvijek nije sklopila ugovor o radu, iako su svi kandidati obavješteni da je upravo ona dobila posao.

Unatoč njihovom zaključku, jasno je da bez obzira što Sveučilište u Dubrovniku nema zadovoljenu kvotu zaposlenih osoba s invaliditetom i što zbog toga plaćaju penale, ni to nije bilo dovoljno da zaposle osobu koja boluje od multiple skleroze i koja u svom životopisu  ima dvije diplome plus rektorovu nagradu. Da je bilo samo malo volje za pomoći osobama, kojima pomoć treba, Orlanda Prkačin bi dobila posao. Ovako je ona samo još jedna u nizu razočaranih građana u sustav i moral ove države.

-Moram napomenuti da sam nakon odbijanca sa Sveučilišta, tražila uvid u natječajnu dokumentaciju, i tamo nigdje nisam vidjela da je osoba koja je dobila posao priložila dokaz o informatičkoj pismenosti – zaključuje razočarana Prkačin upozoravajući na još jedan propust sveučilišnog Povjerenstva.

Zlobnici bi rekli, ali zato otac Nikice Antunice ima 30 godina iskustva u obavljanju istih ili sličnih poslova organizacije mature s Matkom Bupićem, istim onim Bupićem, koji je kako doznajemo, raznim udrugama koji skrbe o bolesnima, prije lokalnih izbora 2013. godine, obećavao pomoć, da bi za manje od dvije godine pomogao uručiti odbijanac obrazovanoj osobi s invaliditetom.

Kakav paradoks – bivši rektor Sveučilišta u Dubrovniku Mateo Milković uručio je Orlandi Prkačin nagradu za izvrsnost, da bi nekoliko godina kasnije isto to Sveučilište istoj osobi reklo da nije kompetentna za rad u istoj ustanovi gdje je imala prosjek ocjena 5,0. Drugim rječima, Sveučilište je pljunulo na samo sebe, odnosno na kvalitetu obrazovanja koju daje studentima – Orlanda Prkačin je dva puta diplomirala na Sveučilištu u Dubrovniku, a ispada da ni nakon toga, ne može obavljati posao za koji se samo traži srednja škola.

Iako ima prednost pri zapošljavanju.