Nositeljica nezavisne liste Žive zidine Višnja Božić je osoba vrijedna divljenja. Iako joj život nije bio nimalo lagan, posjeduje nesalomljivi duh i nevjerojatno pozitivnu energiju. Božić je, prije nego što je obolila od multiple skleroze, diplomirala agronomiju na Sveučilištu u Sarajevu, te je potom radila u jednoj privatnoj firmi u Dubrovniku koja se bavila poljoprivredom.

Početkom njenih tridesetih godina, pojavljuju se prvi simptomi bolesti. Prvo joj je počela trnuti lijeva ruka, a potom i lijeva noga.

-Multiplu sklerozu zovu bolest tridesetih godina. Nitko u mojoj obitelji nikad nije bolovao od multiple skleroze, ta bolest nema nikakve veze s genetikom – prisjeća se Božić.

Stanje joj se pogoršalo nakon što je rodila sina koji danas ima devet godina. Probala je sve lijekove moderne medicine, ali nijedan nije dao rezultata. Posljednjih pet godina je u kolicima.

-Nakon svega prestala sam uzimati bilo kakve lijekove, jer mi nisu pomagali, a neki od njih imali su izrazito neugodne nuspojave – kaže.

Zanimljivo, kineska alternativna medicina poput akupunkture joj je činila bolje, ali u Hrvatskoj se nije jednostavno liječiti tom metodom. Pitamo je kako se osjećala nakon što je završila u kolicima.

-Na početku jako jadno. Najgori je osjećaj zatvorenosti, da se ne možeš nigdje pomaknuti. I danas je to osobama u kolicima najveći problem, i ne samo onima koji ne mogu hodati, već i onima s drugim poteškoćama. Dubrovnik je slabo prilagođen za osobe s invaliditetom. Ima premalo parkinga koje ostali vozači ne poštuju, a također slabo su označeni  - priča Božić i dodaje:

-Osim toga, bankomati, poštanski sandučići i kontejneri nisu prilagođeni za osobe s invaliditetom. Treba poboljšati i pristup javnim institucijama poput policije i suda. U Dubrovniku postoji samo jedna plaža koja ima lift za osobe s invaliditetom, ali nažalost često se kvari. Zimi u starom gradu ne radi nijedan WC za osobe s invaliditetom, a nijedan restoran, niti kafić nemaju prilagođen WC. Turistička ponuda za osobe s invaliditetom je također slaba. Ti se ljudi ne mogu voziti izletničkim brodovima, a ne postoje ni interaktivne karte. O teretani i mogućnošću bavljenja sportom da i ne govorim. No najveći je problem nemogućnost zaposlenja osoba s invaliditetom, iako zakon nalaže da one imaju prednost pri zapošljavanju – nabraja Božić probleme.

Iako je u kolicima, to je ne sprječava da putuje svijetom. Kaže kako drugi gradovi poput Barcelone, Pekinga i Frankfurta imaju puno bolja rješenja za turiste s invaliditetom od Dubrovnika.

-U Kini se moguće popeti i na Kineski zid te proći njime 2 kilometra, jer je prilagođen za osobe s invaliditetom. Da se u nas pojavi takva inicijativa, svi bi rekli da bi se nagrdile zidine. Zašto? Pa danas postoje tehnološka rješenja koja ne bi unakazila izgled zidina, već bi se to lako uklopilo – kaže Božić i dodaje da su Kinezi po svojim starim gradovima postavljali rampe kako bi se osobe s invaliditetom lakše kretale, te se nitko nije bunio.

Naglašava kako Dubrovčani uopće nisu prepoznali mogućnost zarade na turistima s invaliditetom.

-U Barceloni su apartmani koji su prilagođeni osobama s invaliditetom rasprodani i po dvije godine unaprijed, a u Dubrovniku gotovo uopće ne postoje, osim pokoje sobe u hotelima.

Zbog malo mogućnosti koje pruža dubrovačka stara jezgra, Božić unutar zidina nije bila već 12 godina.

-Jako bih voljela otići, ali je prekomplicirano zbog kretanja, nedostatka WC-a i lakog ulaska u mnoge objekte. Zbog toga najčešće idem u šoping centre poput Spione ili Mercantea.Turisti s invaliditetom imaju još veće probleme, a razna istraživanja pokazuju da su odlični potrošači. Autobusi Libertasa jesu niskopodni, ali često vozači ne postave dodatnu rampu kako bi osobe s invaliditetom mogle ući u autobus. Nama to nije problem, jer od Grada Dubrovnika imamo kombi na raspolaganju, ali turistima jest – ističe.

Osim ograničenja kretanja, veliki problem osoba s invaliditeom je njihovo nepoštivanje od strane društva.

-Ne volim kada sretnemo neku osobu, pa se ona ne obraća meni, nego onome tko me vozi. Kao da sam manje vrijedna. Izgleda da ako nemam noge za hodanje, da nemam ni mozak za misliti – govori Božić.

Bez obzira na sve probleme s kojima se svakodnevno susreće, jako je optimistična i duhovita.

-Ima život u kolicima i svoje prednosti. Ne moraš čekati red u doktora ili samoposluzi. Osim toga, ne bojiš se ni prometnih nesreći. Što ti se može dogoditi? Da ostaneš u kolicima? – smije se Božić koja nam je i ispričala nekoliko viceva o osobama s invaliditetom.

Kolica joj ne smetaju ni da pohodi rock koncerte.

-Bila sam na Deep Purpleu, a voljela bih ići i u Austriju na AC/DC, samo nisam sigurna hoću li moći u to vrijeme – zaključuje Božić, te za kraj naglašava.

-Zbog malo mogućnosti koje su na raspolaganju osobama s invaliditetom, ne samo onima u kolicima, već i slijepima, gluhima i svima ostalima, ti su ljudi zatvoreni u svoje kuće i to je najveći problem. Oni su u društvu nevidljivi, kao da ne postoje, pa se društvo još manje brine za njih. Zato sam odlučila sudjelovati u utrci za gradsko vijeće. Da se glas svih osoba s raznim poteškoćama čuje, da izađu iz nevidljivosti. Zato će nezavisna lista Žive zidine u kampanji koristiti slogan POMOZIMO NEVIDLJIVIMA – objašnja Božić, te dodaje da se bolest može svima dogoditi, jer ne bira.

Podsjetimo, zbog tehničko-birokratske prirode službeni nositelj liste Živih zidina je Maro Marušić, ali on će, u slučaju ulaska u Gradsko vijeće, svoje mjesto prepustiti Višnji Božić kako bi tamo mogla govoriti o problemima koji muče nevidljivu populaciju, a koja nije malobrojna.